Ne znam uopće odakle početi... Treba mi pomoć - govori nam 35-godišnji Petar Duvnjak iz Novog Zagreba sabirući svoju priču. On je diplomirani pravnik kojeg su samo nekoliko ispita i završni rad dijelili od titule doktora prava. Sada već tri i pol godine ne može ustati iz kreveta. Iz stana u kojem živi s roditeljima izlazi samo kada sanitetskim prijevozom ide u bolnicu. Njegova borba krenula je od rođenja.
- Rođen sam bez kisika (hipoksija), no uspio sam se izvući, premda sam bio u komi i s malim izgledima da ću se izvući živ. Zatim su uslijedili moji stalni posjeti liječnicima i hodočašća po bolnicama do moje treće godine, kad se stanje stabiliziralo. No, u srednjoj školi moje se zdravstveno stanje naglo pogoršalo.
Samo sam se odjednom srušio kao pokošen. Tada su pretrage pokazale da imam urođeno suženje spinalnog kanala koji pritišće živce. Od tada imam problema s hodanjem. Krenule su se i misteriozno javljati rane, prvo na lijevoj potkoljenici, zatim na desnoj. Jedna rana se zatvori, pa se druga javi za godinu dana - prepričava Petar svoju životnu priču.
Htjeli mu rezati noge
Sada ima dvije rane na lijevom stopalu, koje već godinu i pol nikako da zarastu i jednu ranu na desnom stopalu. - Zbog tih gangrena već su mi htjeli odrezati noge, pa da živim s protezama - dodaje Petar opisujući da mu trenutačno noga više liči na medvjeđu nego na ljudsku koliko je natekla. Uopće se ne može kretati. Samo sjedi i leži u krevetu.
- Uslijed toga imam i retenciju mokraće pa mi je prije otprilike dvije godine ugrađen i kateter. Prije osam godina bio sam na operaciji kralježnice koja nije dala očekivani rezultat, dapače stanje se od tada još i pogoršalo. Tada su, naime, otkrili da imam i dijabetes tip I, pa su mi uveli inzulin, iako sam na kompletnim bolničkim obradama bio već nekoliko puta prije toga i ranije u djetinjstvu. Taj kasno otkriveni dijabetes, koji je najvjerojatnije postojao još u najranijoj dobi, u međuvremenu je već prouzročio i ozbiljnu štetu na svim tjelesnim sustavima, tkivima i organima - govori Petar, koji ima dioptriju -11 na oba oka.
Nosi leće jer je kratkovidan, što mu otežava pisanje i komunikaciju. - Pokušavam si pomoći sam jer ne volim ovisiti o drugima i tražiti pomoć, no sada više stvarno ne mogu sam. Probao sam razne metode, pohodio dosta liječnika i alternativaca, no dosad bez nekog značajnijeg uspjeha. Roditelji su mi već u poodmakloj dobi i ne mogu se više toliko brinuti o meni. Uz to, moj otac Milan je kronični bubrežni bolesnik bez oba bubrega, pa je tri puta tjedno na hemodijalizi. K tome, prije dva tjedna završio je na intenzivnoj njezi i sada čeka operaciju na srcu. Upitno je hoće li uopće preživjeti. Majka Magdica ima 70 godina i sada smo sami, samo majka i ja - objašnjava Petar, koji živi od 1500 kn osobne invalidnine te mirovine svojih roditelja.
Vrlo inteligentan i dobro upućen, ali sramežljiv. Introvert je, priznaje, i ne voli pažnju, nikakvu, a kamoli medijsku, no shvatio je da ne može drugačije. Ne može sam.
- Već sam pomalo umoran od svega, iscrpljen energetski, financijski i na svaki drugi način. Pomoć u bilo kojem obliku je i više nego dobrodošla, i na njoj unaprijed od sveg srca zahvaljujem - ističe. Cilj je, kaže, 100.000 kuna.
- Trebam novac za kvalitetnu dijagnostiku i operaciju kralježnice koja bi me digla na noge u nekoj od naših privatnih klinika jer bolnicama više ne vjerujem, imao sam strašna iskustva. Zapravo, dugo mi se nije pružila kvalitetna zdravstvena pomoć. Sada ovisim o patronažnoj sestri koja dolazi svaki dan na pola sata previti me - objašnjava. Nada se da će ovaj medijski istup doći do nekog od liječnika u prestižnim hrvatskim klinikama koji će biti voljan pogledati njegov slučaj iako nema financijskog pokrića za liječenje u takvim ustanovama.
Prijatelji ga ostavili
Putem Facebooka i platforme Go Get Funding u mjesec dana, otkako je javno potražio pomoć, prikupio je 15.000 kuna, što mu je financijski znatno pomoglo. Od tog iznosa samo je 600 eura uspio prikupiti svojom Go Get Funding kampanjom. - Sve su te platforme pale na dosta loš glas zbog one djevojke koja je preko njih htjela skupiti novac za kupnju stana pa je ispao skandal - dodaje. Srećom, javljaju mu se dobri ljudi koji su voljni pomoći.
- Aktivan sam na Facebooku u raznim grupama, pa tako i u grupi 'Virtualni zagrebački plac', gdje smo za vrijeme lockdowna krenuli naručivati povrće, jer zbog dijabetesa moram paziti što jedem kako bi mi rane zacjeljivale. Povezali smo se s pojedinim OPG-ovima, a kad su ti ljudi shvatili kakvo je naše zdravstveno i socijalno stanje, počeli su nam poklanjati to povrće.
No, meni više znači to što me obiđu, popiju kavu i popričaju sa mnom jer, znate, svi su me prijatelji napustili čim me zadesila nevolja. Očito to nisu ni bili prijatelji - govori, a glas mu se stišava dok se prisjeća ljudi koji su mu okrenuli leđa kada ih je najviše trebao.