Svaki put kada bi začuo riječi “Skinite majicu i stanite na vagu!”, koje je izgovarala voditeljica Marijana Batinić u RTL-ovoj emisiji Život na vagi, svaki je televizijski gledatelj osjetio nelagodu. Od same pomisli da u sportskom donjem vešu pred kamerama stanete na spravu koju ne volite vidjeti ni u svojoj kupaonici, koja nemilosrdno mjeri svaki gram, i pritom ste svjesni da vas gleda par sto tisuća ljudi, naježi se koža. No, sudionici ovog reality serijala, 18 ljudi (izabranih među više od 1000 prijavljenih) raznih dobi, zanimanja i sudbina, koji su u prvoj emisiji, prije tri mjeseca, imali redom više od stotinu, čak i više od 200 kilograma, s tim se očito nisu previše zamarali. Izložili su se i pogledima i kritikama i opasnosti da postanu temom rasprava, čak i vrijeđanja.
Prva sezona Života na vagi, serijala napravljenog prema licenci Endemol Shinea upravo je završila. Pobjednik je Splićanin Ivan Krolo, koji dobio 150.000 kuna koje je zaslužio najvećim postotkom izgubljene težine, a ne, kako mnogi pogrešno misle najvećim brojem izgubljenih kilograma. Bivši ragbijaš, danas teniski trener u show je ušao sa 128,9 kilograma, a na finalnom vaganju je imao 83,9 kilograma. Izgubio je 45 kilograma tojest 34,9 posto tjelesne mase.
RTL je očito zadovoljan ovim projektom, jer se na programu već vrti poziv za novu sezonu - kažu da im se u prva dva dana prikazivanja poziva javilo se čak 500 potencijalnih natjecatelja.
Život na vagi hrvatska je inačica dugovječnog The Biggest Losera (doslovno, Najveći gubitnik), koji je američka TV-kuća NBC stvorila 2004. godine, imao je do sada 17 sezona, a snimanje 18. je najavljeno u siječnju, no zasad bez datuma početka prikazivanja. Uz to, postoji (ili je postojalo) još tridesetak verzija po svijetu - od Brazila do Vijetnama.
Debela nacija
Iako svaki stvarnosni format izaziva jake reakcije javnosti, ovaj je posebno intrigantan i gdje god se prikazivao posvađao je i podijelio i stručnjake i laike. Razlog je jednostavan - Život na vagi drugačiji je od standarda koji hara svim televizijskim programima (od Velikog brata i lovaca na plave rakove do preživljavanja u nekoj Nedođiji bez odjeće) jer njegovi su akteri žene i muškarci sa zdravstvenim problemom. Medicina, naime, debljinu definira kao kroničnu bolest, točnije kroničnu progresivnu bolest uzrokovanu nizom čimbenika iz okoliša i genetikom. To, nužno, povlači neka etička pitanja, barem kod dijela gledatelja, kako običnih ljudi tako i kod poznavatelja ove problematike.
A bilo je samo pitanje trenutka kada će stići u Hrvatsku, malu zemlju sa 60 posto stanovnika s povišenom tjelesnom težinom. Prema podacima Eurostata, na osmom smo mjestu u EU po broju debelih ili pretilih ljudi, onih s indeksom tjelesne mase većim od 30 - takvih je 18,7 posto. No, broj onih s povišenom tjelesnom težinom, dakle s pokojim kilogramom viška, mnogo je veći - pa odatle ona brojka od 60 posto hrvatskih građana koji se bore s težinom i svim onim problemima koje ona nosi. Čini se da smo idealna zemlja za život na vagi. Druga je stvar treba li taj život biti prikazan u udarnom terminu. Ili bilo kojem terminu.
Antonija Blaće i sama je bila sudionica realityja, prvog hrvatskog Big Brothera. S vremenom se profilirala kao voditeljica na RTL-u, pa je vodila i još nekoliko sezona tog serijala, a i brojne druge emisije te TV-kuće. Sada se prvi put uhvatila posla iza kamere, kao kreativna producentica Života na vagi. Posao je to o kojem je dugo razmišljala i dugo ga željela, a iskustvo ju je pripremilo za podijeljene reakcije javnosti.
