Dobra je stara poslovica da nije vijest kad pas ugrize čovjeka, nego obratno, pa je, tom analogijom, prava senzacija kada obrazovana i talentirana mlada osoba napusti “razvijeni Zapad” i dođe živjeti i raditi u Hrvatsku.
Komedijin hit
A upravo je to učinila 24-godišnja Amerikanka hrvatskih korijena Tanya Ariana Bendiš, koja je prošle godine odlučila život u ponajvećim američkim gradovima poput San Francisca i Seattlea zamijeniti Zagrebom.
Tanya je diplomirala ples i koreografiju te tri godine radila za Međunarodno baletno kazalište u Seattleu, a onda se zaželjela promjene i - Hrvatske. Susreli smo je u kafiću zagrebačkog kazališta Komedija, gdje se upravo pripremala za još jednu izvedbu vrlo uspješne predstave “Jesus Christ Superstar”, u kojoj je dio plesnog ansambla. Simpatična, nasmiješena djevojka kaže da je o tome dugo maštala.
Teatar u Seattleu
- Roditelji su mi otišli iz Hrvatske u vrijeme rata, tada još nisam bila ni rođena. Mama je Zagrepčanka, tata je iz Dubrovnika, a otišli su u San Francisco, u Silicijsku dolinu. Tamo sam završila školu, studirala ples i koreografiju na Sveučilištu u Kaliforniji, a onda počela dobivati i prve poslove u kazalištu u Connecticutu.
Preselila sam se potom u Seattle, gdje sam tri godine bila zaposlena u Međunarodnom baletnom kazalištu i radila na nekim od najpoznatijih svjetskih baleta poput ‘Labuđeg jezera’, ‘Drakule’, ‘Orašara’, ‘Giselle’, ‘Don Quijotea’, ‘Le Sophie’... No, često sam dolazila u Hrvatsku. Svake bismo godine barem dio ljeta proveli u Dubrovniku i Zagrebu, gdje mi i danas živi baka - objašnjava nam Tanya.
Zabrinuti roditelji
Kaže da joj je u SAD-u nedostajala hrvatska kultura. Opušteno ispijanje kava na suncu, neusiljena, istinska ljubaznost ljudi, sigurnost na ulicama... Iako dobro govori hrvatski, voljela bi ga još bolje naučiti. Dodaje kako su roditelji uvijek razgovarali na materinjem jeziku, no nju i brata nikad nisu tjerali da ga uči. Ipak, Tanyu su zanimali njezina baština i jezik.
- Malo-pomalo sve sam više htjela živjeti u Hrvatskoj, pa sam na kraju i donijela tu odluku. Roditelji su me cijeli život podržavali kroz sve moje uspjehe i neuspjehe, pa i u ovom slučaju, iako su bili malo zabrinuti kako ću se snaći u Hrvatskoj - kaže Tanya. Iako je od djetinjstva bila okružena najvećim svjetskim kazalištima i redateljima, nije joj bilo teško početi iznova u Zagrebu.
- Nakon malo manje od godinu dana života ovdje, mogu reći da je sve drugačije nego što sam mislila da će biti. Veselila sam se tramvaju i kolačima u Vinceku, ali to je bio Zagreb koji sam poznavala samo kao turist. Sve je drukčije kad ovdje živiš. Meni se sviđa, posebno zato što se ovdje osjećam zaštićeno, a u Seattleu se nekim dijelovima grada ne bih usudila prošetati sama nakon osam sati navečer - kaže mlada plesačica.
U početku nije dobivala plesne angažmane, pa se posvetila svojoj drugoj profesiji - grafičkom dizajnu. Dobila je posao u tvrtki GDI u zagrebačkom Voltinu naselju, no nije htjela odustati od plesne umjetnosti. Tako je došla u Komediju i počela ići na baletne vježbe, bez ikakve naknade.
- Nije mi to smetalo, ionako sam imala posao, a ovako sam svaki dan mogla barem sat vremena vježbati. Dolazila sam na svaki sat, na svaki trening. To su primijetili i moji mentori i malo-pomalo počela sam dobivati poslove. Tako sam plesala Pas de Deux iz Orašara na balu koji je za Crveni križ radio koreograf Dinko Bogdanić, valcer s ansamblom Komedije i, evo, sada imam priliku biti u ovoj uzbudljivoj predstavi - ističe.
Kaže da su svi njezini američki prijatelji jako zainteresirani za njezin angažman u “Jesus Christ Superstaru”, koji je u Komediji režirao Damir Lončar, jer se, pojašnjava, radi o spektakularnoj rock-operi koju se nema često prilike gledati. Iako u SAD-u postoji mnogo više poslovnih prilika jer je scena mnogo veća i razgranatija, to nužno ne znači, kaže, da se posao dobiva lakše.
Okusi i mirisi
- Tamo se za sve ide na audicije. Nekad se na tim audicijama pojavi i 400, 500 ljudi. Onda satima sjediš na hladnom betonu ispred kazališta i čekaš svoju priliku. Život u Zagrebu mnogo je ljepši i opušteniji - kaže Tanya.
Pitamo je, za kraj, što bi poručila svojim vršnjacima u Hrvatskoj koji masovno odlaze u inozemstvo nadajući se boljem životu?
- Nije sve u novcu, on ne donosi sreću. Ako su nečim nezadovoljni, neka prvo promisle što bi to moglo biti. Možda ne moraju odmah mijenjati zemlju, nekad je dovoljno promijeniti posao ili grad da sve krene nabolje. Mislim da mlad čovjek u Hrvatskoj može ostvariti dobar život, samo ako se potrudi - s osmijehom na licu kaže Tanya Ariana Bendiš. Otkriva nam i kako u Zagrebu uživa u okusu voća i povrća, a svojim će prijateljima u SAD idući put sigurno odnijeti čokolade, bajadere i malo rakije.
