TUŽILA HRVATSKE ŠUME

MOBERI, PSIHOPATI I SOCIOPATI 'Zbog zlostavljanja na radnome mjestu htjela sam se baciti pod vlak. A onda sam rekla - ne, borit ću se!'

Blaženka Rogan
 Darko Tomaš / CROPIX

Kao ekspertica zaštite na radu, Blaženka Rogan još je 2008. na jednoj stručnoj konferenciji održala predavanje o mobingu. Imala je i ona loših iskustava, ali ne, to nije bio mobing. Do prije osam godina.

Blaženka Rogan menadžerica je ljudskih potencijala koju je teško iskustvo na radnom mjestu motiviralo da još jednom upiše fakultet. Svoje je magistarsko istraživanje pretočila je u knjigu “Moberi: psihopati i sociopati na radnome mjestu”, koju je Školska knjiga izdala ovih dana. Stručna, a opet jednostavno i pregledno napisana, knjiga bi mogla doživjeti široku primjenu, od škola do poduzeća, jer svugdje gdje se okupljaju ljudi ima zlostavljanja i mobinga. Čini vam se jednostavno, ali jeste li sigurni da znate što je mobing?

S tim se na svojoj koži suočila 2012. Dvije godine kasnije, hodala je uz prugu pored kuće u Selskoj. “Jako sam plakala, ridala sam”, sjeća se Blaženka Rogan. Ta patnja razdire organizam, ne možeš živjeti, kaže.

“Kad je vlak prošao, pomislila sam - pa nećeš! Nećeš! Neću da moje dijete pati, zar nije dovoljno propatio? Da on pati zbog zločinaca, ma ne dam! Borit ću se koliko god treba!”, kaže danas. Tada je odlučila: “Borit ću se, proći ću što god treba, ali dokazat ću da sam u pravu. Ja nisam kriva, ja nisam zaslužila to što mi se događa i dokazat ću to!”.

Blaženka Rogan prvo je završila pedagošku akademiju i 22 godine radila u dječjem vrtiću, paralelno sa sindikalnim angažmanom završila je studij zaštite na radu i stekla titulu magistrice integralne sigurnosti. Posljednjih 18 godina radi u Hrvatskim šumama, većinom na poslovima ljudskih resursa i zaštite na radu. Tužila je tvrtku i zbog toga ne može govoriti detaljno o svom slučaju. “Očekujem pravdu”, poručuje.

Ogromne štete

Studiranje joj je pomoglo nositi se sa zlostavljanjem. “Ako nisam učila, cijelo sam vrijeme mislila na to što mi se događa na poslu. Veselje sam našla u učenju”, kaže. Plus samopouzdanje, osjećaj samopotvrđivanja. Magistrirala je na temu “Šteta od mobinga po individualnu i korporativnu sigurnost”. “Među ostalim, dokazala sam da mobing ubija. Gdje čujete nekoga da danas govori o mobingu?”, pita.

Kao dopredsjednica udruge Mobing Stop i članica Povjerenstva za ravnopravnost spolova pri Gradskoj skupštini, bori se da bi mobing bio prepoznat kao značajan društveni problem koji nanosi ogromne štete pojedincima, tvrtkama i društvu u cjelini. Računa se da je svaki četvrti žrtva mobinga. “Nakon svog istraživanja usudila bih se reći da je to kod nas svaki treći”, ističe Blaženka Rogan.

Kroz udrugu i ambulantu za mobing dr. Ante Leskura upoznala je na stotine ljudi sa sličnim iskustvima. U knjizi citira dr. Davorina Razića: “Ako je čovjek drvo, bilo koja bolest, pa i karcinom, razara jednu granu, a mobing ruši cijelo stablo”. Zbog učestalog zlostavljanja, obezvređivanja i omalovažavanja strada psihičko i fizičko zdravlje.

U knjizi “Moberi” Blaženka Rogan opisuje niz situacija koje je doživio valjda svaki zaposleni. No, nije svako ponižavanje na poslu ujedno i mobing. Mobing je psihičko zlostavljanje na radnom mjestu kojim se nanosi šteta ljudskom dostojanstvu, tjelesnom ili mentalnom zdravlju žrtve. Zlostavljanje se doživljava najmanje jednom tjedno, tijekom šest mjeseci.

U knjizi navodi niz primjera: “Htjeli su ga se riješiti, pa su menadžera, bez ikakve službene odluke, premjestili u manji ured, po strani, bez ikakvih radnih zadaća, s telefonom koji nije bio spojen. Nakon par mjeseci se ubio. Može izgledati sasvim bezazleno - jednog vam dana okrenu leđa, počnu se dogovarati bez vas. Žrtvi se povjeravaju beskorisni i ponižavajući radni zadaci s neodrživim prohtjevima, traži se da radi do kasno navečer ili vikendom, da bi zatim taj ‘hitan’ posao završio u smeću”.

