'Preživjela sam španjolku, prvog sina rodila kad je Njemačka napala Poljsku, a danas gledam taj Covid... Evo kako je to bilo prije 100 godina'

Myrtle Hooper je rođena iste godine kad je potonuo Titanic. Preživjela je dva svjetska rata i sjeća se kako su njeni roditelji zabrinuto govorili o španjolskoj gripi. Sada, u dobi od 107 godina doživjela je još jednu globalnu krizu, koju proživljava kroz zatvorena vrata doma za umirovljenike Swan Hill, piše The Guardian.

- Ovo je baš kao da smo u zatvoru, kaže Hooper. - Nije dozvoljeno da nam itko dolazi i nikom nije dozvoljeno da izlazi. Ali o nama se dobro brinu, dodala je.

Domovi za starije osobe u Australiji su pod jakim restrikcijama u nastojanju da se zaštiti starije osobe kojima prijeti koronavirus. Četiri osobe su umrle nakon širenja virusa u domu za umirovljenike u Sydneyju.

Od ponedjeljka je svima starijima od 70, kao i mlađima, ako su pripadnici aboridžinske populacije ili imaju kronične zdravstvene probleme, savjetovano da se samoizoliraju, čak i ako žive bez tuđe pomoći.

Ovogodišnju pandemiju se često uspoređuje sa španjolskom gripom, koja je prvi put uočena u Melbourneu u prosincu 1918. To je bio zadnji put do ovog mjeseca da su unutar Australije postavljena ograničenja kretanja za osobe koje nisu Aboridžini.

Do siječnja 1919. izvanredno stanje je proglašeno u Victoriji. Nedugo nakon toga granica s New South Walesom je zatvorena, a javna okupljanja i putovanja na duže relacije su zabranjeni. Oko 12.500 ljudi je umrlo od gripe i posljedične bakterijske upale pluća u Australiji.

Hooper, djevojačkim prezimenom Howcroft, te je godine navršila sedam godina. Ograničenja kretanja nisu imala utjecaja na njezin život na poljoprivrednom imanju između Boorta i Keranga u sjeverozapadnoj Victoriji, nedaleko rijeke Murray.

Još uvijek je vozila konjsku zapregu kako bi stigla do male lokalne škole. Odrasli su tad razgovarali o gripi, ali njoj to nije bilo previše interesantno.

- Sjećam se kako su razgovarali o tome. Ali kad imaš sedam godina to ti ne znači mnogo, zar ne?, kazala je.

Jasnije je u njezinom sjećanju ostao povratak 'naših mladića', vojnika poput njenog ujaka Williama za koje su izgrađena naselja na sjeverozapadu i u regiji Mallee. Sjeća se kako je s četiri godine nastupala u Meran Hallu i u uniformi Crvenog križa pjevala za vojnike.

Iz godine 'španjolke' ona se sjeća kako su dječaci i djevojčice različito podučavani, što bi moglo umiriti današnje roditelje koji brinu da će im djeca imati traume jer su predugo zarobljeni u zatvorenom prostoru.

- Dječake su podučavali da plivaju, a djevojčice da šiju, kazala je Hooper. - Pretpostavljam da nije bilo važno hoće li se djevojčice utopiti.

Dvadeset godina kasnije, 1939. još jedan globalni događaj je zatekao stanovnike u perifernim dijelovima Victorije.

- Bila sam u bolnici gdje sam trebala roditi mog sina Petera, najmlađeg, on se upravo porađao, a medicinska sestra je ušla i kazala: - Gospođo Hooper, Njemačka je upravo napala Poljsku.

Prije Drugog svjetskog rata nije bilo puno komunikacije između njenog malog zakutka Australije i vanjskog svijeta.

Danas telefonski pozivi voljenima donose vijesti o prijateljima koji su zaraženi Covidom-19.

- To se tako brzo širi, znate, kazala je Hooper. - Svaki dan zaraženih je sve više i više. I to je vrlo zastrašujuće za naše voljene. Svaki dan se pitamo koga će sljedećeg zakačiti.

U karanteni, Hooper se oslanja na telefon da bi mogla komunicirati s obitelji, a voljela bi da postoji i mogućnost komuniciranja video vezom.

Još prije sedam godina je živjela samostalno, ali kad je navršila 100 odlučila je da je vrijeme za odlazak u dom.

- Nisam se mogla u potpunosti brinuti o sebi, ali sam i dalje vozila auto, kazala je.

Ruke je ne služe u potpunosti, pa joj je potrebna pomoć da bi otkopčala gumb na košulji. Boji se virusa, ali je jednako uplašena od gubljenja sposobnosti da se brine sama o sebi.

- Imam 107 godina, kao što znate i ljudi žele doći i vidjeti me. Uđu unutra i kažu: Oprostite, ali smeta li vam ako dovedemo djecu da vas pogledaju? Nikad nisu vidjeli nekog tko ima 107 godina. Nisam sigurna trebam li im tad mahnuti poput kraljice ili im dati lizalicu.

Njezin sin, koji je u osamdesetim godinama života joj je u šali predložio da počne naplaćivati ulaz u svoju sobu kako bi skupila novac za lokalnu bolnicu, piše The Guardian.