IVICA ZUBAC ŽIVI AMERIČKI SAN 'U Los Angelesu me svi prepoznaju, ali nedostaje mi dom. Majka mi je došla za Božić i skuhala mi najdraže jelo, sarmu'

Kao klincu sigurno mu nije bilo lako.

Rođen je sa 68 centimetara i 5,5 kilograma, imao je deset brojeva veću nogu od svih u vrtiću i bio za glavu viši od vršnjaka u školi. Na koncertima ga, ispričao je jednom, uvijek tjeraju u zadnje redove, vožnje autobusom su pakao, ne stane u standardnu tuš-kabinu, a doma bi često glavom zapeo o štok pa ga je otac morao izbiti iz zidova.

Prvi je dres L.A. Lakersa obukao još kad je imao dvije godine, a sa 14 je zbog košarke napustio obiteljsku kuću u Čitluku i odselio se u Zagreb. Nakon što je zabljesnuo u mlađim selekcijama hrvatske reprezentacije, ozlijedio je stopalo i našao se u središtu sukoba Cibone i Cedevite.

Danas u njega više nitko ne sumnja.

- Ako nastavi ovako, Ivica Zubac imat će veliku NBA karijeru - poručio je u petak njegov menadžer Miško Ražnatović.

Samo tri dana prije toga Zubac, danas 216 centimetara visok i 109 kilograma težak centar L.A. Lakersa, s parketa Staples centra ispraćen je ovacijama publike. U pobjedi protiv Denvera u 21 minutu zabio je 17 koševa i pridodao šest skokova i jednu asistenciju. Njegov osobni rekord.

A Denver mu očito leži.

Polovicom siječnja baš je protiv njih ostvario svoj prvi američki double-double, 11 koševa i 13 skokova. Sasvim dovoljno da se američki sportski novinari pitaju: treba li ovog 19-godišnjaka već uvrstiti u početnu petorku? Jesu li Lakersi dobili novog Kareema Abdula Jabbara? Ili je još prerano?

Zubac se tim pitanjima ne zamara.

Želi raditi što više i jače što može, kaže za Nedjeljni Jutarnji, kako bi mogao iskoristiti svaku šansu koja mu se pruži. Trenutno ga je teško uloviti, ritam NBA-a je brz i utakmica s Denverom već je zaboravljena. Komuniciramo s njime preko Whats Appa, u petak, jutro poslije utakmice u Washingtonu koju su Lakersi izgubili 116-108. Već navečer na redu je gostovanje kod Boston Celticsa.

- Igrati za Lakerse najbolji je osjećaj na svijetu - rekao je odmah na početku.

Posebno ga impresionira domaći teren.

- Kad izađeš na parket Staples centra i vidiš sve te umirovljene dresove legendi, bannere i navijače u našim dresovima... to je sjajan osjećaj, kaže i dodaje kako mu godi život u Los Angelesu, posebno zbog blage klime i gotovo vječnog sunca.

- Nemam osjećaj da sam zvijezda iako me ljudi prepoznaju gdje god odem. Još sam onaj isti stari Ivica, koji je počeo igrati košarku u Brotnju iz Čitluka i tako se nastojim ponašati. Ne dira me što se puno piše o meni i to na mene ne utječe. Ali roditelji su, naravno, ponosni i sve članke o meni skupljaju - objašnjava.

Nema sumnje, Zubac je trenutno jedna od najvećih zvijezda hrvatske košarke.

All Star potencijal

Njegov menadžer kaže kako ima izuzetan talent u rukama i visoki košarkaški koeficijent inteligencije.

- Ima osjećaj za šut, dodavanje, blokadu. Jedino mora poraditi na skoku i fizionomiji. Jačat će iz godine u godinu, steći iskustvo, jer dosad je imao jako malo minuta u nogama. Ali, vrijeme radi za njega, vrijeme je to koje ga može poslati i na All Star utakmicu - siguran je Ražnatović.

Zubac je prije dvije godine s prosjekom od 17,6 koševa po utakmici s U-19 reprezentacijom uhvatio svjetsko srebro, a nakon turbulentne prošle godine u Lakersima je završio kao 32 pick na NBA draftu. U svojoj premijeri protiv Atlanta Hawksa odmah je ubacio šest koševa.

