Goran Božić zvani Rođa, rodom je iz Hrvatske, a ovih dana o njemu su se raspisali srpski mediji. Ovaj dvadesettrogodišnjak, naime, odselio je iz Splita, napustio svoje i otišao u Srbiju - zbog svoje ljubavi prema harmonici.
Kada se ova njegova ljubav prvi put manisfestirala, obitelj mu nije bila presretna. Računali su da će Rođa s harmonikom imati dosta neizvjesnu budućnost.
On sam za srpski Stil kaže: "Moje djetinjstvo i odrastanje je vezano za Hrvatsku i Split. Roditelji su se u Split doselili 90-ih godina, te sam tu rođen i odrastao. To vrijeme pamtim kao bezbrižno i predivno, naljlepše moguće. Međutim, tijekom sazrijevanja i školovanja, u meni se rađa ideja o dolasku u Beograd u cilju daljeg muzičkog usavršavanja i ostvarivanja karijere"
Druga igračke ga nisu sanimale, samo i jedino harmonika.
"Moje porijeklo je iz grada Vareša, koji se nalazi u Bosni. U njemu sam kao mali provodio jako mnogo vremena i tu se zapravo rađa ljubav prema instrumentu i samoj muzici. Na prvi pogled u očima malog dječaka harmonika mi se činila kao savršena igračka koju ne može imati svako dijete. Njen zvuk me je očarao i u meni se probudila želja da i ja naučim da se "igram" s tom igračkom. Dolazim iz muzikalne obitelji, tako da vjerujem da je i to utjecalo na moj talent i odluku da se bavim sviranjem. Srbija je sama po sebi zemlja muzike i harmonike, a Beograd centar muzičke industrije Balkana. Imajući to na umu, odluka o preseljenju je bila jednostavna", objasnio je Rođa.
Stoga, nakon završetka srednje škole u Splitu, on napušta taj grad i seli se u Beograd. U glavi ima samo jedan cilj - želi postati jedan od najboljih harmonikaša na ovim prostorima.
U Beogradu nastavlja svoje školovanje, odlazi na naukovanje kod Branislava Vasića, nagrađivanog srpskoh harmonikaša, klavijaturista, kompozirora, producenta i profesora harmonike.
Roditelji, malo je reći, nisu bili oduševljeni zbog Rođinog plana da napusti Split, dali su sve od sebe da mu odluku o odlasku iz Hrvatske izboju iz glave. "U početku je bilo baš mnogo negodovanja i protivljenja mojoj odluci od strane obitelji da svoj život i karijeru nastavim tako daleko od kuće iz raznih razloga... Kad se osvrnem par godina unazad, shvatam da to stvarno nije bio mali korak za jednog nezrelog mladića - da tako spakira harmoniku s idejom o odlasku u veliki grad. Kako su rezultati i uspjesi stizali, moja obitelj i meni bliski ljudi su shvatili da je to moj životni put i poziv. Sada su mi najveća podrška", priča ponosno za Stil.
Iz suradnje s mnogim uspješnim glazbenicima ovaj mladi čovjek uvijek izvuče nešto pozitivno, svaki daobar savjet posluša i uvijek pokuša naučiti nešto novo. Rođo kaže kako je iz njihovih primjera zaključio kako je "najbitnije da radiš ono što voliš, ma koliko to teško bilo. Imam to zadovoljstvo i sreću da upoznajem naše najpriznatije umjetnike, svirače, pjevače. Iskustva s njima su vrlo pozitivna. Od mnogih učim kako se nešto treba raditi, ali isto tako mogu vidjeti i kako nse neke stvari ne bi trebale raditi. Usponi i padovi grade karakter i iz svakog iskustva izvlačim ono najpozitivnije",
Goran Božić vježba svaki dan po nekoliko sati, no pored toga što pokušava bit što bolji glazbenik, on se konstantno trudi postati i bolji čovjek: "Trudim se da puno radim na sebi kako bi sazrio u ispravnu osobu. Smatram da su za uspjeh, osim talenta, neophodne i ljudske kvalitete".
Želja mu je da jednog dana ima svoj orkestar i da iza sebe ostavi trag i pečat u glazbenom svijetu. Zna da je pred njim još dug put do ostvarenja sna, puno muke i truda, ali on je odlučan da to sve ostvari: "Plan je da još više vježbam i napredujem da bih postao priznat kako od strane muzičke industrije, tako i od publike. Najveći san mi je definitivno nastup pred velikom masom ljudi, da osjetim tu nevjerovatnu energiju koju publika može pružiti".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....