OŠ GUSTAV KRKLEC

‘Našoj djeci novi učenici iz različitih kultura više nisu tema, nego uobičajena situacija‘

Jaroslava, Zlata, Mylslova i Malak

 Ivan Maričić/unhcr/
S vremenom su zaposlenici škole postali pravi stručnjaci za rad s djecom iz drugih zemalja pa svoje znanje dijele s drugima

Osam i 45 je ujutro i u Osnovnoj školi Gustava Krkleca u novozagrebačkom kvartu Travno počinje svirati muzika. Fantomi i Sretan Božić svakome, očekivano za prosinačko doba godine. Zatim se kroz zvučnike atrijem razlijeva Hipnotiziran Dina Dvornika i gospođa domarka u rozoj kuti cupka stopalom. Prvi je veliki odmor toga dana i osmašice Ena i Tija biraju pjesme. One su Dj-ice, pojašnjavaju nam, i svaki dan u tjednu u školi tijekom dva velika odmora zadužene su za muziku. Počelo je s dvaput tjedno, a onda se zadnjih godina ustalilo svakog dana. Tri dana domaća glazba, dva strana. Ispunjavaju se želje učenicima i profesorima, čestitaju pjesmama rođendani. Ravnateljici je omiljena pjesma Lutka benda S.A.R.S., kažu cure.

Pravila su da nema glazbe s prostačenjem, narodnjaka ni jakih baseva jer su neka djeca osjetljivija na zvuk. Prošle se godine najčešće puštala Cat Woman Doje Cat, ali DJ-ice se trude da je repertoar raznolik.

Učenici brzo uoče nepoznata lica pa nam prilaze. Dečko kaže: „Moj razred je najbolji!“ Koji? „5 b!“ Cura kaže: „Ovo je najbolja škola!“ Pitam je zašto. Zbuni se, netremice me gleda i razmišlja dok joj precizno u očima ne vidim trenutak kada joj je sinulo što reći: „Profesori su najbolji!“

image

Ravnateljica Marija Luković

Ivan Maričić/unhcr/

Škola svakako djeluje ugodno. Puno opuštenije, vedrije, pristupačnije nego što su škole nekoć bile. I u nečemu zbilja jest najbolja: ove joj je godine dodijeljena Nagrada Grada Zagreba za uspješan, integrativan i kontinuirani rad s učenicima izbjeglicama. Još je 2017. Grad Zagreb donio odluku da će Gustav Krklec biti glavna osnovna škola u koju će se uključivati djeca izbjeglica i djeca tražitelji azila. Bilo je više razloga za takvu odluku - blizina Prihvatilišta za tražitelje azila u Dugavama, škola je imala kapacitete za prihvat djece, što znači da razredi nisu bili preveliki, te je stručno ekipirana – uz nastavnike imaju i pedagoginju, psihologinju, logopedicu i knjižničarku. Od te 2017. do danas je kroz Gustava Krkleca prošlo čak dvjestotinjak učenika koje je izbjeglištvo dovelo u Hrvatsku.

Kada se osvrne na tih posljednjih pet godina ravnateljica Marija Luković bez oklijevanja kaže da su im iskustva pozitivna, iako je na početku bilo izazovno jer su se novi učenici uključivali tijekom školske godine pa nije bilo puno prostora za pripremu ni njih, ni ostalih učenika, ni roditelja ni nastavnika. Odjednom im je te 2017. došao najveći broj djece izbjeglica od svih škola u Hrvatskoj. No brzo su se snašli. Održavali su razne međuresorne sastanke, pozvali su na suradnju Centar za mirovne studije čiji su stručnjaci roditeljima održali predavanja o tome tko su uopće izbjeglice i što su sve prošli na svom putu, tim više što su tome periodu prethodili teroristički napadi u Europi i raspoloženje prema izbjeglicama, nažalost, nije više bilo tako blagonaklono kao u ljeto 2015.

I rad s učenicima koji ne poznaju jezik i latinično pismo je bio izazovan, kao i suradnja s njihovim roditeljima ukoliko je postojala jezična barijera, prisjeća se ravnateljica. No brza prilagodba je prošla odlično, kaže ravnateljica, i među učenicima, i među roditeljima i među nastavnicima, koji nisu bili educirani za rad s djecom kojoj je hrvatski strani jezik ili koja, pak, nikada nisu ni pohađala školu, a po dobi su trebala. S djecom izbjeglicama je čest slučaj da su godine provedene u izbjeglištvu i u kampovima izgubljene za školu tako da je u Gustav Krklec, primjerice, došao 14-godišnji dječak koji prije toga nije ni dana bio u školi niti je bio pismen, već je bio primoran raditi.

image

Sabah, Joman i Malak

Ivan Maričić/unhcr/

S vremenom su zaposlenici Gustava Krkleca postali pravi stručnjaci za rad s djecom iz drugih zemalja pa svoje znanje dijele i s drugim školama u Hrvatskoj te izrađuju priručnike i udžbenike o radu s učenicima kojima je hrvatski strani jezik i središnja su škola za pripremnu nastavu hrvatskog jezika za djecu iz 17 škola Novog Zagreba. Najviše im je učenika bilo iz Sirije, Iraka, Irana i Afganistana, a ove godine i iz Ukrajine.

Lista udruga i institucija s kojima je škola Gustava Krkleca u tih pet godina uspostavila suradnju kako bi školski okoliš bio što inkluzivniji za djecu, dugačka je. Samo neki od njih su Pučko otvoreno učilište Korak po korak, Crveni križ, Are You Syrious, Društvo za psihološku pomoć, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Filozofski fakultet čiji studenti pedagogije rade individualno s djecom strancima na onome što im je potrebno. Ta široka mreža suradnji i rad na svim aspektima integracije osigurala je da prilagodbe budu što bezbolnije za sve. „Našim učenicima novi učenici iz različitih kultura više nisu tema, nego uobičajena situacija“, kaže ravnateljica.

Neke od tih učenika zabilježili smo u videu. Sestre Malak, Sabah i najmlađa Joman u Hrvatskoj su već duže i odlične su učenice. Njihova je obitelj izbjegla iz Sirije. Luka, Mila, Zlata, Yaroslava i Mylslova došli su iz Ukrajine ove godine. Zlata već osvaja medalje za zagrebački Klub ritmičke gimnastike Leda.

Slušajući ih, sjetili su me malih izbjeglica od prije koju godinu u Italiji koji su sumnjali u svoje sposobnosti naspram druge djece jer nisu shvaćali učiteljicu, a ono što je pisala na ploči su im bile linije koje se spajaju u nerazumljive riječi. Učenici u Gustavu Krklecu nemaju takvih sumnji.

„Iskreno da kažem, pametna sam“, kaže petašica Malak, i sasvim je u pravu.

Koncepcija: Barbara Matejčić

Video: Ivan Maričić

Glazba i zvuk: Luka Vidović

Radionica s učenicima: Nikolina Butorac

Hvala: Sabah, Malak, Joman, Luka, Mila, Zlata, Yaroslava, Mylslova i cijeloj Osnovnoj školi Gustava Krkleca

U suradnji s UNHCR-om Hrvatska, Agencijom UN-a za izbjeglice

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. prosinac 2024 21:30