U vrijeme kad je Tomislav Zuppa živio, a bilo je to od 1906. do 1980. godine, tekstopisca pjesama “Galeb i ja”, “Romanca”, “Četiri stađuna”, “Pismo ćali”, “Naše malo misto”, “Moja jube”, “Finili su Mare bali”, “Kapetane moj”, “More” i mnogih drugih, Pero Gotovac nazvao je manje poznatim ocem poznatijeg sina, Vjerana Zuppe, a samoga sebe nazvao je manje poznatim sinom poznata oca, Jakova Gotovca.
Tomislav Zuppa u poznijim je godinama počeo pisati za klape, dalmatinske šansonijere i zabavnjake. Sin Vjeran govorio bi mu: “Pape, pod stare dane guraš se u klape”. A tim danima prethodio je turbulentan život, od siromašnog splitskog djetinjstva, diplome talijanskog i engleskog, odlaska u partizane, odlaska u Bari gdje je bio časnik za vezu za egipatski El Shutt. Odmah nakon II. svjetskog rata Tomislav Zuppa radio je u ministarstvu tadašnjih inostranih poslova i trebao je postati rimski ambasador, ali je zbog obiteljskih razloga odustao. Poslije je zbog toga bio politički “kažnjen” mjestom knjigovođe.
Gotovac i Runjić
Preselio se u Zagreb, radio činovnički posao u Komisiji državne kontrole. Osnovao Croatia film i prvi filmski časopis u Jugoslaviji pod nazivom Filmski vjesnik. No, cijeli je život, kako kaže njegov sin Vjeran - teatrolog, bivši upravitelj ITD-a, a kasnije i dekan Akademije dramske umjetnosti - pape nešto pisao. Npr. objavio je nekoliko kratkih novela u dnevnim listovima kao što su Borba i Vjesnik. Za Studio Vjeran Zuppa, rekonstruirajući sjećanja, govori kako su nastale najpoznatije pjesme njegova oca.
Vjeran Zuppa
- Pape je počeo pisati pjesme odlaskom u mirovinu, na to ga je potaknula i činjenica da je tada krenuo splitski festival zabavne glazbe koji je prvo bio organiziran u otvorenom kinu na Bačvicama. Tamo smo išli zajedno i postalo mi je jasno da se njemu bio dopao taj način oblikovanja poetskih sadržaja. Prve je svoje pjesme odnio svojem poznaniku, poznatom kompozitoru Peri Gotovcu, kojem su se te pjesme izuzetno dopale. Najprije ih je komponirao Pero Gotovac. Tek kasnije pape se upoznaje sa Zdenkom Runjićem. Pero pomalo posustaje u sudjelovanju na splitskom festivalu, a Runjić pokazuje velik interes za papin rad. Tako dolazi do jedne opsežne suradnje i radnog i prijateljskog kontakta između njih - podijelio je vrijeme pjesama Tomislava Zuppe na Gotovčevo i Runjićevo razdoblje.
Pa je tako iz vremena suradnje Gotovac - Zuppa možda najpoznatija “Naše malo misto”, špica za kultnu seriju koju pjeva Boris Dvornik. Iz Runjićevih je godina najčuvenija “Galeb i ja”, a iza nje “Romanca”. Obje su Zuppine pjesme bile dio drugog Dragojevićevog albuma “Malinkonija” iz 1977. godine.
- Pjesma ‘Galeb i ja’ nastala je tako da je Runjića njegov sin, tada još dječak, nagovarao da treba nešto napisati o toj ptici. Runjić je pokušao napisati pjesmu o galebu, ali nije bio zadovoljan svojim pokušajima. Tada je nazvao papu i zamolio ga da on napiše nešto na tu temu. I pape je napisao. Runjić je bio oduševljen tekstom i uglazbio ga je izvrsno. Papi se kompozicija jako dopala - sjeća se Zuppa koji je od pape prije izlaska skladane pjesme dobio na čitanje “Galeba”, kao i sve druge pjesme koje je otac pisao.
Pjesma što ne stari
- Tekst me zadovoljio, ali me nije bio oduševio. Tek kad je bio i komponiran, dobio je na cjelini, pa sam promijenio mišljenje o sadržajnoj vrijednosti. Novim slušanjima ta kompozicija, koju sam bezbroj puta čuo, svaki put donijela bi nešto što je utjecalo na njezinu vrijednost, koja je stalno rasla. Pjesma nije starila - otkriva Zuppa.
Druga pjesma koja je važna u razdoblju suradnje tekstopisca Tomislava Zuppe, skladatelja Zdenka Runjića i pjevača Olivera Dragojevića je “Romanca”, oko koje kruži zabluda. Tu pjesmu Zuppa uopće nije posvetio ženi ili starom bračnom paru. Stihovi koji počinju s “uvik kad sam s tobom ja sam ka i dite” napisani su iz ljubavi prema Splitu, kao što je Zuppin “Cvijet čežnje” posvećen Dalmaciji. Je li moguće da je odnos Zuppe i Splita bio toliko emotivan da je tekstopisac Split sakrio iza asocijacije na ženu?
