OPJEVANO SELO

Kako žive mještani Čavoglava: Sve ih je manje, škola zatvorena, ali duh nitko nije izgubio, a evo što kažu o Thompsonu

Marija Dabro (lijevo) i Mandica Jukić (desno)
 Joško Šupić/Cropix
Selo u Petrovu polju koje administrativno pripada općini Ružić opjevao je Marko Perković Thompson

U Zagori, na izvoru rijeke Čikole... Ma, za Čavoglave jednostavno niste mogli ne čuti!

Selo u Petrovu polju koje administrativno pripada općini Ružić opjevao je njegov najpoznatiji izdanak (barem u novijoj povijesti), Marko Perković Thompson, a upravo zahvaljujući tom bivšem ratniku i estradnom karizmatiku u rečeno se selo - koje formalno broji manje od dvjesto stanovnika - svake godine o Danu pobjede i Domovinske zahvalnosti (poznatijem kao proslava "Oluje") slijevalo više od sto tisuća ljudi, piše Slobodna Dalmacija.

image
Stara kuća Marka Perkovića Thompsona
Joško Šupić/Cropix

To bi, plastičnije, značilo da je pola Splita dolazilo u pustopoljinu uokolo crkve Hrvatskih mučenika, čiju je izgradnju kao "mjesto molitve za Domovinu" također inicirao rečeni Thompson, baš kao i izgradnju ceste, igrališta...

Osnovna škola - zatvorena

Od Perkovića, naime, još nekako u Čavoglavama i možete pobjeći - novinari Slobodne susreli su nekoliko drugih prezimena tijekom ove reportaže - ali od Thompsona nikako. Kad nije "Oluja" i općenarodni pohod u Čavoglave koje jedva dišu od prekobrojne čeljadi (i njihovih automobila), o tom događaju svjedoči jedino tenk kao eksponat koji podsjeća na minuli Domovinski rat i herojstvo tamošnjeg stanovništva. Ostatak sela dijeli se na "Thompsonovu staru kuću" i "onu koju će tek graditi"...

image
Joško Šupić/Cropix

No što znači toponim/ojkonim "Čavoglave"? Čini se, objašnjenja - barem onog službenog i znanstvenog - jednostavno nema. Znaju li mještani? Upomoć!

- Ko će to znat? Ja ne znan - odmah priznaje Marija Mravak (66), žena koja "s čovikom" - "njizi dvoje sami" - živi u kućici uz cestu. "Šišan odr'nu, iznila robet'nu, uvik puno rađe" - veli ona smijući se.

Mariju su novinari Slobodne našli kako čiste kušine iznosi na provjetravanje, slaže na prozor. Kao u nekom starom filmu ili uspomeni iz prohujalog vremena, grabi potom vodu iz bunara; pitka je. Dobro, potonju je radnju učinila na našu zamolbu (za potrebe fotografije), naravno da je danas i u najzabitijim selima Zagore voda iz špine potekla i struja stigla.

image
Marija Mravak ispred svoje kuće: Ko će to znat zašto se misto zove Čavoglave?
Joško Šupić/Cropix

Pa ipak, sela unatoč civilizaciji umiru; preko puta Marijine kuće je osnovna škola, zatvorena, bez i jednog učenika.

- Kad su moja dica bila mala - a iman ih četvero - bile su tu, u školi, dvi smjene. Sad niti diteta. Zatvorila se ima dvi godine, nema dice, samo starčad i nešto neoženjenih. Da nije Marka (Perkovića Thompsona, nap.a.), na ovo bi selo i Bog zaboravija - sjetno i zahvalno veli Marija.

image
Joško Šupić/Cropix

- On je jako dobar čovik. Jako dobar. Ništa se nije posilio, uvik je osta mali Marko. I žena mu je jako dobra, Sandra. Ćaća mu je umra, mater je bolesna, ali je zbrinijo. Često dođe Marko ovde s dicom, ima ih petero. Tu mu je stara kuća - pokazuje rukom - a ovamo će gradit novu, dosta je njiva kupijo. Puno je u Čavoglavan bilo branitelja, dašta je - podsjeća Marija Mravak.