Većina pati u tišini, skrivaju ono što im se događa od obitelji i prijatelja, zbog krivnje, straha i srama. S vremenom žrtva sve više okrivljuje sebe. Sve je već pokušala, ignorirati, poricati, popraviti i prihvatiti, ali bez uspjeha. Postaje umorna, izgubljena, zbunjena, ljutita i uznemirena dok uzaludno pokušava zadovoljiti nerazumne zahtjeve zlostavljača. Strah od još više nasilja i strah od vlastite budućnosti pojačavaju djelovanje zlostavljača.

Zlostavljač može biti šef, ali mogu biti i kolege na istoj razini, nekad i podređeni mobingira šefa.

Nema pravila, mobinga ima jako puno u državnim poduzećima i kod privatnika, sjeća se radnice iz pekare koja je pričala da je gađaju tvrdim pecivom u glavu. “U školama, posvuda. Samo što svi šute, jer se boje otkaza.”

Jedna žena ju je nazvala plačući, rekla je da je na vrhu zgrade, bila je van sebe, govorila je da će se ubiti. Danas je živa, na novom poslu. “Oporavila se, premda se čovjek nikad sasvim ne oporavi.”

Zadovoljan radnik

Pritiscima i mobingom služe se mnogi da navedu zaposlene da sami odu. Ako mu daš otkaz, radnik će dignuti tužbu i najvjerojatnije ćeš ga morati vratiti natrag.

Često se sa zlostavljačem solidariziraju kolege, u strahu za svoje radno mjesto. Pogotovo ako se prijeti sistematizacijom i restrukturiranjem, kako se kod nas često radnicima utjeruje strah u kosti. “Ja ću vam reći da je to gore nego u logoru. U logoru je čovjek zlostavljan, ali tamo su ljudi u patnji ujedinjeni, imaju suosjećanje jer dijele bol međusobno”, ističe Blaženka Rogan.

Je li bolje otići? Ne, jer onaj tko odlazi, odlazi kao gubitnik, tumači ona. “Kad bih držala predavanje, studenti bi mi znali reći: ‘Pa ja bih otišao’. To može reći netko tko nije u toj poziciji, ali onaj tko jest, on nosi tešku patnju. Takav nije u stanju pokazati se u najboljem svjetlu na novom poslu. Tebi je zdravlje stradalo, još si u vrtlogu uvreda i zlostavljanja i treba nekoliko godina da iz toga izađeš. Moj savjet je ostati i boriti se”, kaže autorica knjige “Moberi”.

Žrtvama savjetuje da vode dnevnik mobinga: “Zapisujte što se dogodilo i kada, imena svjedoka, izgovorene riječi. Ne vraćajte agresijom”.

Poslodavcu bi dobit trebala biti na prvom mjestu, a to traži zadovoljnog radnika. “Toleriranje mobinga jako smanjuje produktivnost, jer ne samo što je žrtva na dugom bolovanju pa ste morali zaposliti drugoga, smanjena je motivacija i onih koji su samo gledali što se događa. Oni su isprepadani, ne daju podršku nikome, boje se za svoja radna mjesta”, kaže Rogan. Poslodavci rijetko koriste mogućnosti koje su im na raspolaganju za eliminiranje mobinga, nesvjesni koliku im štetu nanosi. Samo zadovoljan radnik daje maksimum, pokazala su istraživanja. A za to nije presudna materijalna stimulacija, važnija je obična pohvala. Kad je čovjek zadovoljan na poslu, on daje od sebe maksimum, bolje funkcionira i na poslu i u obitelji.

Je li u nekoj firmi na djelu mobing, lako se vidi - odaju ga velika fluktuacija ljudi, povećan broj bolovanja, povećan broj ozljeda na radu i loš imidž tvrtke.

Najbolji lijek za mobing je sudska presuda. Malo ih je koji su svoju pravdu istjerali na sudu, ali ih ima. Blaženka Rogan takve slučajeve naziva zvijezdama na nebu. Ona se nada takvoj zvijezdi. Žrtva, ako dobije slučaj, ima pravo tražiti javno objavljivanje presude. Ta poruka, da je društvo osudilo zlostavljača, uperilo prst i reklo mu: “Ti si kriv”, je ljekovita. Pravda je namirena. Nakon toga se možete oporaviti, uvjerena je Blaženka Rogan.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. ožujak 2024 14:23