- To je bio prvi i jedini put da sam imao tremu. Prvi put na NBA parketu, u prvoj petorki protiv Atlante i Dwighta Howarda. Na sreću, iste sekunde kad je sudac podbacio loptu trema je prestala. Na sve ostalo sam zaboravio. Najvažnija lekcija za svakog u NBA je da uvijek moraš biti spreman. Nikad ne znaš kad možeš ući u igru. A ako želiš ostati u rotaciji, jedini je način da budeš spreman uvijek - opisuje svoj debi. Igrama koje pokazuje u posljednje vrijeme zadovoljan je i njegov Ražnatović.

- Prva godina u NBA-ju je najteža i za igrače je vrlo neizvjesna. Zubac još nije navršio 20 godina, a već sada nitko ne dvoji da će ostvariti veliku karijeru - govori.

Od Čitluka do Los Angelesa dug je put i da bismo razumjeli kako ga je Zubac prešao u ovako kratkom vremenu, moramo se vratiti na početak priče, u ožujak 1997. godine, kada je Zubac rođen.

Budući da je Čitluk malo mjesto koje nema ni deset tisuća stanovnika, njegovi roditelji Dijana i Ivan morali su u 50-ak kilometara udaljeni Mostar do najbliže bolnice s rodilištem.

Dvije godine kasnije rodio se i brat Antonio, dugačak 58 centimetara i težak čak šest kilograma. On se zasad zaustavio na broju noge 53 (Ivica nosi 55) i oko dva metra visine. Ali, rast će još, pa ne čudi da je i sam postao košarkaš. Kako Ivica i Antonio imaju i mlađeg brata Marija i sestru Marijaanđelu, koji su također natprosječno visoki, tko zna koliko će ih još istim putem.

Košarkaške gene i visinu mogu zahvaliti ocu Ivanu (201 cm), koji je također volio loptanje pod obručima.

- Roditelji su jako ponosni na mene. Najveća su mi potpora, uz curu i ljude koji su oduvijek bili uz mene. Samo su jednom bili ovdje, i to za vrijeme Božića. Ne daju mi puno savjeta iz košarke jer znaju da je to moje područje, ali mnogo mi pomažu oko stvari koje nisu vezane za košarku - kaže Zubac.

Ražnatović je za njega, kaže, prvi put čuo nakon Europskog prvenstva za kadete u Ukrajini, kad su mu ga preporučili skauti iz hrvatske podružnice njegove odvjetničke tvrtke Beobasket.

- Javili su mi, pogledao sam ga i uopće nije bilo dileme o kakvom se talentu radi. Iako, na tom prvenstvu igrao je jako malo - rekao je Ražnatović.

A onda, prije Ivična 18. rođendana, menadžer se prvi put sastao s njegovim roditeljima.

- Potegnuli su iz Čitluka u Zagreb, sastali smo se u hotelu Westin i dogovorili suradnju. Nekoliko godina kasnije, tu smo gdje jesmo, a mislim da smo na dobrom mjestu - dodaje.

Njuh za talente

Ražnatović je rođen u Kruševcu, živi u Beogradu i jedino čime se danas bavi je menadžment u košarci. I sam je košarkaš, prošao je timove FMP-a i Radničkog te Napretka, a danas, između ostalih, zastupa i Hrvate Andriju Žižića, Dragana Bendera (213 cm), Ivicu Zupca i Darija Šarića.

Očito ima njuh za talente jer je Dragan Bender, rodom iz Čapljine, lani na NBA draftu izabran u Phoenix Sunse kao četvrti, što je najviši pick u hrvatskoj povijesti.

Razvojem Ivice Zupca oduševljen je i njegov trenutni trener Luke Walton.

- Njegove vještine su intrigantne, ima meku ruku i pouzdan je skakač koji zbog visine i raspona ruku lako štiti reket. Upravo ta kombinacija vještina Lakersima je dugo nedostajala. Nadam se da će Zubac postati Lakersov centar budućnosti - objasnio je Walton nakon utakmice protiv Nuggetsa.

Specijalizirani portali koji prate momčad iz Los Angelesa govore da su Lakersi imali sreće jer su relativno kasno u draftu, odnosno na niskom picku, uhvatili podcijenjenog igrača i dobili pravi dragulj.

A samo šest mjeseci prije tog sudbonosnog drafta Zubac je bio u ozbiljnim problemima.

Naime, nakon što je stasao u mlađim uzrastima Cibone, 2015. je potpisao dugogodišnji ugovor s klubom, ali u prvoj momčadi igrao je rijetko. Tome je kumovala i ozljeda jer Zubac je slomio kost u stopalu. Ugovor s Cibonom službeno je raskinuo s prvim danom 2016. godine, a kao razlog je navedeno da mu Cibona, koja je bila u financijskim problemima, nije isplatila plaću za protekla tri mjeseca. Domaći mediji izvještavali su kako ga je više od novca smetala mala minutaža jer su za igrače u njegovim godinama igranje i skupljanje iskustva najvažniji.

