Britanski Guardian donosi ispovijest žene iz Aucklanda kojoj je u rujnu 2014. u rodilištu oteta beba. Vijest je odjeknula u cijelom Novom Zelandu, a srećom imala je sretan epilog.
Elsje Pretorius imala je dramatični porod kada je na svijet donijela treću kći Nadine u Aucklandu. Zbog tri epiduralne ostao joj je ukočen vrat i nesnosna glavobolja. Nekoliko dana nakon poroda vratila se u bolnicu i dovela novorođenu kćerkicu kako bi ju mogla po potrebi nahraniti.
Unatoč tomu što je bila iscrpljena, nije željela ispustiti Nadine iz zagrljaja, ali je očajnički trebala tuširanje.
Bolnica joj je dala sobu s odvojenom kupaonicom. Prije nego što je otišla pod tuš, bacila je pogled na Nadine koja je spavala u svom krevetiću. Razmišljala je da ju uzme sa sobom, ali je odlučila da neće. Ipak, kako je smatrala, bila je udaljena tek nekoliko metara od nje, a beba je bila na sigurnom. Barem je tako mislila.
Kada se nakon tuširanja vratila u spavaću sobu, tamo je već bila medicinska sestra, no dječji krevetić je bio prazan.
Upitala je sestru je li uzela Nadine, a kada je dobila niječan odgovor, u trenutku je ostala bez zraka. Osjećala se kao da ju je netko polio hladnom vodom.
Medicinska sestra je odmah pozvala osiguranje, a Elsje je pala na ruke i koljena i mahnito počela pretraživati pod, misleći da je njezina beba možda pala dolje i otkotrljala se. U jednom trenutku je shvatila da joj je netko vjerojatno uzeo dijete.
Poletjela je bolničkim hodnicima urličući: ‘Je li netko uzeo moje dijete?‘ Sve joj se zamaglilo pred očima kada ju je medicinska sestra vodila natrag u sobu. Pozvala je muža Conrada.
- Nemoj reći djeci, ali Nadine više nema. Moraš doći ovamo odmah, napuklim glasom mu je rekla.
Osjećala je kao da prolazi najgoru noćnu moru. Nikada ranije nije osjetila takav strah. Ali nije plakala sve dok Conrad nije dotrčao 20 minuta kasnije. Pred njim se slomila. Krivila je sebe zašto nije povela Nadine sa sobo u kupaonicu. Osjećaj krivnje ju je preplavio.
Ubrzo je stigla policija i rekla da će provjeriti snimke nadzornih kamera.
Conrad je skočio i rekao da ide s njima, ali nisu mu dopustili. Nakon 30 minuta vratio se policajac i donio zrnatu fotografiju žene s tamnim naočalama s djetetom u naručju. Iznijela ga je iz bolnice.
Bila je poznata bolničkom osoblju. Živjela je u mjestu i očajnički željela imati vlastito dijete.
Dok je policija pokretala istragu, Elsje i njezin suprug Conrad mogli su samo čekati i moliti se.
Svako toliko ih je obilazio jedan policajac, ali nije imao nikakvih vijesti. Elsje je stalno u glavni vratila trenutak kada je odlazila na tuširanje i nije si mogla oprostiti zašto nije povela Nadine sa sobom. Mislila je na Vanju i Isabellu, koje je čuvala rođakinja.
Jedva je zaspala tu noć, a ujutro ju je probudila zvonjava telefona. Javio se Conrad, a njoj je srce stalo dok ga je promatrala kako ih bezizražajno sluša. Zatim mu se lice razvuklo u osmijeh.
- Pronašli su je, rekao je.
Skočila je iz kreveta, a iz nje je krenula bujica suza radosnica.
Dvadesetak minuta kasnije stigao je policajac, s Nadine u kolicia. Svi su zaplakali, sve je opet bilo u redu.
Policajac je ispričao da su Nadine pronašli u kući žene koja je bila na snimci. Rekli su da beba nije ozlijeđena te da su uhitili otmičarku i njezinog partnera.
Nekoliko sati kasnije otpustili su je iz bolnice.
Vijest je u međuvremenu završila u medijima, a telefon nije prestajao zvoniti.
Otmičarka je kasnije završila na sudu gdje je priznala krivnju.
Elsje Pretorius ističe da nikada nije mrzila tu ženu, samo je osjećala sažaljenje. Željela je dijete, ali ne konkretno njezino dijete. Ali bila joj je drago da je cijela priča dobila kraj.
Sjećanje na tu noć je izblijedilo, ali trauma nije nestala.
Majka Nadine napustila je posao računovotkinje kako bi bila dadilja i kako se ne bi morala odvajati od Nadine. Čak i danas, devet godina kasnije, osjeti paniku svaki put kada se odvoji od nje na dulje od 10 minuta. Ističe da je Nadin vesela, brbljava i samouvjerena djevojčica. Svaki dan je zahvalna što joj se vratila.