SURADNJA ČOVJEKA, PSA I PTICE

NJEGOVO UBOJITO VELIČANSTVO GAGARIN Kad mu se skine kapica, zalijeće se nepo pa obrušava na plijen

 Emica Elvedji / Cropix
 

Kad Željko Dragičević i njegova družba odlaze u lov, oni ne nose puške. Nemaju ti lovci streljivo, optičke ciljnike niti ukrašene kundake od orahova drva. Njihove su “puške”, naime, ptice - istrenirani sokolovi, orlovi i jastrebovi - a oni su lovci slavonskobrodske sokolarske lovne udruge Sv. Bavon, jedine koja se u Hrvatskoj bavi isključivo lovom s pticama grabljivicama.

- Onoga trenutka kada počneš loviti s pticom grabljivicom, shvatiš kako lov s puškom doista nema smisla - uvodi nas u priču Željko Dragičević, sokolar i predsjednik te slavonskobrodske udruge koja se, kaže, bavi jednim od najstarijih vrsta lova, starim oko 5 i pol tisuća godina.

- Četrdeset godina sam lovac. Prije sam lovio puškom, no oduvijek mi je bila želja otići u lov samo sa sokolom i psom. Naravno, mora biti seter. Sokolarenje ti je, da tako kažem, vrh lova, prava umjetnost! Sokolarenje je fin sport, a vole ga i žene - govori lovac koji se kune u iznimnu povezanost sokolara i njegove ptice, čemu smo i mi mogli svjedočiti tijekom druženja s njime. Sokola pazi kao da mu je rođeno dijete, i to ne čudi, jer je u njegov trening uložio sate i sate. Trening-poligon mu je odmah iza kuće, za koju će reći da je jedna od najstarijih u Brodu. Odmah do nje - nekolicina tzv. volijera, odnosno povećih krletki za velike ptice. Tu je i jedna s desetak fazana koji, jasno, u ovome slučaju služe za trening. Volijere su opremljene prečkama, neke i povećim kamenom.

Osijek, 111018.
Sokolari iz Slavonskog Broda. Zeljko Dragicevic, sokolar i predsjednik slavonskobrodske sokolarske lovne udruge, jedine koja se u Hrvatskoj bavi iskljucivo lovom s pticama grabljivicama.
Na fotografiji: Ptice grabljivice koje se koriste za lov.
Foto: Emica Elvedji / CROPIX
Emica Elvedji / CROPIX

Pametne su to životinje

Stepski sokolovi koje također drži, primjerice, liježu jaja na kamenu, nakon što u njemu izbuše rupu. Dragičević uzgaja te ptice, a sada im je i sezona parenja. Jasno, vlasnik je svih potrebnih licenci i dopuštenja za uzgoj. Nije jednostavno, reći će, treba skupiti popriličan broj stranica dokumentacije Ministarstva kulture, to jest njegove Uprave za zaštitu prirode.

- Volijera ne smije biti prevelika, i mora biti otvoren krov, kako bi ptice uvijek vidjele nebo. Na prečkama je plastični materijal, jer bi inače ptice dobile giht, umrle bi! I pazi, nema tog sokolara kojemu ptica nije pobjegla, pametne su to životinje - nastavlja Dragičević koji je, usput rečeno, i vrsni kinolog koji više od trideset godina radi sa psima kao trener, ali i sudac na raznim kinološkim manifestacijama. Sokolarsku lovnu udrugu osnovao je 2015. godine, i tada je to bila velika novost na hrvatskoj lovačkoj sceni. Nisu ih isprva primili ni u županijski lovački savez. Danas je stanje u vezi s tim bolje, i Dragičević kaže da su napokon prihvaćeni kao lovci. Tome je, tvrdi, kumovao i Đuro Dečak, predsjednik Hrvatskoga lovačkog saveza, krovne udruge hrvatskog lovstva. Zahvaljujući tim pomacima, ove će godine sudjelovati i na najvažnijem državnom lovačkom mitingu - proslavi Sv. Huberta u Kninu, a postali su ravnopravni član Hrvatskog lovačkog saveza. Otkud ta početna nepovjerljivost prema lovcima koji se bave jednom od najstarijih vrsta lova na svijetu?

- Čuj, u socijalizmu je lov s pticama grabljivicama bio zabranjen. To se smatralo vlastelinskim hobijem. Sokolari su bili neprijatelji radničke klase. Valjda to ide iz toga - objašnjava i odmah nadodaje da je sokolarenje bilo iznimno važno za brojna carstva i kraljevine u povijesti. Svoj vrhunac doživjelo je u doba ruskog cara Alekseja Mihajloviča, oca Petra Velikog, koji je posjedovao nevjerojatnih tri tisuće sokolova i jastrebova. Svaka ptica bila je specijalizirana za lov određene vrste plijena, a te su se životinje smatrale svetima. Tko bi ubio ili ukrao drugome pticu, kažnjavao se smrću.

