Mrcina je to, duga više od 337 metara: najnoviji američki nosač aviona usidrio se pred Splitom i s njega je prekrasan pogled na Velo misto. Dan vedar i osunčan, ponedjeljak, piše Slobodna Dalmacija.
U unutrašnjosti broda, u golemom hangaru koji bi idućih dana trebao primiti ugledne goste hrvatskog državnog vrha, dugačka zmija mladih, vrlo mladih članova posade – a ukupno ih je 4600 – čeka nestrpljivo izlazak u grad.
Nikada ne biste rekli da su vojska. Svih su ljudskih boja. Više nalik veseloj ekskurziji. Odaju ih tek brojne tetovaže po listovima nogu, zapešćima, mišicama, nadlakticama. Znate već Amerikance.
Dištonaje, reklo bi se u nas, tek jedan ozbiljniji lik. Dosta ozbiljniji.
Nosi i kravatu: na crvene i bijele pruge, ali ne vodoravne, a u dnu, na najširem dijelu kularine, koči se žut kljun i bijela glava američkog orla. Piše, kao i na svakom dolaru: “In God We Trust” (u Boga mi vjerujemo).
Vjerojatno je lik iz službi. Homeland security. Ili slično. Tko smije i pitati...
Prvi iz klase
Nosač se zove “USS Gerald R. Ford” (CVN 78). Najveći na svijetu. U službi od 2017. godine. I nema novijega u Mornarici. Prvi idući bit će “John F. Kennedy”, ali tek za dvije godine. Posebnost broda pred splitskom lukom je činjenica da je prvi iz nove klase “Ford”. Drugim riječima, nosači stare klase “Nimitz” neće se više graditi.
Diskretnu tetovažu tanušnog latinskog križa iza lijevog uha nosi Karla Carrasco. Na desnom zapešću tetovirala je 1999. godinu, kada je rođena. Uz leptirića. A križ joj stoji kao znak katoličke vjere pa joj s visoke palube pokazujemo gdje se u Splitu nalazi katedrala svetog Dujma. Eno joj i zvonika! Želi je svakako posjetiti.
– Ja sam Meksikanka. Živim u Dallasu, Teksas. Prvi put sam u Europi. Bili smo u Norveškoj, kratki dani, duge noći, hladno. Život na sjeveru... Zato je super da smo sada doplovili na jug, baš se radujem plažama i starom gradu, sve sam već proguglala.
Jedinstveni trofej
Karla je u službi već četiri godine. A njoj su tek 23! I već strojarska inženjerka. Kaže da dobro zarađuje. Sebi je oduvijek željela bolji život i standard. Bez obzira što je morala krenuti s brodskog dna, zasad joj je tu radno mjesto. Dolje, duboko u potpalublju:
– Dobro se snalazim u poslu, a obitelj nisam vidjela već sedam mjeseci. Nedostaju mi: tata Gerardo, mama Juana i braća Gerrardo i David. Ali i moj pas Leia i zeko Tsu Tsu...
Dobro da nema momka, tko zna koliko bi suza bilo. Iako, kaže, na brodu ima mama koliko hoćete.
Iznenađena je kako novinari – a hrpa domaćih ekipa se skupila – dobro znaju engleski! Još više čuvši da djeca kod nas uče strani jezik, listom engleski, već u prvom osnovne:
– I ja sam ga morala učiti! Moji su kod kuće govorili španjolski!
Golema paluba krcata je zrakoplovima. Na nosaču ih je barem 75, ali ima tu mjesta i za više. Uglavnom su F/A 18, “hornet”, i F/A 18E/F, “super hornet”. A jedan među njima zaista je poseban i jedinstven: nosi broj 402, to je oznaka eskadrile, ali u oči upada oslikana sirijska zastava i datum 18. lipnja 2017. godine. Tog dana je stariji poručnik (LCDR) Michael Tremel u zračnoj borbi oborio sirijski Suhoj-22. Jedini takav “Fordov” trofej.
To nam je ljubazno objasnio i pokazao Christopher, momak od samo 20 godina. Pojma nema o Timu Oreškoviću, svojedobno epizodnom hrvatskom premijeru. Kao ni o Timovim “građevinama”. Šteta, jer i naš mornar Chris nosi isto prezime, samo s američkim prizvukom:
– Da, da, moje prezime je Oreskovich! Moji su podrijetlom Hrvati, ali ja sam prvi u tri naraštaja koji se “vratio” u Hrvatsku.