Radila je u drniškom "Udarniku", najviše na poslovima čišćenja, do rata, a u penziju je otišla 2007. zbog ozljede. Tijekom Domovinskog rata bila je, zbog okolnosti što su Čavoglave bile na samoj crti obrane, osuđena s djecom na tužnu prognaničku sudbinu. Boravila je pet godina u hotelu "Lav", a tih je godina i radila u Splitu, u plasteniku na Smokoviku kod privatnika "na crno". Plaća je bila lijepa, ali doprinosi - nula kuna.

A tek Crivac?!

- Poslin san još pet godina putovala iz Čavoglava u Split radit. Bila san mlada, nisan mislila o penziji kad nas je potralo od kuće, a dica mala, potriba od dinara. I tako san došla na kraju samo do sedamnajst godina staža i iljadu kuna penzije - pomirljivo će Marija.

image
Joško Šupić/Cropix

Na sreću, djecu je podigla, četiri kćeri ima; žive u Zadru, Splitu i Podstrani. Jedna radi u "Tommyja", jedna je pri vojsci, dvije se bave poljoprivredom. Nije dobila sina, ali zato među unučadi prevladavaju muškići: ima ih, Bogu hvala, jedanaest!

Marijin "čovik" zove se Ante; njega novinari Slobodne zatječu oko kokošiju, imaju ih čak dvadesetak, uz dva pivca. Ne fali ni jaja, ni dobre piletine.

- Kokoši trče okolo, njizi pustimo da same nađu crva, zrno. Ako jedna drugu poćokaju, znači da vali vitamina - upućuju Marija i Ante Mravak.

Imaju i mačaka, ah, čini se bezbroj. U skladnom su suživotu s peradi, milina ih je gledati, kao da su iz dječje slikovnice. Mravke su pitali za imena mačaka.

- Ko će in dat imena, puno ih je! Kad ne tučeš male, raskote se! A meni ih je uvik žaj bacat, ubijat životinje. Neka ji - Marija će.

Anti je postavljeno pitanje znade li po čemu su Čavoglave dobile ime.

- Po čavlin! - smije se on.

- Ko će ga znat. Isto je i za Crivac - možda su nekome tamo criva, božeprosti ispala, a u Kljacin biće živilo neko kljasto čeljade, pa zato. Po rudači Kljaci, kažete?! Nisam zna. Slabo nami ovde "Slobodna" dolazi - kao da se opravdava Ante Mravak.

image
Ante Mravak
Joško Šupić/Cropix

Nema "Slobodne", ali zato se barem riječ Božja redovito čuje; svake se nedjelje održava misa u crkvi Hrvatskih mučenika, fra Ivan Lučić je drži, kao i u Svetog Ilije u susjednim Kljacima. Ipak, Čavoglavama se unatoč svjetlu Božje milosti i izvjesnoj popularnosti ipak crno demografski piše.

- Ovde je ostalo sve ili staro, ili nesritno. Eto ti ga - zaključuje Ante.

Novinari Slobodne Dalmacije načuli su da se u Čavoglavama počelo - ako ništa drugo - barem misliti na turizam, i to ne samo jedan dan u godini, petog kolovoza kad sve "gori" od ljudi, pjesme, barjaka i janjaca, nego više mjeseci. Grade se, naime, bazeni, uređuju kuće za odmor. Hm, tko zna kako li će selo izgledati za pedeset godina? Možda su ovo zadnje godine Čavoglava kakve nekad bijahu, ma po čemu da se nazvahu...

Ima tu nešto latinsko

Profesionalni vozač u mirovini ne svojom voljom je 55-godišnji Mate Šaran, ujedno jedan od najmlađih stanovnika sela. Mate jedini ima izvjesne spoznaje o tome zašto se Čavoglave baš tako nazivaju.

- Ja mislin da je to od nečega na latinskom, a znači "puno izvora" i "puno glava" - iznosi Mate.

- Nama više zvuči kao "tvrdoglavo čeljade" od "čavao-glava" -​ nadovezujemo se.

- Moglo bi bit i to - slaže se Mate, dok mu netko od mještana viče:

- Bit ćeš, Mate, na televiziji!

- Is, dašta ću! Uvik kad u selo dođe kamera, uvati mene - smije se Mate.

- Kad san doša u doktorice jedan put, govori mi ona: Mate, lipši si mi na televiziji nego uživo...

- Ajde, lipi ste i uživo - tješe ga novinari Slobodne Dalmacije.

