U srijedu je Mario Ferenčić, 33-godišnji Lipičanin, koji je 2013. godine ostao nepokretan nakon što je stradao u prometnoj nesreći, dobio nova neurološka invalidska kolica s posebnom prilagodbom kao rezultat uspješne humanitarne akcije koja je trajala tri mjeseca i o kojoj sam na našem portalu prvi put pisao 12. prosinca 2020. godine, a potom je akciju odlučio podržati i Jutarnji list.
Mario preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ima pravo na nova kolica svakih pet godina, ali ova u kojima je bio do danas, a koja je dobio prije dvije godine, u jako su lošem stanju, rasklimana, teško pokretna, teška za upravljanje i vožnju i, najkraće rečeno, gotovo neupotrebljiva. Problem je što Mario u tim kolicima praktički živi i u njima provodi sve vrijeme osim kada spava u krevetu, piše MojPortal.
Kolica vrijedna 9200 kuna nabavljena su putem tvrtke Plasting ortopedija iz Zagreba, a Mariju ih je uručila Ana Zokić, komercijalist ove tvrtke koja se također uključila u humanitarnu akciju i umanjenjem računa za 10 posto donirala nešto više od 900 kuna.
Prikupljeno 40.000 kn
Zahvaljujući velikodušnim čitateljima našeg portala iz Hrvatske, ali i iz brojnih europskih država pa čak i iz Kanade koji su se uključili u akciju, prikupljeno ukupno oko 40.000 kuna! Uz to, Ferenčići su zahvaljujući pomoći Općine Žumberak i Zagrebačke županije ove zime u cijelu kuću postavili i centralno grijanje i riješili problem s kupaonicom. Razni ljudi su pomogli i kupnjom opreme i namještaja, drva za ogrjev pa čak i kupnjom hrane.
Bilo ja posebna privilegija u srijedu prijepodne biti u obiteljskoj kući Ferenčića u kojoj se jasno osjetilo iščekivanje i lagana nervoza koja se potom pretvorila u pravu erupciju pozitivnih emocija, suza i radosti.
Ispred kuće me dočekao Mariov tata Darko, a u kući su sjedili majka Vera i Mario za svojim kompjutorom koji je također dobio kroz ovu humanitarnu akciju i to kao dar Vacoma i Rotary kluba Bjelovar. Pozdravio sam Marija, a on mi se ljubazno kao i uvijek nasmiješio i bez puno priče nastavio na YouTube gledati auto vratolomije ruskih vozača i najbolja sportska trick shots videa.
"Srce mi je na mjestu"
U kuhinji je ručak pripremala gerontodomaćica Marijana Šafar koja radi u programu "Zaželi" i koja upravo kroz taj program svakodnevno vodi brigu o ovoj obitelji, a koja je u stvari i pokrenula cijelu ovu priču i humanitarnu akciju. Marijana je ispričala kako je sve počelo.- Tada su se Mario i njegovi roditelji u ovoj kući grijali samo s jednom peći na drva. Mario je provodio najviše vremena na sasvim drugom kraju kuće koji se najkasnije i najteže zagrijavao. I jednom prilikom Mario me potiho dozvao i zamolio da mu zamotam glavu jer mu je bilo hladno! Kad mi nije srce puklo od tuge... I tada sam odlučila da moram nešto napraviti - prisjetila se Marijana i nastavila:
- Ma meni je u početku bilo važno barem da nabavimo dovoljno drva da mogu prezimiti zimu, ali kada sam vidjela kako se akcija razvila i što smo sve uspjeli riješiti, srce mi je na mjestu - procijedila je Marijana kroz suze koje je ovog prijepodneva u više navrata bezuspješno pokušala suspregnuti. Negdje oko 11 sati stigla je i gospođa Zokić s novim, modernim, laganim i lijepim kolicima koja su se isticala sa svojom žarko zelenom bojom.
Sjećanje na brata Darija
- Boju sam odabrao ja - objašnjava Mario koji je ulaskom gospođe Zokić potpuno promijenio raspoloženje: iz početne nezainteresiranosti postao je vidno uzbuđen i raspoložen, piše MojPortal.
- Ovo je boja Kawasakija na kojem je poginuo moj brat Dario. To je njemu u sjećanje - objasnio je Mario.
Naime, 1. studenog 2008. godine u prometnoj nesreći smrtno je stradao Dario Ferenčić, a ni pet godina kasnije, u svibnju 2013. je u teškoj prometnoj nesreći nastradao i Mario koji je od tada vezan za invalidska kolica. Otac Darko se ni do danas nije psihički oporavio od pogibije starijeg sina, a majka Vera je i sama teško pokretna jer je do sada imala tri operacije kralježnice.
