Uskršnjih ima oko 1000 primjeraka, datiraju otkako je pošta krenula s radom, od samih početaka druge polovice 19. stoljeća do danas.
Očeva strana obitelji kolekcionara Gašparca u Drugome je svjetskom ratu ostala bez kuće, spaljena je u Dragoviću kraj Pakraca. S njom su otišle i uspomene koje, skupljajući tuđe, Gašparac kao da pokušava na neki simboličan način rekonstruirati, nadomjestiti nedostatak vlastitih.
“Moji su ostali bez svega, s kućom su izgorjela i pisma, fotografije. Kad već nisam mogao spasiti vlastite obiteljske uspomene, spašavao sam tuđe, koje su gotovo pa postale i moje, jer te tuđe priče su ušle u mene… Uskrsne čestitke uskrisuju te ljude, njihove priče i sudbine.”
Vadi razglednicu koja je za Prvog svjetskog rata bila poslana iz Dubrovnika u Imotski. “To mi je poklonila Maja Delić Peršen iz Imotskog. Kći ide posjetiti majku u Dubrovnik, javljaju joj da u Dubrovniku ima svega, pišu ‘ne trebaš donijeti ni ječma, niti pšenice, ali donesi jaja, jer ili ih nema ili su preskupa’.”
Eto, ne služe čestitke samo za dobre želje i čestitanja, na njima je, priča Gašparac, “često napisano, dodano još ponešto, svašta zapravo, cijeli tok svijesti. Ima čestitki na kojima tekst prijeđe i na onu drugu, naslovnu stranu.
Ljudi su htjeli reći što više i uštedjeti na poštanskim markicama”. Na nekima se iščitava ekonomska situacija, upravljanje, što se radi u proljeće, planovi…
Najsretniji je s hrvatskim čestitkama, onima koje su kod nas izdane ili odavde poslane, pa makar možda i bile štampane vani, u kakvom Beču, Budimpešti, ali da su primatelj ili barem pošiljatelj bili na području Hrvatske.
“Zagreb je bio multikulturalna sredina, dosta je bilo i Mađara, recimo. Ili, imate obitelji gdje je jedna teta u Trstu, druga u Lavovu, vidi se i kroz čestitke to šarenilo naroda. To je bilo začetaka telefonije, ljudi su tada komunicirali pismima, čestitkama, poštom.”
Govoreći to, Gašparac nalazi na čestitku poslanu 1899. Vrapčići na procvjetaloj grani, piše “najsrdačnija čestitka iz Dubrovnika”. “Na njemačkom i na hrvatskom je, zanimljivo je da je odštampan i tekst naprijed.
Ta razglednica nema ništa osim adrese, a na njoj odštampano stoji: ‘Kad ne mogu izreć želja, evo cvijeća kitica, neka zbori moja čuvstva, tisuć žarkih željica…’”