Osijek, 111018.
Sokolari iz Slavonskog Broda. Zeljko Dragicevic, sokolar i predsjednik slavonskobrodske sokolarske lovne udruge, jedine koja se u Hrvatskoj bavi iskljucivo lovom s pticama grabljivicama.
Na fotografiji: Zeljko Dragicevic trenira sokola Gagarin za novu sezonu lova.
Foto: Emica Elvedji / CROPIX
Emica Elvedji / CROPIX
Željko Dragičević trenira sokola Gagarina za novu sezonu lova

- Bile su grabljivice u to doba važne te cijenjene i u Engleskoj, Francuskoj... I Habsburgovci su odlazili s njima u lov! Jedna anegdota: tijekom ratova s Osmanlijama, Habsburgovci su vidjeli da oni na svojim pticama koriste kapice, ovakvu kao što ja imam. To ih je jako zainteresiralo. Europljani su prije toga šivali oči sokolovima kad ne bi bili u treningu ili lovu, a kad su vidjeli arapski izum s kapicama, proglasili su nakratko primirje te su otišli u lov s Turcima kako bi doznali više o njihovim metodama - objašnjava nam pokazujući na “arapsku kapicu” koju ima i na svojemu omiljenom sokolu kojeg naziva Gagarin, dakako po slavnom ruskom astronautu, a koja mu se, kad ovaj nije u lovu ili na treningu, stavlja na glavu kako bi bio poslušniji, i manje se uznemiravao oko toga što ne može letjeti za plijenom.

Arapska kapa za Gagarina

- Postoji više vrsta kapica za sokolove. Gotovo svaka zemlja u kojoj se bave sokolarenjem ima svoju prepoznatljivu kapicu. Na Gagarinovoj je glavi spomenuta arapska, koja se koristi isključivo za sokolove jer ju najlakše prihvaćaju - objasnio nam je Željko koji, spomenimo i to, sam od fine, brušene kože izrađuje te kapice, kao i ostatak sokolarske opreme. Imaju sokolari svoju specifičnu torbu s više pretinaca, kao i debelu rukavicu na kojoj nose životinjske lovačke pratitelje.

- Sokolar sve radi jednom rukom, jer na drugoj je uvijek rukavica - govori Željko dok zubima skida svojemu Gagarinu - inače hibridnom sokolu nastalom od tri vrste: sivog, stepskog i velikog lovačkog sokola - kapicu koja mu prekriva oči. Pokazat će nam kako izgleda njegov bazični trening. Poligon je dugačak dvadesetak metara, a sastoji se od dva niska stupa te špage na podu, a za koju je privezana ptica još jednom špagom - tako da se može kretati uzduž poligona. Dragičević će nam predstaviti kako poziva pticu k sebi, na ruku. A to je samo jedan manji dio dugotrajnog i zahtjevnog treninga koji ptica mora proći prije negoli ode u lov, a koji traje od 15 do 20 dana.

Osijek, 111018.
Sokolari iz Slavonskog Broda. Zeljko Dragicevic, sokolar i predsjednik slavonskobrodske sokolarske lovne udruge, jedine koja se u Hrvatskoj bavi iskljucivo lovom s pticama grabljivicama.
Na fotografiji: Zeljko Dragicevic trenira sokola Gagarin za novu sezonu lova.
Foto: Emica Elvedji / CROPIX
Emica Elvedji / CROPIX
Željko Dragičević trenira sokola Gagarina za novu sezonu lova

Gagarinu je prvo nježno skinuo “povez” preko očiju, a lijepa je i njegovana ptica brzo raširila krila i pokušala odletjeti, u čemu ga je spriječila vezica, odnosno sokolarski čvor kojime ga je vlasnik držao na svoj ruci.

- Kad mu skinem kapicu, on je naučen na to da kreće loviti i odmah ide što više u nebo, kako bi se mogao obrušiti i uloviti plijen. Ali ja ga moram istrenirati da mi se vrati na ruku nakon što ulovi plijen, kojeg će mi donijeti pas. Sokol, inače, ubija kljunom, a lovi fazane, zečeve i golubove. Može uloviti i krupniju divljač - govori Željko dok priprema Gagarina za trening.

Sokolarski rječnik

- Hap, Hap, Hap - obraća mu se nekakvim sokolarskim rječnikom Dragičević, pritom i fućkajući na specijalnoj zviždaljci. Gagarin ga fiksira pogledom, pa mu Dragičević baci tzv. vabilo, umjetnu pticu za trening na kojoj je privezan i komadić piletine. Na Gagarinu je da napadne to vabilo i zatim se vrati sokolaru na ruku. Zbog uspješno izvedene akcije, nagradit će ga s još pilećeg mesa.

Gagarin je, treba li reći, uspješno pred nama izvršio zadatak, i to nekoliko puta. Ipak je on Dragičevićev miljenik, ptica kojoj najviše vjeruje. Lijepo se nahranio nagradama, a lovac mu je brižno obrisao kljun te opet nataknuo kapicu. Gagarin je, hvali se njegov vlasnik, prošle godine ulovio više desetaka fazana.

