Davor Grgić Grga u ugostiteljstvo nije uletio slučajno, niti prvi put u životu. Premda bi mi za priču upravo to bilo idealno. Ne, stekao je iskustvo i zna tajne tog zanata. Ali gospon Grgić zvani Grga ipak je skijaš. Biatlonac, preciznije. Ali i to su skije, puškica, tu je snijeg...
Pa otkud onda Grga u Povljani, otkud u Cohiba baru? Kaže, nanjušio je potencijal trošnog bara na pješčanoj plaži, ušao s bratom u biznis i čekao rasplet.
Uložio podosta love pa onda drhtao slušajući izvještaje stožera, sa svima nama brojao oboljele na dnevnoj bazi i gotovo se već oprostio od sezone. Od ozbiljne sezone koja bi mu trebala vratiti barem dio uloženih sredstava.
I onda se događa kopernikanski obrat - ona tri glasovita tjedna mirovanja virusa, sve se nekako otvorilo, optimizam se u Povljani rezao nožem. Grga je i dalje čekao.
I dočekao! Cohiba bar je u ovom trenutku najjače mjesto, ne u Povljani, ne u tom dijelu Paga, nego na cijelom otoku. Pa i šire. Svaki dan je ovdje parti, dolaze mladi i iz posrnule Novalje, odnosno s utihnulog Zrća, dolaze i zabavljaju se kao nikad.
Dva sam dana svjedočio tom čudu kraj crkve Svetog Nikole (iz 11. stoljeća!), čekirao dnevne outfite i minimalne badiće, večernje dekoltee i vruće hlačice.
Sve to samo zaokružuje uspješnu priču o “zabavi na kraju otoka”, o najboljoj paškoj fešti u režiji zagrebačkog skijaša. I da, vrhunski superbrzi konobari na čelu s voditeljem ne skidaju maske s lica, a stalno se prati i broj posjetitelja, da ne dođe do gužve koju ovog ljeta ne želimo. Samo ovo ljeto.