“Ovo nije freak show”
- Potpuno sam svjesna da se oko ovakvih emisija lome koplja. Jasno mi je i što sve ljudi propituju i nemam ništa protiv toga. Samo želim o tome pričati iz svojeg iskustva i o svojoj motivaciji - kaže Blaće koja na predbacivanja da je RTL u stvari “neke debele ljude izložilo podsmijehu radi gledanosti”, reagira žustro i pomalo ljutito.
- Da, radimo televizijski projekt i normalno je da želimo da ga ljudi što više gledaju. Pa nismo neki neshvaćeni umjetnici! No, to može biti nešto dobro. Mislim da smo prvom sezonom Života na vagi dokazali da se i emisija ovakvog formata može napraviti ljudski, humano i s punom podrškom. Nitko ni u jednom trenutku nije pomislio raditi neki freak show. Naprotiv, to su ljudi razne dobi, iz raznih sredina suvisli i jasni oko svojih problema. Otvorili smo teme o kojima se prije nije pričalo ili se pričalo vrlo malo i doprinijeli senzibilizaciji javnosti za pitanje pretilosti. Također, mislim da će, nakon ove prve sezone, barem netko od onih koji su prije govorili “Gle debelu!” na ulici ili preporučivali onima s viškom kilograma da stave “lokot na čube” razmisliti prije no što izgovore nešto ružno. Nakon što su upoznali naše kandidate, čuli njihove priče i vidjeli koliko se ti ljudi trude, gotovo sam sigurna u to - kaže producentica - Moram priznati da me tijekom castinga, a razgovarala sa s puno ljudi, najviše šokirale njihove priče. Bila sam potpuno nesvjesna s kakvim se grozotama pretili ljudi suočavaju samo zato što su pretili. Iskreno, mislila sam da je to neka američka priča, taj bullying. I neki su i našu emisiju krenuli komentirati tako, no vrlo brzo su shvatili da to nije baš tako jednostavno kako si oni zamišljaju.
Doista, preletite li forume i komentare na društvenim mrežama, čini se da je ekipa koja se ohrabrila mršavjeti pred kamerama ipak stekla mnogo više navijača nego što se skupilo onih koji će po njima pljuckati iz udobnosti svojeg kauča. Razlog u tome leži, možda, u svojevrsnom šoku koji su kod gledatelja u prvom trenutku izazvale životne priče onih koji su se odlučili prijaviti za sudjelovanje u Životu na vagi. Emotivno ogoljivanje svih kandidata bilo je doista bolno.
Najpamtljiviji primjer je Gabrijela Crnjac, Gabi, 25-godišnja ekonomska tehničarka iz Slavonskog Broda, koja je u emisiju ušla sa 183 kilograma. Izjavila je tada da se najviše boji da će cijeli život biti sama.
Vrlo sam emotivna osoba i bilo mi je jako teško to reći, ali tako doista mislim. Debela sam otkad znam za sebe i cijeli život pokušavam smršavjeti. Čak sam i uspijevala, no onda bi se kile vratile. I znam, na svojoj sam se koži uvjerila da muškarci ne vole pretile djevojke. Zato sam se bila i pomirila s tim da nikad neću imati nikoga. Vrlo sam otvorena osoba i tijekom cijelog showa sam govorila ono što mislim, bila sam apsolutno iskrena i otvorena, pa sam tako i o tome progovorila - rekla je Gabrijela za Jutarnji pred sam kraj prve sezone.
- Kada me prijateljica prijavila prelomila sam, priznala sam samoj sebi neke stvari. Dala sam otkaz u trgovini u kojoj sam radila. Sada znam da mogu puno više no što sam sanjala. Nakon svega, nakon izolacije i tolikog truda, bilo bi me sram da ono što sam naučila i postigla ne prihvatim za cijeli život i ne radim dalje na sebi - rekla je Gabi i dodala da je velik poticaj bio i strah za zdravlje i zabrinutost njezinih roditelja za nju.
Priznaje da joj je skidanje zbog vaganja pred kamerama najteže padalo, ali i da je očekivala puno više negativnih reakcija. Njezin se strah, srećom, nije ostvario.
