MISLIO JE DA GA BOLI ZUB, A ONDA JE OSTAO NEPOKRETAN PREKO NOĆI Omiljenog profesora Zvonu (30) skupe terapije bi vratile na noge, ali treba pomoć

Zvonimir Filipović (30) bio je omiljeni profesor hrvatskog u OŠ Pavla Štoosa u Dubravici, nedaleko Zagreba.

Krajem veljače 2016. osjetio je glavobolju i trnuo mu je jezik. Nekoliko dana prije je bio kod zubara pa je sve pripisivao tome. Uskoro je osjetio i mučninu, smušenost, smetalo mu je svjetlo. Odmah je otišao na hitnu gdje su eliminirali moždani udar. Nakon neurološkog pregleda su mu liječnici rekli da bi se trebao vratiti zubaru.

Dan kasnije opet je završio u bolnici. Ustanovili su da se radi o upali mozga i prebacili ga na Zaraznu. Tamo su tražili uzrok upale mozga nekoliko dana jer se u prvim nalazima listerija nije izolirala iz krvi i tad je situacija već uznapredovala.

Uskoro je ležao na intenzivnoj na respiratoru i borio se za život. Prošao je pet dramatičnih mjeseci u kojima mu je život visio o koncu.

Mjesec dana je proveo na respiratoru, imao je dva teška urinoinfekta, jaku upalu pluća… Ispala mu je kosa. No, sve je pregrmio.

U početku je komunicirao tako što bi stisnuo ruku ili isplazio jezik, jedva je i treptao koliko su mu mišići atrofirali.

Njegova djevojka Ana odgodila je obaveze na fakultetu. Život je podredila Zvoninom oporavku.

Kupanje im je u početku trajalo dva sata. Hranjenje isto. Sondu za hranjenje je imao do svibnja 2017. Onda su i to zajedno uz puno truda uspjeli riješiti.

Ronald Goršić / CROPIX

Zvonimir s djevojkom Anom koja mu je ogromna podrška

"Mi smo unatoč poteškoćama sretni. Svi su u čudu koliko je Zvone aktivan i koliko dobro napreduje. To je sve zbog njegovog karaktera. Teško mi je opisati kakav je bio prije. Intelektualac, uporan, flegmatičan, tvrdoglav… Sve mu to sada ide jako u prilog.

Provela sam dane pretraživajući po internetu koje bi mu terapije pomogle, koji su terapeuti najbolji, što još postoji što bi mu moglo pomoći i tako smo sastavili tjedni raspored kojeg se držimo. Ušla sam u terminologiju. Sve pokušavam naučiti jer je jako važna 24-satna rehabilitacija. Terapeuti me oslovljavaju s 'kolegice'", priča nam Ana.

Zvone je, nažalost, u školi bio zaposlen na određeno tako da nema nikakva prava na naknadu. Budući da je njegova rehabilitacija strašno skupa (za oko šest mjeseci potrebno je oko 7000 eura), sada je zamolio pomoć.

"Prvu sam godinu proveo po bolnicama, a tri sam godine u procesu rehabilitacije. Zahvaljujući svim humanitarnim akcijama i vašim donacijama postigao sam što nisam ni sanjao da ću. Hvala vam što uzimate u obzir da je danas skupo razboljeti se i što razumijete moju potrebu za donacijama.

Rehabilitacije koje pruža socijalno nisu dovoljne i do danas ne bih postigao određenu količinu samostalnosti koju imam. Ciljeve koje sam si postavio izuzetno su visoki, možda se nekome čine i nemogućima, ali samouvjeren sam, hrabar i ustrajan u njima. Jesmo li se uopće nadali da ću ponovo samostalno jesti, žvakati i gutati, pisati, govoriti, prati zube?

Iskreno, postojali su trenutci kad sam mislio da će to biti nemoguće. S obzirom na činjenicu da je nemoguće ipak postalo moguće vjerujem u to da ću jednog dana prohodati. Potrebna mi je Vaša pomoć! Tko me može podržati bilo donacijom, bilo dijeljenjem informacije bit ću mu zahvalan do kraja života. Dobro se dobrim vraća", napisao je Zvonimir kojem se može pomoći OVDJE.