- Ma briga me kaki san. Nisan se oženija; ima nas još ovde šta smo propali –- zeza se na svoj račun Mate, branitelj bez vojne mirovine, te radnik u čak dva poduzeća koja su propala: "Jadrantrans" i "Splitska mljekara". Živio je skoro četrdeset godina u Splitu, ali se vratio jer mu se ne isplati više držati podstanarski stan. Jeftinije je kod sebe, na selu.

- Rekli su mi u firman: Mate, dat ćemo ti novce, ne dolazi radit u nas jer di ti dođeš, sve propane - svejedno se veseli Mate, trenutno bez ikakvih prihoda, s teško bolesnom majkom; slomila je kuk i trenutno boravi kod sestre. Mate preživi zahvaljujući vedrom duhu (koji povremeno potamni dijagnoza PTSP-a) - i prijateljima za koje nekad odradi lakši fizički posao.

- Neće seljak nikad ogladnit! - viče sa strane Marija Mravak.

Mašala!

image
Mate Šaran
Joško Šupić/Cropix

Udovica i disco-tenisice

Marija Blažević udova je još od davne 1984. godine: čovika joj odnila teška bolest u njegovoj 38. godini.

- Po Čikoli se Čavoglave zovu! A po čemu se Čikola zove? E, to ne znam - malko se zamislila Marija Blažević rođena Mikulić (75), dobrodržeća udovica s tri odrasla sina. Jedan je oženjen i živi "u Kaštelin", dvojica su još samci i stanuju s njom. Svi se pomalo bave poljoprivredom; Mariju zatječemo u malom vrtu kako vadi busenje trave "za kokoši". Na nogama joj zlatne tenisice, ma direkt može s njima u diskoklub!

-​ Volin ja izać, popit kavu ovde u selu kad rade kafići, ili otić u Drniš na kavu; on je najbliži, ima samo petnajst kilometara. Volin i otić u Split kod žene od brata, s njon san u dobre. Na Pujankama je, pa dođen dva-tri dana, idemo u "Citi" i u "Mol", "Joker". Drugi put kad dođen, kupit ću nove papuče; ove zlatne su još samo za u vrtal - namiguje udovica Blažević koju život baš i nije pomazio, ali je vedri duh svejedno sačuvala i tri sina othranila.

image
Marija Blažević
Joško Šupić/Cropix

Nije se Marko naš uznija

Ispred lijepo uređenog vrta kuće Marije Dabro (67) novinari Slobodne Dalmacije zatječu gazdaricu i prijateljicu joj Mandicu Jukić. Hajde, barem jedna koja se u selu ne zove Marija, zezamo se mi, a one veselo povlađuju.

- Lipo je ovde u Čavoglavan, nema korone, a po čemu se zovu, mi to ne znamo - priznaju brzo Marija i Mandica.

I Marija ima, kao manje-više svi u selu tih godina, brojnu obitelj, danas raseljenu u gradove; četvero ih je narodila. Rade u pekari, u vojsci, jedan sin ima i vojnu mirovinu, najmlađi je vlasnik svog autobusa. Bila je spremačica, a muž "obični radnik", ali ničega im ne fali; Bog joj je dao i praunuke, ma čak i blaga ima!

- Pet ovaca, ojanjile su i janjčiće, kokošiju, zečeva... Ne mogu se požalit! A ova auta u dvoru, e to se unuk voli igrat automehanikon, rastavlja i popravlja, neka ga - veselo će Marija Dabro.

I njezini su prodali Thompsonu njive, a njoj nije mrsko što je Marko okrupnio veleposjed. Puno je, napominje, on za selo učinio.

- Eno ga, cestu doveja sve do Crivaca i Svetoga Marka! Više neg' neki političar je učinija! A osta dobar, skroman, nije se uznija... Vole ga ljudi ovde, ajde, ima i zavidnih. To je normalno - mudro zbori mlada prabaka, 67-godišnja Marija Dabro, a Mandica Jukić povlađuje, glavom kima.

image
Marija Dabro (lijevo) i Mandica Jukić (desno)
Joško Šupić/Cropix

Čavoglave, od imena skovane

Damir Šarac: Podrijetlo imena Čavoglave stručnjaci još nisu razjasnili, navodi se kako je riječ o rodovskom ojkonimu, odnosno patronimu izvedenom od muškog imena ili nadimka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. lipanj 2024 10:32