- Da, to je grozno, prvi, peti i zadnji put, ali kao što rekoh, prelomiš, znaš zašto si tamo i ideš dalje - rekla je Gabi koja je u showu izgubila 54,7 kilograma ili 29,8 posto tjelesne mase. Ispala je neposredno prije finala, no nastavila je raditi na sebi.
- Jako sam se promijenila. Imam više samopouzdanja, više vjerujem u samu sebe i imam neke planove o kojima prije nisam razmišljala - dodala mlada Slavonka koja je u jednom trenutku showa otkrila kako bi željela biti vizažistica. I, dakako, nastaviti sa skidanjem kilograma i zdravim životom.
Zgroženi gledatelji
Da je ovaj show osigurao široku i vrlo pozornu publiku, pokazalo se vrlo brzo, nakon što je iz kuće otišao prvi kandidat - 27-godišnji Marin Delaš iz Osijeka. Produkcija je tada morala odgovarati na stotine poruka i objava na društvenim mrežama jer su se gledatelji zgražali nad činjenicom da u Životu na vagi, emisiji koja se bavi tako ozbiljnim problemom i izlaže sudionike neumoljivom treningu (na trenutke, gledateljima, nepodnošljivo napornom) i jakom emocionalnom pritisku, postoji eliminacija.
- Radimo po licenci u kojoj, po svuda, postoji eliminacija. I to nije nešto što su kandidati doznali kada su došli u show, nego odmah na početku, pri prvim telefonskim razgovorima, prije castinga. Znali su u detalje kako to izgleda i u što se upuštaju - objašnjava Antonija Blaće - No, ponovit ću još jednom ono što smo danima ponavljali: Svim kandidatima koji su ispali iz showa osigurali smo treninge koji im odgovaraju, savjete nutricionista i prilagođen program prehrane, pakete namirnica i sve ostalo što smo mogli napraviti da nastave dalje živjeti zdravije i raditi na sebi.
Potvrđuje to i Mirjana Grdić, 44-godišnja trgovkinja iz Zagreba koja je show napustila pet tjedana prije finala. U emisiju je ušla, kaže, takoreći na štakama jer je prošla četiri operacije stopala zbog rijetkih tumora. Sa suvišnom težinom se borila dva, tri desetljeća, a tijekom svojeg boravka u kući izgubila je 11.5 kilograma.
- Dobila ono što si nisam mogla priuštiti vani, dakle nutricionista, liječnika koji je uvijek tu, savjete, trening. U mojoj tvrtki su mi izišli u susret, da mogu uopće sudjelovati. Promijenila sam se psihički jer kada vas stave u izolaciju i odmaknete se od svakodnevice, imate vremena razmišljati o sebi, o svojim postupcima. Meni je sudjelovanje u showu bilo fantastično iskustvo, puno sam smirenija, sretnija i idem dalje - rekla je Mirjana.
Sudionici serijala bili su smješteni u kući u podsljemenskoj zoni, gdje im je produkcija osigurala maksimalne uvjete za pothvat koji im može promijeniti život, no moglo ih se vidjeti po gradu, na Sljemenu, na Jarunu...Zbog svega toga, Blaće kaže kako Život na vagi nije pravi reality, niti se radi o teškoj izolaciji koju su, također, mnogi kritizirali.
- Pravi reality prati ljude 24 sata dnevno. Mi smo jednu epizodu snimali po nekoliko dana, dakle ne u realnom vremenu. U jednoj su epizodi sabijena dva, tri dana, i zna se što se snima - izazov, vaganje... Gledatelj nije stalno u kući i ne gleda je li netko s nekim ljubovao, tko je koga tračao i tome slično. Također, natjecatelji nisu u apsolutnoj izolaciji jer za to nema potrebe, no smanjen je kontakt s obitelji i prijateljima - tumači Blaće - Ta odvojenost ponekad može biti dobra. Shvatili smo kroz ovaj proces da okolina ponekad više odmaže nego pomaže, jer ponekad podrška u stvari nije podrška. Ljudi nisu ni svjesni da to rade, kažu “vidiš kako ti super ide, sad se možeš opustiti na jedan dan”. A to nije dobro. Shvatili smo da je i kandidatima ponekad lakše, jer ne žele gubiti fokus. Imali smo situacija da, primjerice, ne žele koristiti priliku za telefoniranje.
