SKROMNOG SVEĆENIKA SVI SU ZVALI DOBRIM DUHOM ZAGREBA Završio za autolimara, radio u ZET-u, a onda otišao u isusovce i do kraja života neumorno pomagao

Otišao je pater Cvek. Humanitarac, dobrotvor, najveći prijatelj starih, nemoćnih i bolesnih preminuo je u jučer u ranim jutarnjim satima u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti na Jordanovcu, okrepljen svetim sakramentima u 86. godini života, 52. godini redovništva, 45. godini svećeništva.

Pokop će biti sutra, u četvrtak u 15.50 sati na zagrebačkom groblju Mirogoj, nakon kojega će biti služena misa zadušnica u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u 17.30 sati.

Pater Cvek, redovnik na biciklu s torbom oko ramena, bio je svećenik kojemu smo se divili, simbol skromnosti, dobrote, milosrđa i poniznosti, živi primjer siromašne Crkve, onaj koji je svoje riječi potvrđivao djelima. Velikim djelima. Bio je i ostat će dobri duh Zagreba.

O svom poslanju, o služenju siromašnima i bolesnima, pater Antun Cvek pričao nam je o blagdanu Božića 2016. kada nas je pozvao u ured svoje udruge Kap dobrote, koji je tako vjerno ocrtavao samog svećenika Cveka.

Skromni

Taj ured zapravo je bila skromna sobica golih zidova u Račkoj ulici u strogom centru Zagreba, u tmurnom i vlažnom podrumu zgrade u kojoj se i danas nalaze bankarske i konzultantske kuće.

Ispod onih koji stvaraju novac i moć, djelovao je pater Cvek sa svojim volonterima, u miru i tišini, daleko od blještavila svijeta, i pomagao onima koji žive bolesni, u neimaštini, ostavljeni od svih.

Karitativni rad ovog, rastom malog, ali srca ogromnog redovnika rođenog 1937. godine u zagrebačkom Bizeku počeo je o Božiću 1969. godine kada je zajedno s bogoslovima nosio kutije s brašnom, šećerom i uljem siromašnim obiteljima. Tada je posjetio umirovljenicu koja je sama živjela u Voćarskoj ulici kod Šalate, a taj susret u potpunosti će mu promijeniti život. O toj starici, rekao mi je tada, razmišljao je desetak dana, nakon čega ju je, zajedno s dvojicom prijatelja iz bogoslovije, odlučio posjetiti.

- Tada sam se uvjerio kako uistinu postoji potreba za pomoć ljudima koji žive u sličnoj životnoj situaciji. Nosili bismo hranu, skupljali drva, pomagali u kući.

Tako je sve počelo - govorio je pater Cvek koji je svoju udrugu Kap dobrote osnovao 1991. godine.

Goran Mehkek / CROPIX

Životni poziv

Prije nego što je pristupio isusovačkom redu, pater Cvek radio je u zagrebačkom ZET-u.

Tamo se zaposlio nakon što je završio Školu učenika u privredi gdje je izučio zanat za autolimara.

Kao autolimar radio je u ZET-u punih 8 godina, a u to vrijeme završio je i srednju ekonomsku školu. Ukupno je imao 15 godina radnog staža, a za vrijeme našeg razgovora, uz osmijeh mi je priznao da je imao mirovinu od tisuću kuna.

Redovnicima iz Palmotićeve pridružio se u 33. godini života, ali nakon što se je već predao molbu kod franjevaca na Kaptolu. Isusovce je odabrao, rekao mi je tada, zbog oca Josipa Ćurića koji ga je oduševljavao svojim propovijedima.

- Veliku važnost za moj odlazak u taj red imao je i otac Pero Bulat. Ta dvojica svećenika su imali veliku važnost da uđem u isusovački red, a otac Bulat je praktički kriv što danas imamo ovu udrugu - govorio je omiljeni pater Cvek. Sljedećih šest godina studirao je teologiju, a 1974. godine zaređen je za svećenika po rukama nadbiskupa Franje Kuharića.

Koliko je ljudi primilo pomoć patera Cveka, teško je reći. Gotovo je sigurno da su pater i njegovi volonteri posjetili tisuće ljudi kojima su odnijeli paket s brašnom i uljem, koje su odveli do liječnika ili im popravili prozor, vrata i krov koji je prokišnjavao.

U zadnjih nekoliko godina brinuli su se svakodnevno o 170 ljudi, koji su živjeli u iznimno lošim uvjetima u centru metropole. One nepokretne i osamljene smještali su u obiteljske domove uz pomoć Zaklade biskup Josip Lang čiji je suutemeljitelj.

- Razmišljali smo kako bismo najbolje opisali kako djelujemo. Kako najbolje dočarati ono što radimo prema potrebama koje postoje. Te potrebe su uistinu velike, a način na koji mi pomažemo je samo jedna kap. Kap u moru potreba. Ali i ta kap čini slap, što kaže Cesarić, zar ne - objašnjavao mi je Pater Cvek koji je u svom životu primio mnoga državna priznanja za svoj rad.

Posljednja želja

Ta priznanja često je koristio kako bi upoznao javnost s “gubavcima modernog doba”, sa siromašnima i bolesnima koji žive u samoći.

I pred samu smrt, mislio je na njih. Zamolio je da se, nakon što umre, umjesto svijeća i cvijeća prilozi uplate za karitativne svrhe na račun ili Zaklade Biskup Josip Lang, Palmotićeva 33, 10000 Zagreb, IBAN: HR4323400091110097040, ili Katoličke udruge Kap dobrote, IV Stara Pešćenica 3, 10000 Zagreb, IBAN: HR062340009110002668.