'OVO JE POSAO OD KOJEG NIJE LAKO ŽIVJETI' Rođenu Sarajku životni put odveo je u maleno mjesto na obali Dalmacije

Mlada, talentirana i samozatajna akademska kiparica Adna Bakija-Stanković najbolji je dokaz da Gradac još krije vrijednosti koje će, jer tako mora biti, uskoro upoznati šira javnost, piše Slobodna Dalmacija.

Ova rođena Sarajka, koju je životni put odveo u malo mjesto na Makarskoj rivijeri, već ima više od 50 radova od gipsa, žice, jutenih vreća, krpa, kaširanoga papira, metala i bakra. Priroda i životne teme su ono što je privlači, a gračka javnost počela ju je upoznavati kada je oslikala zidove jednog mjesnog kafića.

- Kada sam bila jako mala djevojčica, još prije osnovne škole, često sam upotrebljavala indigo papir i već tada sam osjećala da ću jednoga dana biti umjetnica. U godinama koje su dolazile moja ljubav prema umjetnosti nije nestajala, naprotiv, razvijala se i ispunjavala me. Imala sam i sreću što su me moji roditelji bezuvjetno podržavali, iako je kod njih bio prisutan strah da od umjetnosti neću moći živjeti - prisjeća se Adna.

Ante Šunjić

Ljubav prema psihologiji

Na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, na odsjeku Kiparstva, primali su samo pet kandidata. I Adna je bila među njima. U stvari, htjela je upisati Grafiku, već je u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti promijenila odluku na inzistiranje profesora Hasana Haljevca, koji ju je usmjerio na Kiparstvo. I nije se pokajala.

- Htjela sam upisati i psihologiju, ali to ipak nije bilo moguće. Naime, studij koji sam već upisala tražio je da mu se potpuno posvetim, cijele dane sam provodila na fakultetu i, nažalost, morala sam odustati od svoje druge ljubavi.

U Sarajevu je na Akademiji provela tri godine, a onda je, za vrijeme ljetovanja u Gradcu, upoznala Nikšu, i došlo je do značajnih promjena u njezinu životu. Prebacila se na splitski fakultet, u klasi akademskog kipara Kuzme Kovačića i nastavila studirati po nešto drukčijem programu. Organizirala je izložbe i performanse, a vizualna umjetnica Vlasta Žanić otvorila joj je oči za modernu umjetnost.

Ante Šunjić

Status umjetnika

Nakon završetka studija vratila se u Gradac, na svijet je došla mala Leona, koja joj je potpuno zaokupila pažnju i vrijeme, pa je umjetnost neko vrijeme bila „na čekanju“. Leona je sada porasla, skoro su joj četiri godine i s mamom već pomalo posjećuje razne izložbe u Gradcu. A Adna se za početak namjerava izboriti za status samostalnog umjetnika u Hrvatskoj, jer će joj taj status olakšati djelovanje.

Radove je iz Sarajeva prebacila u Gradac. Trenutačno se nalaze u skladištu obiteljske kuće, a šira javnost moći će ih vidjeti 9. srpnja, kada će biti organizirana izložba u gračkome Arboretumu.

Ante Šunjić

- Inspiracije i stvaralačke energije mi ne nedostaje, trebalo mi je samo vremena, a sada ga konačno imam. Ovo je posao od kojeg nije lako živjeti, potrebna su značajna ulaganja u materijal, ali sve se prepreke savladaju kada radite ono što volite i što vas ispunjava. Važna mi je i podrška moje obitelji, a osim ljubavi prema poslu, neophodna je velika doza strpljenja i mirnoće - kaže Adna, koja jedva čeka realizirati brojne ideje, piše Slobodna Dalmacija.

Osobna karta

Adna Bakija Stanković rođena je 1991. godine u Sarajevu, gdje je završila Srednju školu primijenjenih umjetnosti. Nakon završetka srednje škole dobila je "Povelju Vlade Vojnovića" za najzreliji kreativni rad u 2009. godini. Studirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, na odsjeku Kiparstva, a onda u Splitu na Umjetničkoj akademiji. Sudjelovala je na nizu domaćih i međunarodnih skupnih izložbi i organizirala nekoliko samostalnih izložbi, među kojima jednu, u Splitu, 2013. godine, čini skupina od šest videoradova i jednog performansa.

Ante Šunjić

Inzistirajući na tome da svoje radove okupi pod zajedničkim nazivom "Ograničenosti", umjetnica je željela naglasiti različite oblike ljudske sputanosti koju taj pojam implicira. Radovi koji su prikazivali umjetničine aktivnosti širokog dijapazona, od ocrtavanja linija mora na plaži, ostavljanja tragova u prirodi, posipanja ugljena po cesti, ulijevanja boje u jarak, bavili su se istom problematikom i nosili zaokruženu i sveobuhvatnu misao. Prije svega, u njima je sadržana kritika čovjekova nastojanja da se zaštiti, odnosno da zaobiđe sve ono što mu je strano i nepoznato, da povuče crtu i odijeli se od „neznane sile“.