Jesti nezdravo
Tijekom sva tri mjeseca, kandidate je pratila jaka logistika - imali su liječnike (produkcija je surađivala i s klinikom koja ima program liječenja debljine), nutricioniste, psihološku pomoć i, dakako, trenere koji su s njima radili svakodnevno. Iskorišteni su svi postojeći alate koji se danas koriste u borbi s viškom kilograma - od testova intolerancije na namirnice, do vitaminskog statusa i sastava tijela kod kojeg se gleda postotak mišića, masnog tkiva. Sve u svemu, u ovaj je dio priče uloženo oko pola milijuna kuna.
- Mnoge stvari gledatelji ne vide. I ne moraju ih vidjeti iako znam da ima onih koji bi to voljeli. Nismo željeli prikazivati mnogo toga jer su to intimne stvari koje prolaze kandidati. Bilo je dana bez snimanja, iako su i tada kandidati radili sve što treba po svojem rasporedu, od treninga i predavanja na dalje - objašnjava Antonija Blaće.
Kritičari su prigovarali i izazovima s hranom, posebice u borbi za imunitet, te općenito prehrani kandidata. Oni su u kući sami kuhali ali obroke su planirali nutricionisti od namirnica koje je u dogovoru s kandidatima nabavljala produkcija. U jednoj epizodi treneri Mario Mlinarić i Sanja Žuljević su u smočnici i hladnjaku pronašli neke, recimo nezdrave, namirnice pa su gledatelji na forumima reagirali negativno, pišući kako je smiješno što se onima koji se bore s kilogramima uopće daje prilika da jedu nezdravo.
Stvarni život
- Mi nismo mogli ljude toliko izolirati od stvarnog života da se, kada izađu, ne mogu snaći. Da, imali su sve normalne namirnice koje će ionako koristiti u svakodnevnom životu, ali su učili zdrave načine pripreme, količine, kombinacije. Osvještavali su probleme u svojoj prehrani kojih prije nisu bili ni svjesni. Bilo bi neodgovorno da smo ih stavili na neku striktnu, ograničenu, nerealnu dijetu, jer je ona neodrživa. To zna svatko tko je jednom u životu otišao na dijetu. I naravno da smo birali zdrave namirnice, no poanta je bila da se nauče jesti prave porcije, više puta dnevno, prilagođavati se raznim fazama procesa mršavljenja - tumači dalje Blaće. Finalisti su se, (kao i svi ostali kandidati), nekoliko tjedana prije finala vratili svakodnevnici, što je najveći ispit za njih same, jer moraju primijeniti sva stečena znanja i raditi dalje na kondiciji prije onog finalnog vaganja.
Sudionici Života na vagi mnoge su osvojili otvorenošću, upornošću, preznojavanjem na spravama i brdima od šljunka, no serijal je mnoge, posebno stručnjake, zabrinuo. Među njima je vjerojatno najžešća kritičarka Sonja Njunjić koja još od 2002. godine vodi Udrugu za prevenciju prekomjerne tjelesne težine u Zagrebu.
- Budući da radim godinama s osobama koje imaju ozbiljne probleme s debljinom te pratim emisije i na stranim televizijama, kako se druge nacije trude prikazati debljinu i primjeri iz prakse, odlučila sam pitati prolaznike i korisnike mojih programa o toj emisiji - kaže Sonja Njunjić - Reakcije su bile vrlo negativne. Ta TV-emisija je sramotna eksploatacija pretilih osoba u show businessu. Sve što smo godinama slušali da nije ispravno primjenjivati u procesu gubitka težine ovdje nije bitno. Bitno je napraviti narodno veselje. Može li takav pristup dugoročno narušiti zdravlje sudionika manje je bitno - rekla je Njunjić.
Ipak, jedan od sudionika programa mršavljenja koji organizira njezina udruga, i to jedan od najuspješnijih, Ivan Jurišić iz Zagreba, koji se za 14 mjeseci smršavio 63 kilograma, redovito je pratio Život na vagi.
