Kemoterapija je jedan od najtežih oblika liječenja pa osobe oboljele od malignih bolesti odmah po primitku lijekova (citostatika) osjećaju slabost.
Stoga se pacijentima preporučuje da odmah nakon terapije ne sjedaju za volan automobila te da se kući ne voze javnim prijevozom, nego da ih odveze netko od bližnjih i prijatelja ili da uzmu taksi. Nažalost, mnogi pacijenti često se nađu u situaciji da ih nakon kemoterapije nema tko odvesti kući, a taksi im je preskup.
Tu bolnu istinu spoznala je tijekom svoga liječenja od raka dojke Ivana Kalogjera, poznata zagrebačka novinarka i pokretačica web stranice “Nismo same” namijenjene ženama oboljelim od raka, članovima njihovih obitelji i prijateljima.
Razmišljajući kako pomoći, Ivana Kalogjera osmislila je projekt prijevoza žena oboljelih od raka tijekom kemoterapije. Važnost projekta “Nisi sama - ideš s nama!” prepoznala je i Zaklada Adris te mu nedavno dodijelila donaciju u kategoriji humanitarnih projekata “Dobrota”.
- Prošla sam 16 ciklusa kemoterapija, a nakon druge, koja je bila u vrijeme velikih vrućina, bilo mi je tako slabo da sam mislila da ću umrijeti. Na kemoterapiju me vozio sin, a kako on radi, nije poslije mogao doći po mene, nego bi došao netko od prijatelja. Sretna sam što imam tako divne prijatelje. Bilo me je strah voziti nakon kemoterapije iako sam upoznala žene koje su to činile. Mislim da to nije dobro, nedavno je bila jedna prometna nesreća u kojoj se čovjek koji se vraćao s kemoterapije zabio u autobus pun djece - rekla je Ivana Kalogjera. Prisjetila se kako je došla na ideju o projektu prijevoza pacijentica na kemoterapiji.
- Na Rebru sam sretala žene koje su bile same jer su ih napustili partner i obitelj, a kako su bile bez prihoda, išle su kući javnim prijevozom, i to u trenucima kad zbog narušenog imuniteta nisu smjele biti u dodiru s puno ljudi u tramvaju. To me je baš emotivno zaokupilo i razmišljala sam kako pomoći tim ženama. Kad sam u mjesečniku “Doktor u kući” objavila svoj dnevnik s liječenja, javila mi se porukom jedna mlada žena koja se liječila u Nizozemskoj. Poslije smo se i sprijateljile pa mi je ona pričala kako u Nizozemskoj pacijenti koji nemaju mogućnost da ih netko doveze na kemoterapiju i zatim vrati kući u sklopu uobičajene police zdravstvenog osiguranja mogu uzeti taksi - kazala je Ivana Kalogjera.
Dobitak na lotu
Ivana Kalogjera
Ivana Kalogjera
Istaknula je kako je u KBC-u Zagreb razgovarala i s nekim liječnicima pa su joj rekli da u Njemačkoj postoji organizirani prijevoz pacijenata tijekom kemoterapije. Iako u Hrvatskoj postoji sanitetski prijevoz, dugo se čeka i koriste ga uglavnom starije i nepokretne osobe.
- Priznali su im da i njima često bude teško te se događa da liječnici i medicinske sestre skupe novac za pacijentov prijevoz s kemoterapije. Došla sam na ideju kako to riješiti organiziranim taksi prijevozom, ali bila sam skeptična hoće li to itko kod nas prepoznati kao važno. Onda me prijateljica Maja Dodić potaknula da se javim na natječaj Zaklade Solidarna gdje sam se prijavila zadnji dan. Jako sam se iznenadila kad sam jednog jutra dobila obavijest da je moj projekt prihvaćen među šezdesetak prijavljenih. Rasplakala sam se od sreće, kao da sam dobila na lotu, a ne početna sredstva za razvoj projekta - kazala je Ivana.
Kad je Zaklada Adris raspisala svoj godišnji natječaj, prijavila je projekt “Nisi sama - ideš s nama!”.
Na rubu egzistencije
- Jako sam vesela što sam dobila donaciju Zaklade Adris koja mi omogućuje da početkom 2018. godine počnemo s realizacijom projekta. Žao mi je što to nije dio redovite zdravstvene skrbi, nego se mi građani moramo angažirati. No, možda naša građanska inicijativa pokrene nadležne da počnu razmišljati o tom problemu. Rak je danas po smrtnosti druga bolest u svijetu, a predviđanja su da će do 2030. godine biti prva po smrtnosti. Hrvatska je, nažalost, po broju smrti od raka na drugome mjestu u Europi, a jedan je od glavnih uzroka činjenica da velik broj građana ne odlazi na redovite kontrole. I dalje surađujem sa Zakladom Solidarna u razvoju projekta. Napravili smo anketu koju želimo proširiti i na druge usluge kako bismo pomogli oboljelima od raka, posebice ženama, jer je u našoj tradiciji da žena i u bolesti mora raditi i skrbiti se o obitelji - istaknula je Ivana Kalogjera, dugogodišnja novinarka Jutarnjeg lista specijalizirana za teme iz obrazovanja i znanosti.
Novinarstvom se bavi još od srednjoškolskih dana, a 15 godina radila je u Večernjem listu te 11 godina u Jutarnjem listu. Od ožujka 2012. do kraja 2015. godine radila je u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta kao glavna savjetnica dvojici ministara, Željku Jovanoviću i Vedranu Mornaru. Da nešto nije u redu s njezinim zdravljem, spoznala je 7. ožujka 2015. godine kad je završila u bolnici s dijagnozom duboke venske tromboze.