- Njegov odnos prema Splitu bio je trajan, prisan, pa se ne treba čuditi što ga je u nekom intimnom obliku pospremio i u asocijaciju na ženu. Zbog takvog odnosa prema Splitu, strašno mu je bilo žao da je pjesma ‘Romanca’ koju je posvetio upravo tom gradu bila izvedbeno prebačena u ženski rod u stihu ‘Razumi me dobro potribna si meni’. Naime, cijeli odnos mojeg oca prema gradu Splitu nalazi se u toj pjesmi koju na kraju svojeg života posvećuje kao stanovitu himnu gradu Splitu i njegovoj povijesti - tumači V. Zuppa.
Poznanstvo Tomislava Zuppe s Oliverom Dragojevićem odvijalo se putem prijateljstva s Runjićem.
- Runjić i pape sastajali su se često. Papi se Oliver jako sviđao, ali ne mislim da su se nešto posebno družili. Usput rečeno, i mojem ocu doista su se jako dopadale pjesme koje je radio s Runjićem. Mislim da je s njim bio u kontaktu daleko češće nego s Oliverom. Ono što posebno pamtim kao jedan oblik oduševljenog pisanja o brojnim izvedenim papinim pjesmama izišlo je iz pera dvojice drugih značajnih splitskih autora Jakše Fiamenga i Momčila Popadića. Neobično je što su dva najsadržajnija i najanalitičnija teksta o mojem ocu, Fiamenga i Popadića, izašla kao nekrolozi. No, bilo kako bilo, premda se radilo o nekrolozima, ti su tekstovi bili nešto daleko više, važnije i značajnije od nekrologa kao takvog - nastavlja Vjeran Zuppa.
Boris Dvornik, Zdenko Runjić, Oliver Dragojević i Jakša Fiamengo u Splitu 1980.
Priča o didi i ćali
Tomislav Zuppa i Zdenko Runjić potpisali su i “Pismo ćali”, pjesmu koja je Zuppina obiteljska stvar. Riječ je o Vjeranovom didi koji je otišao u Ameriku. Je li slučajno ili namjerno pjesma emigrantskog štiha dana Vici Vukovu?
- Ta pjesma sadržajno pripada odlasku mojega dide na rudarenje u Ameriku. Rudarenje s neslavnim završetkom. U njezinu su sadržaju stihovi koji se ne odnose samo anegdotalno na slučaj dide Ivana, nego oni imaju i daleko širi opseg i veću socijalnu dubinu. Oni otvaraju dramu mnogih naših očeva koji su tamo otišli i daje sliku o mnogima od nas koji smo ‘ovdi’ ostali. Na primjer, poruka sina svojem ćali u Ameriku glasi:
‘Nosim jaketu žutu i gaće/Što si posla mi tisne i kraće/Mater je uvik u tvojoj vešti/Pa nam se smiju da smo furešti/Ćale moj...
Tija bi ćale ka druga dica/Imat uzase svojega oca/S tobom se igrat/Uz tebe ležat/Slušat te, pričat, stalno te gledat/Ćale moj, ćale moj, ćale moj’
Ako se, kao što kažete, tu radi o ‘emigrantskom’ štihu, onda se prvenstveno radi o drami života na daljinu s ‘rezultatom’ života za sirotinju. Pape nije bio onaj koji je mogao, a niti htio određivati tko će pjevati njegove pjesme. Međutim, Vice Vukov je bio i ostat će veliki umjetnik u tom području glazbe - ističe Zuppa.
A što je “Naše malo misto”, Gotovčeva i Zuppina špica serije? Je li to Split ili je otac mislio na neko drugo mjesto?
- Tu nema zagonetke. On je iz iskustva života u Splitu koji je za njegova djetinjstva bio gotovo pa malo misto, a svi njegovi preci rođeni su pored Trilja, u mjestu Brodarić, gdje je često i on boravio. Za mene ‘špica’ te izvrsne TV serije zaista u svim svojim elementima (‘sve se vidi, sve se čuje, sakrit se nemore…’) hvata u potpunosti ono što bih rado nazvao fenomenom dalmatinskih gradova i Dalmacije u cjelini - kaže Vjeran Zuppa koji tijekom karijere nije toliko zazirao od hvatanja u koštac s politikom koliko njegov otac. Što mu je Tomislav Zuppa govorio u doba kad ste se morali boriti da Partija ITD-u ne zabrani izvođenje “Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja”?
- Živio sam u obitelji u kojoj je otac kao borac i član Partije već na početku preživio dosta političkih udaraca. Mama, koja je, dok je on bio u partizanima, bila u Splitu zatvorena i ispitivana zbog sumnje ustaških vlasti da je dostavljala neke podatke partizanima, nije se, međutim, nakon rata politički izjašnjavala. Ona se zadržala samo na ponavljanju uvijek jedne te iste preporuke: ‘Pazi se sine’. Što se oca tiče, on je pred odlazak u mirovinu istupio iz članstva u partiji. Jedan dan donio mi je tekst i zamolio me da ga pročitam, jer da on tu navodi razloge odlaska iz partije. Ono ukratko glasi: ‘Dragi drugovi, prisiljen sam izaći iz članstva KPH iz razloga što sam odlaskom u mirovinu prenatrpan kućanskim poslovima pa ne bih mogao odgovoriti zahtjevima koje partija pred mene postavlja’. Dakle, taj moj pape, imao je brojne razgovore sa mnom, a naročito u ono doba kada je pojavljivanje mojeg imena bilo zabranjeno i u tisku. Podržavao me u političkim odlukama. U svim. Eto tako je to bilo - završava Zuppa.