Uzbuđenje zbog novih kolica se osjetilo u zraku, a tata Darijo je bez puno čekanja Marija prevezao u sobu da naprave zamjenu kolica.
Kada je po prvi put sjeo u nova kolica, Mario nije krio oduševljenje.
- Ajoj, pa ovo je Ferrari u odnosu na moja stara kolica! - rekao je u svom stilu Mario.
Pozitivan stav
Oduševljeni su bili i Darko i Marijana.
- Ajme koja je ovo razlika, pa ja sam se pokidala vozeći ona stara kolica, a gle, ova možeš vozit' doslovno s dva prsta - u dahu je rekla Marijana koja je odmah krenula istraživati mogućnosti promjena položaja na kolicima.
Odlučili smo se da je vrijeme za zajedničku fotografiju, a o tome kakvo je vedro raspoloženje zavladalo u kući obitelji Ferenčić potvrđuje i to što je mama Vera, inače vrlo rezervirana i u pravilu neraspoložena za fotografiranje, odmah pristala na fotkanje. Čak štoviše, čučnula je pokraj Marija i primila ga za ruku.
- Uvijek zajedno, je l' da? - rekao joj je Mario dok ju je gledao u oči. Vera nije mogla, a u stvari nije ni trebala ništa dodati...
Kada je po prvi put sjeo u nova kolica, Mario nije krio oduševljenje.
- Ajoj, pa ovo je Ferrari u odnosu na moja stara kolica! - rekao je u svom stilu Mario.
Pozitivan stav
Oduševljeni su bili i Darko i Marijana.
- Ajme koja je ovo razlika, pa ja sam se pokidala vozeći ona stara kolica, a gle, ova možeš vozit' doslovno s dva prsta - u dahu je rekla Marijana koja je odmah krenula istraživati mogućnosti promjena položaja na kolicima.
Odlučili smo se da je vrijeme za zajedničku fotografiju, a o tome kakvo je vedro raspoloženje zavladalo u kući obitelji Ferenčić potvrđuje i to što je mama Vera, inače vrlo rezervirana i u pravilu neraspoložena za fotografiranje, odmah pristala na fotkanje. Čak štoviše, čučnula je pokraj Marija i primila ga za ruku.
- Uvijek zajedno, je l' da? - rekao joj je Mario dok ju je gledao u oči. Vera nije mogla, a u stvari nije ni trebala ništa dodati...
- Budite bez brige, napravit ćemo sve što možemo da Mario bude što samostalniji i da mu se olakša kretanje u kolicima. Već sljedeći tjedan ćemo napraviti sve što je potrebno, u nama imate partnere, a ovo će biti naše učešće u ovoj humanitarnoj akciji. Drago mi je da možemo pomoći i vjerujem da će vam biti još ugodnije i ljepše sada i vašem Lipiku - poručio je gradonačelnik Kasana.
Uz Ferenčiće, gradonačelniku se unaprijed zahvalila Marijana koja je opisala frustraciju koju je doživjela za vrijeme potresa 29. prosinca, a kao ilustraciju zašto je važno napraviti kvalitetan pristup.
Sutra na vožnju i kavu
- Kada je bio potres bila sam kod njih i kada je zatreslo, u panici sam izjurila van. Čim sam izašla, bilo mi je jako teško i vratila sam se unutra po Marija, a nikad neću zaboraviti kako me Mario pogledao i rekao mi: "Pa ti si mene ostavila!". Bez obzira na to što zbog visokog praga na izlaznim vratima jednostavno ne bih mogla brzo izvesti kolica van, bilo mi je jako teško. Ali kada se sve ovo napravi, on će za par sekundi moći s kolicima biti vani pa je i zbog toga važno napraviti te radove - pojasnila je Marijana.
I dok smo nastavili razgovor kroz koji su Vera i Darko pobliže upoznavali gospođu Zokić i gradonačelnika Kasanu o svemu što su prošli posljednjih desetak godina, iza nas su vedri i nasmijani Marijana i Mario ispod glasa vodili zanimljiv dijalog:
- Jesi sretan?
- I presretan! Pa imam nova kolica!
- Idemo mi sutra prijepodne na vožnju, idemo vidjeti kako idu kolica, da vidimo kako driftaju nove gume...
- Da! Idemo negdje i na kavu pokazati nova kolica! Ma, bolja su od Ferrarija, pa ovo je u stvari Rolls Royce! - zaključio je zadovoljni i danas posebno nasmijani Mario.