Osijek, 111018.
Sokolari iz Slavonskog Broda. Zeljko Dragicevic, sokolar i predsjednik slavonskobrodske sokolarske lovne udruge, jedine koja se u Hrvatskoj bavi iskljucivo lovom s pticama grabljivicama.
Na fotografiji: Jastreb.
Foto: Emica Elvedji / CROPIX
Emica Elvedji / CROPIX
Jastreb

- Ptice su jako pametne životinje i isti tren pamte radnje. A dok su u treningu, vodimo ih sa sobom svuda - u kafić, na nogometnu utakmicu ili u park, tako da se navikne na ljude i različita okruženja. Inače, Gagarin, kao i drugi sokoli, jednom godišnje mijenja perje, i tu se resetira, jer s perjem odlazi sva memorija i sve što je naučio. Svaki dan ptica dva puta ima trening, sve dok ne uđe u letnu kondiciju - govori Željko pa nadodaje da je prošle godine ptica u razdoblju od 20. rujna do 1. ožujka svaki dan imala slobodni let u lovu. Na njezinim kandžama je uvijek bio radioprijamnik, Željkov osigurač u slučaju da ptica pobjegne.

Inače, sokolarske se ptice svaki dan moraju vagati. Postoje tri njihove težine: niska, visoka i letna. Sve treba funkcionirati u gram kako bi grabljivica bila uspješan lovac. Tek u letnoj težini ona sluša lovca i dolazi mu na ruku. Tada je ptica spremna za lov i obrušavanje na plijen.

Ptice grabljivice, govori nam dalje Željko, koriste se i za biološku zaštitu - paze na voćnjake, vinograde i farme. Dodatno, čuvaju sletne i uzletne ptice na aerodromima, kako ne bi dolazilo do sudara između aviona i jata manjih ptica. Također, čuvaju slavni moskovski Crveni trg, a svog sokolara imaju i svi važni stadioni na svijetu, kao i neki važni spomenici kulture.

Vraćamo se na lov. Dragičević nam razlaže kako postoje ptice grabljivice visokog i niskog leta, a metode treninga i lova s njima su različite. Sa sokolom se, naime, lovi iz kruženja, a jastrebovi i orlovi love iz nižeg leta. Lov sa sokolom, nastavlja lovac, najveća je umjetnost. Ptica se prvo pusti da slobodna visoko poleti, a ona se zatim obrušava na plijen, brzinom većom od 300 km/h. U posljednje vrijeme se za trening lova iz kruženja, dodaje, koristi i dron na kojemu je komad mesa.

- Lovimo jedan, ili dva plijena po glavi dnevno, i nikada ne lovimo isti plijen dvaput. Ako ptica pokuša uloviti plijen, a ne uspije joj, nije fer da ganjamo iznova tu izmorenu životinju - komentira lovac etičke principe sokolarenja i nadodaje da se ovaj lov odvija u suradnji čovjeka, psa i ptice - nitko ne smije zakazati kako bi plijen bio uspješno ulovljen.

Viteška disciplina

Brodska udruga sokolara lovaca danas broji desetak aktivnih članova koji predano rade s pticama, i to u rasponu od 25 do 60 godina. Odlaze loviti na lovišta u cijeloj zemlji, a Željko ističe da su mnogi od sokolara slikari, pjesnici ili drugi umjetnici što je, kako kaže, krunski dokaz da je i sokolarenje jedna vrsta umjetnosti.

- Mislim kako treba njegovati taj oblik lova kod nas, jer na balkanskom se poluotoku najranije u Europi počelo loviti s grabljivicama. Stari Iliri taj su način lova donijeli s istoka, a tek zatim se proširio Europom. Danas se s grabljivicama lovi u Mongoliji, Turskoj, Pakistanu, na čitavom Bliskom istoku te u Japanu i Južnoj Koreji, gdje posebno cijene jastrebove, jer oni su zaštitnici Boga sunca. Lov s grabljivicama proširio se i na Latinsku Ameriku, gdje love s orlom harpijom, najvećom i najmoćnijom grabljivicom na svijetu. One love čak i primate. Ali sve smo mi to imali davno, prije od tih zemalja. Hrvatsko je sokolarstvo jedno od najstarijih u Europi. Postoje zapisi o takvom lovu iz 2. stoljeća nove ere, što je najstariji zapis o povijesti sokolarenja na području Europe - pojašnjava.

Od 2010. godine Ministarstvo kulture štiti sokolarstvo kao nematerijalnu kulturnu baštinu.

- Ništa čudno. To je plemenita viteška disciplina, gdje je lovac prestao loviti. Love ptica i pas, a mi uživamo u promatranju - završio je Dragičević, dodavši i da je Zakon o lovstvu regulirao lov sokolarskom pticom jer je riječ o zakonom zaštićenim pticama, od kojih je svaka vrijedna od nekoliko stotina eura naviše.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. studeni 2024 12:17