HRABRA MAJKA

'KAD POGLEDAM SVOG SINA U OČI, VIDIM ČOVJEKA KOJI ME SILOVAO' Ispovijest žene koja je nakon silovanja rodila: 'Napao me moj nekadašnji prijatelj'

Ilustracija
 Danijel Soldo / CROPIX

Britanski BBC u četvrtak je objavio intimnu ispovijest žene, čije ime je zbog zaštite privatnosti promijenjeno u Catherine, a koja je zatrudnjela nakon što ju je silovao muškarac kojeg je smatrala prijateljem. Catherine, koja živi u Ujedinjenom Kraljevstvu, za BBC je ispričala zašto je odlučila zadržati dijete i zašto joj je najteža stvar pogledati sinu u oči.

- Bila sam samohrana majka s dvoje djece. Poznavala sam ga. Bili smo prijatelji oko dvije godine, upoznali smo se preko zajedničkog prijatelja. Bilo je to normalno prijateljstvo, ništa više od toga.

Bila sam vrlo otvorena i jasna s njim po pitanju toga da ne tražim bilo kakvu vezu - željela sam biti sama - i da sam sretna da imam prijatelja. Bila sam u njegovoj kući i odjednom kao da je netko okrenuo prekidač. Osjetila sam kako mi se približava na način koji mi nije bio ugodan te sam se odmaknula. Krenula sam ga odguravati.

Sve je bilo vrlo brzo i vrlo nasilno.

Bila sam potpuno svladana i ukočila sam se na mjestu. Više se nisam ni borila, kao da mi se tijelo smrzlo umjesto da se nastoji boriti protiv njega. Nije rekao ništa, doslovno se ustao, izašao iz vlastite kuće i ušao u automobil. Nije prozborio ni riječi. Ja sam odšetala kući. Bila sam ozlijeđena, u tom trenutku nisam ni shvatila koliko. Mislim da tada naprosto funkcionirate na autopilotu. Samo sam željela ući u svoj prostor.

Ako u tom trenutku možete hodati, želite otići na mjesto koje smatrate svojim.

'Nije se sjećao ničega'

Djecu sam ostavila s prijateljicom koja je u to vrijeme živjela odmah do nas. Kada sam stigla doma, kuća je bila prazna, a moja djeca su spavala kod susjede što je bilo... olakšanje. Nisam željela razgovarati ni s kim. Imala sam osjećaj da bi me ljudi osuđivali i da će drugi govoriti kako sam se namjerno dovela u tu situaciju ili da je sve moja krivnja.

Mislila sam da zbog toga što ga poznajem ovo zapravo nije silovanje na isti način kao da te napadne netko tko šeće ulicom. Iz toga razloga nisam ništa prijavila policiji.

Sljedećeg dana željela sam ga pitati zašto je to učinio, što vjerojatno zvuči prilično bizarno. Tvrdio je da se ne sjeća ničega. Nije zanijekao što se dogodilo, ali je rekao da se ne sjeća ničega. Ali nije rekao da to nije istina.

Nisam reagirala u tom trenutku, i da budem iskrena... Ne znam da li sam ikada u potpunosti reagirala. Uvijek sam bila usredotočena na djecu te sam se naprosto okrenula njima.

Kad sam saznala da sam trudna rekla sam mu to, očekujući da kaže da to nije njegovo dijete. Iako nikada nije priznao u kojim okolnostima je dijete začeto, nikada, baš nikada nije rekao da dijete nije njegovo.

Nisam razmišljala o pobačaju

O pobačaju nisam razmišljala. Znala sam da je to opcija, nije da sam inače protiv pobačaja - smatram da je to osobni izbor. No, osobno sam smatrala da će čin ubijanja nerođenog djeteta samo pogoršati stvari i da će mi biti teže živjeti s tim nego s teškoćama izazvanim rođenjem još jednog djeteta u trenutku kada to nisam očekivala i kada sam se već brinula o dvoje djece.