- Ispostavilo se da mi je moje tijelo slalo signale da imam rak, no to nitko nije shvatio, sve dok nisam došla na redoviti rutinski pregled dojki u svibnju 2015. godine. Odlučila sam se za najradikalniju operaciju: otklonila sam odmah obje dojke - prisjetila se Ivana Kalogjera. Tijekom liječenja suočila se s mnogo teških trenutaka.
- Prvi šok bio je kad me liječnik nazvao i rekao da nalaz punkcije dojki nije dobar te da imam rak. Mislila sam da će mi mobitel ispasti iz ruke. No, istoga dana suočila sam se s novim iskušenjem: trebala sam svojoj djeci reći da imam rak. Strahovala sam kako će oni to prihvatiti - prisjetila se Ivana, brižna majka troje djece: Ivana, Luke i Anamarije.
No, pravi problemi nastupili su na samom kraju 2015. godine kad je ostala bez posla i egzistencije. Bila je usred kemoterapije, za koju nikad nije uzela bolovanje.
- Bio je to strašan šok. Boriš se za život, a istodobno si na rubu egzistencije. Toliko toga ružnog mi se onda dogodilo u kratko vrijeme da sam mislila da sam dotakla dno. Umrla mi je mama, prekinula sam vezu, a moj mlađi sin je morao ostaviti studij i zaposliti se. Cijeli mi se svijet srušio. Onda sam razmišljala: to je sad tako, no mogu li ja nešto raditi što će me zaokupiti da ne razmišljam o svojoj sudbini, a pomoći će i drugim ženama. Tada sam odlučila pokrenuti web stranicu “Nismo same”, namijenjenu ženama oboljelim i liječenim od raka. Moji su prijatelji bili dosta zabrinuti oko realizacije te ideje, bojali su se što će biti sa mnom u slučaju neuspjeha. No, ja sam imala viziju, znala sam će me to emotivno ispuniti. Nije to došlo preko noći, jer sam kao novinarka uvijek bila osjetljiva na teške sudbine i tragedije ljudi - ispričala je Ivana Kalogjera, koja je web stranicu osmislila uz pomoć prijateljice Maje Dodić.
Web stranica "Nismo same" (www.nismosame.com) lansirana je 7. ožujka 2017. godine i odmah je postala jedinstveni online servis na kojem oboljeli od raka, ali i njihovi bližnji mogu pročitati korisne informacije o novim metodama liječenja, o tome što jesti, koju fizičku aktivnost izabrati, kako si pomoći kroz umjetnički izričaj te još niz praktičnih savjeta. No, ono što tu web stranicu izdvaja jesu osobne priče žena oboljelih od raka: o njihovim problemima, dvojbama, strahovima i nadama. Web stranica “Nismo same” je vrlo brzo stekla velik broj čitatelja ne samo u Hrvatskoj nego i u regiji.
- Objavili smo čak i priču s Kosova koju nam je poslala gospođa Violeta Pirana, koja je u Prizrenu osnovala udrugu oboljelih od raka dojke. Praćeni smo u cijeloj regiji i kad bismo te priče preveli na engleski jezik, vjerujem da bi stranica “Nismo same”bila još posjećenija. Jer te su priče osobne, emotivne, dirljive. Nedavno smo prenijeli i priču supruga jedne od pacijentica i ona je izazvala veliku pozornost u regiji - kazala je Ivana Kalogjera.
Deset posto jada
Naglasila je kako u Hrvatskoj od raka obolijeva sve više mladih žena. - Mnoge od njih imaju obitelj i malu djecu, a svoju bolest skrivaju i od obitelji i od okoline. Dijagnoza rak u Hrvatskoj i dalje znači stigmu i oboljele žene ne žele javno govoriti o svojoj bolesti kako ne bi dobile otkaz na poslu. Zajedno s Koalicijom udruga u zdravstvu i dr. Bojanom Knežević iz KBC-a Zagreb proveli smo anketu o radu i raku. Jako puno žena i muškaraca je stigmatizirano, ostaju bez posla u bolesti ili poslodavac ne prilagođava radne zadatke u skladu s njihovim zdravstvenim mogućnostima. Važno je napomenuti da je naša anketa bila ograničena na informatički pismene osobe, ali je svakako zabrinjavajući putokaz jer je pokazala da oko 10 posto oboljelih nema nikakvih izvora prihoda te da 10 posto njih nema podršku obitelji. Često mi se javljaju žene koje nemaju podršku obitelji, prepuštene su same sebi i osjećaju se samo i napušteno. Željela bih da projekt “Nisi sama - ideš s nama” obuhvati baš takve žene - kazala je Ivana Kalogjera.
Naša dugogodišnja kolegica ističe da se nikad nije pokajala što je javno ispričala svoju priču te potaknula druge žene da to učine.
- Barem jednom tjedno dođe mi poruka neke od žena koje mi kažu da ih je stranica “Nismo same” ohrabrila da idu nekim putem za koji nisu imale snage. Moram naglasiti da sam tijekom cijelog ovog razdoblja upoznala mnoge divne i hrabre žene koje vjerojatno nikad ne bih upoznala da se nisam razboljela i pokrenula stranicu. Poznanstvo s njima me obogaćuje, a moja aktivnost ispunjava i hrabri - zaključila je Ivana Kalogjera.