U noći 26. travnja 1986. godine, u četvrtom reaktoru nuklearne elektrane Černobil u Ukrajini dogodila se najveća nuklearna katastrofa u povijesti čovječanstva. Tijekom rutinskog testa sigurnosti došlo je do naglog porasta snage, parne eksplozije i požara koji je raznio reaktor i izbacio desetke tona radioaktivnog materijala visoko u atmosferu.
Stotine tisuća ljudi evakuirano je iz zone, velika područja Ukrajine, Bjelorusije i Rusije kontaminirana su na desetljeća, a procjene govore o dodatnim nekoliko tisuća smrtnih slučajeva od raka i drugih bolesti uzrokovanih zračenjem u narednim godinama i desetljećima.
Nakon eksplozije, radioaktivni otpad počeo se širiti prema zapadu, no u samom Pripjatu život je tekao normalno, budući da su sovjetske vlasti informacije o radijaciji držale u strogoj tajnosti. Eksplozija se dogodila u ranim jutarnjim satima, a evakuacija nije najavljena sve do sljedećeg jutra.
Žena u suknji i sandalama evakuirala je 45 tisuća ljudi
Zadatak organizacije evakuacije cijelog grada pao je na Mariju Procenko, glavnu arhitekticu Pripjata, ženu koja je sama projektirala grad i osmišljavala četvrti za mlade obitelji. Postala je odgovorna da 45 tisuća ljudi, koliko ih je tada živjelo u Pripjatu, ne ostane zaglavljeno u vrućem radioaktivnom oblaku.
Evakuacija je najavljena ujutro dan nakon eksplozije, a počela je dolaskom prvog od 1500 najavljenih autobusa u 14 sati. Procenko je razradila logistiku do posljednjeg detalja, a sve je to radila bez zaštitne opreme, u suknji i sandalama. Bila je na ‘mostu smrti‘, samo nekoliko kilometara udaljenom od elektrane i dirigirala evakuacijom.
"Sva ta radioaktivna prašina dizala se i taložila na moja stopala i noge. Zato su me tako jako svrbjela", ispričala je za dokumentarnu seriju Chernobyl: Inside the Meltdown na National Geographicu. Do 18 sati grad je bio prazan, a ona je bila jedna od posljednjih koji su ga napustili.
Oni koji su živjeli najbliže elektrani do jutra su primili radijaciju koja je ekvivalentna 37 tisuća snimaka prsnog koša, a da toga nisu bili ni svjesni. Nakon katastrofe dijagnosticirano je pet tisuća slučajeva raka štitnjače kod osoba koje su u trenutku eksplozije bile djeca ili adolescenti.
Posljedice izloženosti
Tek nakon evakuacije Procenko je počela osjećati posljedice. Razvila je uporan kašalj, glavobolje, suhoću u ustima i intenzivan svrab nogu, ali ni tada nije u potpunosti razumjela što joj se dogodilo.
"Radijacija ne pravi buku poput bombe. Ne pali kao vatra. Nema mirisa. Ne osjećaš je odmah, ona ubija tiho, polako. I nemaš nikakve svijesti da si u opasnosti", rekla je.
Pripjat je danas napušteni grad te je proglašen neprikladnim za ljudski boravak idućih 24 tisuće godina.
Procenko danas ima 80 godina i živi s posljedicama izloženosti kojoj se svojevoljno izložila kako bi spasila druge. "Više nisam ona od tada... Zdravlje mi više nije što je nekada bilo... sve zbog zračenja koje sam primila davno", izjavila je u dokumentarcu.
Sve je moglo biti drugačije da su sovjetske vlasti od početka bile iskrene prema građanima.
Unatoč eksploziji u ranim jutarnjim satima 26. travnja, život u Pripjatu isprva je tekao normalno. Djeca su se igrala vani, roditelji obavljali svakodnevne poslove. "Noć je bila vedra, topla i tiha. Stanovnici su mirno spavali i još nisu znali ništa o katastrofi koja se dogodila", prisjetila se Procenko.
Kao da joj Černobil nije bio dovoljna drama u životu, 2022. godine dogodila se invazija Rusije na Ukrajinu. Ona je, zajedno s kćeri i mačkom, pobjegla u invalidskim kolicima iz Ukrajine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....