Zapravo, to je bilo vrlo sebično, uopće nisam razmišljala o životu djeteta. Nisam o njemu razmišljala iz nekog moralnog pogleda na svijet zbog kojeg ne bih smjela ubiti dijete. Razmišljala sam o tome zbog toga što sam znala da će mi biti još teže ako ću se, osim sa silovanjem, nositi i s abortusom.

Nisam imala obitelj oko sebe. Ljudi na igralištu bili su vrlo osuđujuće raspoloženi kada su shvatili da sam trudna i bez partnera, a ja nisam nikome objašnjavala zašto sam zatrudnjela. Primijetila sam da ljudi zure u mene i znala sam da mi govore iza leđa. Prijateljica koja je živjela u susjedstvu imala je djecu koja su pohađala istu školu kao i moja te bi često čula dijelove ogovaranja. To mi je vrlo teško padalo jer nisam željela reći ljudima da sam silovana. U isto vrijeme, druge opcije bile su seks za jednu noć ili nešto slično, a nisam željela ni da me se s tim povezuje - no, to je bilo manje od dva zla. Ako želite, to je bila lakša opcija, da pustite ljude da vjeruju što god žele.

Također, nikada nisam željela da netko sudi moje dijete unaprijed, nisam željela da nosi etiketu koje se ne može riješiti. A da su ljudi znali kako je začet to bi potencijalno utjecalo na način kojim se ophode prema njemu. Mislim da mi je briga o sinu, zaštitnički odnos prema njemu, pomogla da se bolje nosim sa svime. Da je bilo drugačije, mislim da bi to bilo nepodnošljivo. On je jedina dobra stvar koja je izašla iz toga, jedina pozitivna.

Oči njegova oca

Kada sam ga prvi put držala u rukama zaprepastilo me koliko su njegove oči bile identične onima njegova oca. To je i danas problem za mene. Kada sam prvi put pogledala u njegove oči, to je bio jedini doista jezivi trenutak, kada me realnost zaista sustigla. Kako je odrastao te su oči samo još više izgledale kao one njegova oca. A jedna od stvari kojih se najviše sjećam iz silovanja - i mislim da to i nije toliko rijetko - su njegove oči. On ima vrlo, vrlo izražajne oči. Obojica imaju. Vrlo su specifične.

Mogu reći da način na koji je začet nikada nije utjecao na odnos koji imam sa sinom, barem ne svjesno. Jedina stvar koju sam si trebala ponavljati jest da ako uhvatim njegov pogled, to nema nikakve veze s njim. Ako mi se vrati sjećanje na silovanje, reagiram kao da je netko upalio prekidač.

Otkada je rođen, apsolutno sam ga voljela.

O svojem ocu zapravo i ne pita. Kada to iskrsne, to se obično dogodi kada u školi rade neke projekte vezane uz obitelj pa su ga jednom pitali može li donijeti fotografiju svojeg oca. Naravno, to nisam mogla učiniti. To su bile situacije kada sam mu morala objasniti sve. O silovanju sam počela govoriti tek prije nekoliko godina. O tome nisam pričala jako dugo. I to sam rekla samo ljudima koje poznajem, koji su već izgradili odnos s mojim sinom i na koje ta informacija neće utjecati.

Tri opcije

Što god učinili, bit će izazov. Ako dijete date na posvajanje to će utjecati na ostatak vašeg života. Ako zatrudnite i pobacite to će utjecati na vaš život. Odaberete li roditi dijete i to će utjecati na vaš život. Uvijek će biti ogromne boli koja vam je nanesena. A kako to limitirati?

To je između vas i vašeg djeteta. Bilo bi jako pogrešno da sam rodila dijete i da se nisam bila u stanju nositi sa situacijom, da mu nisam mogla pružiti ljubav, brigu i privrženost koju je trebao. U nekim trenucima je jako teško, osjećate se usamljeno, ali vrlo važna stvar iz moje perspektive je činjenica da je silovanje uzrokovalo bol, ali je pozitivna stvar koja je izašla iz toga moj sin.

No, koju god od te tri opcije odaberete, zbog svih ćete imati osjećaj usamljenosti do neke mjere. Ja barem imam nešto divno iz svega, nešto što je dobro za mene. No, to je bilo dobro za mene i ne bi bilo dobro za svakog.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 00:53