A onda je krenuo šok za šokom.

Samo dan nakon raskida ugovora Cedevita ga je, doslovno preko noći, predstavila kao svojeg igrača. Istog dana Cibona mu je isplatila sva dugovanja te osporila pravovaljanost ugovora s najžešćim gradskim rivalom. Uzalud su Cedevitini ljudi govorili da ga nisu nagovarali na prelazak i da su samo brzo reagirali nakon raskida ugovora - stvar je završila na arbitraži.

Ali, tek tu su počeli problemi.

Mučan transfer

Prvo je povjerenik za natjecanje A1 muške lige prelazak u Cedevitu ocijenio pravno valjanim, a mjesec dana kasnije arbirtaža Hrvatskog košarkaškog saveza transfer je poništila i vratila ga u Cibonu, klub u kojem je te sezone nastupio samo pet puta u ABA ligi.

Kako pod Toranj više nije želio, Zubac je otišao u beogradski Mega Leks, koji vodi njegov menadžer Ražnatović i koji se s Cibonom dogovorio o odšteti, koja je iznosila oko pola milijuna eura.

- Nisam spavao, bilo mi je teško. Brinuo sam se za svoju budućnost, ali sada sam igrač Mege. Potpisao sam na tri godine i svakog ljeta mogu izaći na NBA draft - rekao je tada Čitlučanin.

Slično misli i danas.

- Najvažnija i definitivno najteža odluka bila je otići iz Cibone. Odrastao sam igrajući za Cibonu i želio sam se vratiti Ciboni, ali jednostavno nije išlo. Odlazak u Megu bio je definitivno najbolji potez koji sam mogao napraviti i to je bio potez koji mi je omogućio da ostvarim svoj san i odem u NBA. Očito je bilo nekih ljudi kojima nije išlo u korist što sam odlazio iz Cibone, pa su mi otežali odlazak što je više moguće. Ali, sve je to sada iza nas i tamo treba i ostati. Ovako je na kraju ispalo najbolje - zaključio je košarkaš.

Tako je i bilo, i već na ljetos se pojavio na NBA draftu.

- Da Ivica prošle godine nije završio u Megi, ne bi sada dosegnuo 17 zabijenih koševa u zadnjoj pobjedi Lakersa. Mislim da je sada svima sve jasno i nadam se da će u budućnosti biti manje kritični prema meni. Posebno zato što se i karijere ostalih mladića za koje se brinem, Jokića, Žižića, Šarića i ostalih, odlično razvijaju - govori Ražnatović, sigurno najmoćniji košarkaški menadžer u regiji, koji je zbog odvlačenja Zupca u Srbiju bio na udaru kritika u Hrvatskoj.

U jeku borbe Cedevite i Cibone čak je i Mirko Novosel zaključio da je mladić izmanipuliran.

- Tog dečka je izmanipulirao menadžer kojeg zanima samo osobni interes i bojim se da će ovo za njega završiti loše. Ne daj Bože da se opet ozlijedi, moglo bi mu sve propasti, i da se vrati u svoje selo - ustvrdio je tada Novosel. Ražnatović je danas ponosan na odluke koje je donosio sa Zupcem iako one, kaže, nisu bile ni lagane ni uobičajene.

- Sada se, međutim, pokazalo da je moja vizija bila ispravna. Realno, svatko bi isprva pomislio da sam lakomi agent koji manipulira igračem da bi na njemu zaradio. Ne mogu to zamjeriti iako je istina bila potpuno drukčija. Ja sam samo spašavao karijeru tog klinca koja je bila ozbiljno ugrožena.

- Nije se razvijao ispravno, niti je imao šansu da igra - objašnjava mi.

Brza igra

Međutim, ni u Sjedinjenim Američkim Državama nije bilo lako, barem u početku.

- Ogromna je razlika između NBA-a i ostatka svijeta. Osim lopte i obruča, ništa nije isto. Drugačiji treninzi, drukčija organizacija igre, rotacije, sve je različito. No, najteže se naviknuti na brzinu igre, posebno centrima. Ako to uspiju, sve im je drugo, po meni, puno lakše. A Ivica je tu prilagodbu, očito, već ostavio iza sebe - kaže Ražnatović.