- Da je toga bilo kada sam ja skidao kile, javio bih se. Vjerojatno mnogima djeluje strašno ali ti su se ljudi suočili s vlastitim strahom. Kada shvatite da vam život ovisi o skidanju kilograma, nije vas briga što će tko kazati - rekao je Jurišić. Smatra da je kod showa dobro jer se puno više govori o problemu debljine.
- Debljina nije samo fizička disfunkcija. I teško je smršavjeti. Podrška puno znači. Ja sam je imao cijelo vrijeme, ponajprije od svoje partnerice. Uspio sam regulirati problem rezistencije na inzulin, naučio sam se pravilno hraniti, krećem se i uspijevam održati težinu - objasnio je.
Ugledni liječnik, prof. dr. Mirko Koršić, jedan od prvih specijalista koji se još davnih godina uhvatio u koštac s problemima debljine, mnogo je blaži u kritikama na račun Životna na vagi od Sonje Njunjić.
- Osobno, imam drugačiju koncepciju liječenja debljine. No, možda je to javno izlaganje nekome i pozitivno, poticajno. Teško mi je to reći. Smatram da je mršavljenje privatna stvar, da nema tu što netko slikati pacijenta - kaže profesor Koršić - Kao liječnik, dužan sam štititi privatnost svojeg pacijenta i to činim i činit ću i dalje. S druge strane, u svijetu je sve rašireniji stav da o svojem problemu, kakav god on bio treba govoriti, osvješćivati ljude, ukazivati na problem i tako potaknuti druge na naprave nešto za sebe.
Profesor Koršić upozorava na jednu od najvećih muka u liječenju debljine s kojim bi se mogli suočiti i sudionici Života na vagi - manji je problem smršavjeti, nevolja je u tome što se kilogrami lako vraćaju.
Znanstvenici su na tu temu napravili istraživanje i to baš na primjeru showa od kojeg je sve i krenulo, američkog The Biggest losera.
Poput opruge
Naime, prošle je godine znanstveni časopis “Obesity”, koji se, kao što mu ime govori bavi debljinom, objavio rezultate istraživanja u kojem se pokazalo da su svi osim jednog sudionika iz prvih osam sezona emisije, vratili barem dio težine koji su izgubili tijekom showa. Znanstvenike je dodatno zabrinulo što su svi sudionici i nakon toliko vremena imali znatno sporiji metabolizam i niže razine hormona leptina, što je iznimno bitno za dugotrajno održavanje zdrave težine.
U biti, jedini pozitivan aspekt ovakvih emisija, oko kojeg su se tijekom godina prikazivanja u SAD-u složili svi stručnjaci je - podrška koju sudionicima pružaju drugi sudionici i različiti profesionalci koji rade s njima.
Jedan je Američki psiholog analizirajući The Biggest losera za poznati zdravstveni portal WebMD napisao da emisija djelu gledateljstva može biti inspiracija za zdraviji način života. Tako je, vjerojatno, i u Hrvatskoj. Ipak, upozorio je, “kao i s mnogim stvarima koje gledamo na televiziji ono što vidiš nije nužno ono što dobivaš”.
No, iza nas je tek prva sezona kontroverznog showa. Bilo bi zlobno ne poželjeti sudionicima da doista uspiju promijeniti život nabolje, zbog zdravlja, i fizičkog i mentalnog. S novom sezonom će doći novi pretili ljudi i nove kritike. Antonija Blaće nimalo ne sumnja u uspjeh Života na vagi.
- Vjerujem da se mnogim našim kandidatima život promijenio. Čovjek bude ponosan na sebe i kada dođe do neke male pobjede, a oni su napravili puno. - kaže - Mene je oduševilo to što su se ti ljudi sprijateljili, novac tu nije bio bitan. Drago mi je što je svima bilo stalo i do uspjeha onog drugog, cijenio se trud i najviše su se ljutili kada se netko ne trudi dovoljno, a ne što je netko izgubio manje kila nego što to netko očekuje. Vidjet ćemo kakav će njihov put biti dalje no sigurna sam da se pred njima sada otvaraju mnoge nove mogućnosti. I mislim da ovaj show ima budućnost u Hrvatskoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....