NEKE JE STVARI BOLJE NE DIRATI Kako se velika potraga za identitetom Čovjeka bez sjećanja pretvorila u otkriće mučne priče o jednoj uništenoj obitelji

Policija i socijalne službe bile su u čudu kada su pronašle starijeg čovjeka na ulicama engleskog grada Hereforda. Nije imao pojma tko je on, kod sebe nije imao nikakve identifikacijske oznake, međutim bio je odjeven u novu odjeću.

Događaj se zbio 7. studenog 2015. na autobusnoj stanici, a nakon što su ga odveli u bolnicu otkrilo se da muškarac ima demenciju.

Zadatak da otkrije tko je nepoznati muškarac dobila je narednica Sarah Bennett iz lokalne policije. Isprva je pomislila kako je riječ o formalnosti (oboljeli od demencije često nestaju iz svojih domova i najčešće ih se pronađe za nekoliko sati), no nije bila u stanju pronaći nikakav podatak koji bi odgovarao njenoj nestaloj osobi pa je odlučila proširiti potragu na nacionalnu razinu.

Policija je pregledala brojne snimike nadzornih kamera, preko medija uputila apel te kontaktirala čak i Interpol. Pregledani su svi podaci o nestalim osobama, a kontaktirane su bile čak i kanadske i američke vlasti, no rezultat je uvijek bio isti. Bez ikakvog uspjeha.

U bolnici, kada bi muškarca upitali kako se zove, on bi uvijek odgovarao šutnjom, a tek jednom je izustio: Roger Curry. Policija nije bila sigurna da je to zaista njegovo ime, jer mogao je biti bilo tko, a Roger Curry možda je samo netko iz njegove prošlosti.

Kako bilo, Rogera su u međuvremenu premjestili u starački dom, a istraga je nastavljena.

Mjeseci su prolazili, no policija i dalje nije imala pojma tko je zapravo Roger.

'Imali smo samo moguće ime i ništa drugo. Kod sebe nije imao nikakve isprave i nije znao odakle je', rekla je narednica Bennett.

U vlastitom svijetu

I tu sada u priču ulazi novinar BBC-ja Darragh MacIntyre. Saznavši za njegovu priču posjetio je Rogera u staračkom domu. Izgledao mu je sretno, iako očito u nekom svom vlastitom svijetu.

Osoblje se očito dobro brinulo o njemu, a zaposlenici su mu pričali kako se radi o divnom čovjeku koji obožava čokoladne muffine i čašicu žestice navečer.

Amanda Bow, ravnateljica doma, izjavila je novinaru kako se Roger i dalje ničega ne sjeća, te da nisu naučili ništa novo o njemu od kad je u domu.

'Potpuno je prazan, no nadamo se da ga neće nikad identificirati. On je naš Roger, mi smo ga usvojili', kazala je Bow.

Nova reportaža o Rogeru koju je emitirao lokalni BBC dovela je zapravo do prvog značajnijeg otkrića.

Reportaža je bila iznimno gledana, a dovela je i do vojske Rogerovih fanova na društvenim mrežama koji su pokušavali istražiti njegovo porijeklo.

Jedan status na Facebook stranici BBC-ja bio je posebno intrigantan.

Javila se žena pod imenom Debbie Cocker koja je postavila fotografiju muškarca pod imenom Earl Roger Curry iz 1958. godine iz jednog školskog godišnjaka. Fotografija je pokazivala 18-godišnjeg Amerikanca i bio je dosta sličan Rogeru, a i vremenska razlika se slagala.

Fotografija je pripadala godišnjaku iz srednje škole Edmonds, u blizini Seattlea.

MacIntyre je odlučio otputovati u Edmonds te se susresti s Helen, ženom koja je održavala stranice škole. Helen je bila ista generacija kao i Roger, a njezin suprug Jim čak je s njim išao u razred.

Oboje su bili uvjereni, kada su vidjeli fotografije starca u engleskom staračkom domu, kako je riječ o istom čovjeku.

Povratak u budućnost

MacIntyre je nastavio svoju potragu i u narednih nekoliko tjedana pokušao je pronaći svaki trag o Rogeru Curryju, što ga je na kraju i odvelo do Los Angelesa, točnije do predgrađa pod nazivom Whittier. Bilo je to klasično američko predgrađe (tamo je sniman i kultni film Povratak u budućnost) i činilo mu se da je Roger živio udoban srednjostaleški život.