Većinu prve sezone Zubac je proveo u momčadi Los Angeles D-Fenders, koja je u vlasništvu Lakersa i koja se natječe u tzv. Development ligi, svojevrsnoj nižoj ligi u kojoj mladi igrači stasaju za pravu stvar.

Nakon premijernog nastupa protiv Atlante u studenome lani, Zubac je uglavnom dobivao loše minute (tzv. garbage time), po utakmici prosječno njih 12, a onda je u posljednje tri počeo dobivati po 25 minuta. Tada mu je i prosjek koševa skočio na 15 po susretu uz devet skokova.

Zubac je pušten s lanca, komentiraju novinari LA Timesa, koji su prošli mjesec objavili prvu veliku priču o njemu i tome kako mu se obitelj nosi s udaljenošću od desetak tisuća kilometara od Čitluka do adrese na kojoj sada živi. Oni prate sve njegove nastupe, putem live streama na internetu, iako utakmice po njihovu lokalnom vremenu počinju često tek u tri u noći.

Svaki njegov zabijeni koš, objasnili su američkim novinarima, slavi pola Čitluka, bez obzira na pobjede ili poraze njegova tima.

- Bili su ovdje samo jednom, za Božić - otkriva nam Zubac, a američki novinari raspisali su se kako mu je majka Dijana kuhala njegovo omiljeno jelo, sarmu, te kako dobrim potezima nazdravljaju čašom žilavke ili blatine koje dobivaju iz obiteljskog vinograda.

Ivica je priznao da mu domovina, ljudi i jezik jako nedostaju, a prilikom posjeta roditelje je odveo na izlete u Santa Monicu, Hollywood te na Rodeo Drive.

Ipak, u Los Angelesu Zubac ne živi sam, nego s djevojkom, fotomodelom Kristinom Prišč, koju je upoznao u Zagrebu dok je igrao za Cibonu. Ona ga je pratila i u Beograd kad je prešao u Mega Leks, a prošlog ljeta doselila se u Los Angeles.

Stoga je i Zupčev profil na Instagramu pun slika njihovih izlazaka i putovanja po SAD-u.

Kuda ide Ivica, ide i ona.

- Ne znam kako bih bez nje prošao sve ovo, bilo bi mi puno teže, jer ona mi pomaže oko svega - često je ponavljao Zubac.

Fanovi Lakersa odlično su ga prihvatili, dali su mu nadimke Big Z, Zu Blocka ili samo Zu, a najviše pričaju o njegovom skyhook šutu koji je u NBA-u proslavio Kareem Abdul Jabbar, legendardni centar L.A. Lakersa.

Zaštitni znak

Jabbar, visok 218 centimetara, tijekom 20 godina karijere zabio je preko 38 tisuća koševa, a skyhook ili, kako mi kažemo, horok bio mu je zaštitni znak.

- Svaki dan radim na skyhooku. Kad sam došao ovamo, jedan od trenera, Bill Bertka, pustio mi je film o Jabbaru i pitao me mogu li izvesti njegov šut. Pa sam pokušao i bili smo sretni jer sam uspio. I otad radimo stalno na tom šutu - prepričao je Zubac još u listopadu lani, a onda preko Twittera pustio seznaciju: 'Divno je raditi na skyhooku s legendom koja ga je proslavila'.

Stoga ga pitam: kakav je Jabbar?

- Kareem je legenda! Radio sam malo s njim na početku sezone i puno mi je pomogao. Ali kao osoba je strašno skroman čovjek, nikad ne bih rekao da je jedan od najvećih košarkaša u povijesti, vodeći strijelac najbolje lige na svijetu i da je osvojio sve što se može osvojiti - opisuje mi ga.

Fanovi se nadaju da bi Jabbar Zupcu mogao pomoći da u budućnosti postane barem upola dobar kao on jer momčadi, još od odlaska Gasola prije tri godine, očajno nedostaje jak centar.

A baš je Gasol jedan od uzora mladom Čitlučaninu.

- Previše je uzora da ih imenujem sve, pa ću samo centre. Prvi je bio Hakeem. Kakve je samo poteze imao, mogao je napraviti sve na terenu. Gledao sam ga puno na YouTubeu i pokušao sam kopirati što više njegovih poteza. Onda sam se puno divio Timu Duncanu jer bio je jedan od rijetkih koji je igrao stilom stare škole. I na kraju Marc Gasol, s kojim me puno ljudi uspoređuje. Svake sezone dodaje nove segmente svojoj igri i to ću pokušati i ja raditi - zaključuje.