– Ajde?! A tko je prvi otišao u Ameriku?
– Daa! Moj pradjed John Oreskovich...
– A da nije bija Ivan?
– ?!
– U nas bi se tako reklo, Ivan je John...
– Aaa, O.K. I taj moj pradjed došao je u West Virginiju i otvorio zalagaonicu. A bio je i u Drugom svjetskom ratu na Atlantiku. Sada, evo, služim i ja...
Simpa momak, tko zna što ga sve čeka u vrućim splitskim noćima.
Ukrajinske boje
U obilasku su nas, uobičajeno, stalno prebrojavali. Nešto su nam malo i pokazali. Čeličnu košnicu pod palubom samo smo brzinski škicnuli na putu do kantine, zippo upaljača (15 $), kapa s frontinom (17 $) i sličnih drangulija. Primaju samo dolare. Ostatak ne vraćaju. Onda “pilot house”, odnosno zapovjedni most, paluba s avionima i hangar s golemom američkom i hrvatskom zastavom. Tu će se sutra gostiti i piti punch uvaženi gosti. Među zastavama je još jedna poznatih boja – žute (zlatne) i nebeskoplave. Boje su to i Splitsko-dalmatinske županije.
– Opa, ukrajinske boje?!
– Nee, to su boje michigenskog sveučilišta koje je pohađao Gerald Ford, kasniji američki predsjednik! Zato stoji i broj 78, to je oznaka našeg nosača...
Samo upitate lika u pratnji novinara i sve vam rastumači. Kratko su nam se na vreloj palubi obratili i šefovi: kap. Rick Burgess, zapovjednik nosača, i kontraadmiral Erik Eslich, zapovjednik 12. udarne skupine nosača aviona. Uglavnom, došli su malo predahnuti i upoznati našu kulturu, grad, običaje i hranu. Sve kod nas da im je super. Upravo su s dalekog europskog sjevera i dalmatinsko sunce će im goditi. Ima li pitanja?
– Jeste li naletjeli na Ruse?
– Nee...
Nema smisla nizati što sve može “Ford” i čime je sve naoružan. U novu klasu nosača, dizajniranu 40 godina poslije “Nimitzove” klase, ugradili su 23 tehnološke novine. Nama su najzanimljiviji novi elektromagnetski katapult za uzlijetanje aviona – umjesto starog parnog katapulta kakav poznajemo iz filmova, te suvremeni dvopojasni radar koji drže najnaprednijim na svijetu, i “Ford” je jedini američki nosač koji ga ima. Usput, brod ima i dva nuklearna reaktora. Može ploviti brže od 30 čvorova, istisnina mu je 100.000 tona. Navodno je stajao 13 milijardi dolara.
Priča iz davnina
I tako, sve je to super i moderno, već nam je to treći ili četvrti nosač u reporterskom notesu, ali što biste dali da vam je vidjeti kako je tek sve izgledalo daleke 1952. godine?!
Danas nam kažu da smo saveznici, NATO, Amerika i slično, a poslušajte ovo: prije točno 71 godinu, 11. rujna, naš Split posjetio je bio američki nosač aviona “Coral Sea”, krstarica “Salem” i četiri razarača. Na jednodnevnom krstarenju, sutradan su ugostili i maršala Tita.
Ali nije ni to sve – ne biste vjerovali, američki avioni s nosača u letu su nad Splitom u posebnoj formaciji ispisali ime “TITO”! “Coral Sea” je s maršalom i gostima isplovio do hvarskoga kanala, a dočekani su bili i počasnim plotunom.
Evo što je tada – usred hladnog rata i poslije Brozova odbijanja Staljina – u Splitu, pred Titom, rekao viceadmiral J.H. Cassady, u to vrijeme zapovjednik Šeste američke flote:
“Cijeli svijet je svjestan vaše borbe za očuvanje nacionalne nezavisnosti. Ono što je vaša zemlja pridonijela i pridonosi mnogo služi za očuvanje svjetskog mira. Isto tako, vaša zemlja može poslužiti kao primjer drugim zemljama koje vole slobodu, a nemaju je. Nema sumnje da je najbolja moguća prepreka trećem svjetskom ratu bliska suradnja svih naroda u svijetu koji vole slobodu i kad se taj savez usavrši, nema tog agresora koji bi se usudio napasti.”
Javila – “Slobodna Dalmacija”.