No, kada je došao do kuće Rogera Curryja novinar se nemalo iznenadio. Njegova kuća odudarala je od idiličnog predgrađa jer za razliku od ostalih - ova je bila spaljena i napuštena.

Pokazao je susjedima sliku Rogera iz engleskog doma te su se svi složili kako je riječ upravo o njemu.

'Nema nikakve sumnje, to je Roger', zaključili su susjedi i činilo se kako je konačno došao kraj potrazi. No, nova potraga je upravo započinjala...

MacIntyrea je zanimalo kako se Roger mogao izgubiti i naći na drugom kraju svijeta, pogotovo što nikome od susjeda nije bilo jasno kako se čovjek u njegovom stanju mogao sam uputiti u Englesku.

Obožavan u susjedstvu

Susjedi iz Amerike obožavali su Rogera. Doživljavali su ga kao vrlo prijaznog, obiteljskog čovjeka koji je imao dvoje odrasle djece, no čini se kako je situacija u njegovoj obitelji bila daleko od idealne.

Osim Rogerove demencije i njegova supruga Mary Jo bila je bolesna, a sin Kevin radio je probleme svima u obitelji.

'Mogli ste ga čuti usred noći kako im lupa po vratima, vrijeđa ih i viče na njih. Bojali smo se za njihovu sigurnost', priznala je u razgovoru za BBC susjeda Zania.

Kao da to nije bilo dovoljno, 2014. izgorjela im je kuća, a susjedi ih više nisu vidjeli do jednog jutra u kolovozu 2015.

Naime, tog jutra susjed Jerry ugledao je Rogera kako besciljno luta po dvorištu. Popeo se na ogradu i ugledao njegovu suprugu kako leži na madracu. Izgledalo je kao da par ne može izaći iz dvorišta izgorene kuće pa je pozvao policiju.

Kasnije se doznalo kako je ih je sin Kevin zaključao, no ujedno im je donosio i hranu.

Sve se ovo dogodilo tri mjeseca prije nego su Rogera pronašli u Engleskoj.

Zabrana pristupa

Kasnije je novinar otkrio da je od Kevina vlastiti otac prije 17 godina tražio zabranu prilaska, pa je posumnjao da je on Rogera odveo u Englesku i tamo ga jednostavno napustio. Riječ je o trendu koji nije neuobičajen u Americi, a radi se o odluci djece da se odreknu roditelja, kako bi izbjegli plaćanje skupih medicinskih troškova.

MacIntyre je pokušavao stupiti u kontakt s Kevinom, no ovaj ga je uporno odbijao.

No, uspio je doći do njegove sestre Janet, koja je također bila izopćena iz obitelji.

Nije imala pojma o činjenici da joj je otac u Engleskoj, no bila je uvjerena da bi Kevin nešto tako orkestrirao. Jedina njezina briga je bila da se Roger ne vrati u L.A.

Policija u Engleskoj sada je bila upoznata s novim činjenicama i u roku od dva dana uhitila je Rogera.

U lipnju prošle godine deportiran je u SAD te je premješten u dom za nezbrinute izvan Los Angelesa.

Ispijen, mršav, prljav i zapušten

MacIntyre ga je išao i tamo posjetiti, no ovog puta ga je jedva prepoznao. Bio je ispijen i mršav, prljav i potpuno zapušten.

I dalje mu nije bilo jasno kako je Roger mogao sam otputovati u Englesku, no znao je da Kevin zna istinu.

Ovoga puta Kevin mu je pristao ispričati sve. Našli su se ispred obiteljske ruševine i razgovor je počeo.

Kevin je tvrdio kako nije napustio svog oca, već mu je, kad su bili na odmoru u Engleskoj, pozlilo, a on je zamolio nekog da ga odvede u bolnicu.

Nije želio otkriti zbog čega nije došao po oca u bolnicu, a onda je novinara optužio za uznemiravanje.

Brigu o Rogeru sada su preuzeli američki sudovi. Po svemu sudući, teretit će Kevina i majku da su namjerno napustili Rogera u Engleskoj, starog i nemoćnog čovjeka kako se ne bi morali brinuti o njemu.

Iako je MacIntyre riješio misterij čovjeka bez sjećanja, na kraju reportaže s pravom se upitao ne bi li Rogeru bilo bolje da je njegov identitet ostao tajna s obzirom da mu je u engleskom staračkom domu bilo kudikamo bolje nego nakon otkrivanja identiteta.