Među mnoštvom priča o odlasku mladih u naponu životne i radne snage iz Slavonije, ima i suprotnih životnih priča.
Primjerice, Katarina Šarkić, direktorica Turističke zajednice Općine Nijemci, na krajnjem istoku Vukovarsko-srijemske županije, rođena Zagrepčanka, odlučila se zbog ljubavi doseliti na istok Slavonije. Ipak, kako je ispričala za Glas Slavonije, taj kraj joj nije bio sasvim nepoznat, jer otac joj je rođeni Slavonac - Srijemac, koji se kao mlad uputio u Zagreb i tamo ostao.
- Mogu reći da sam se vratila korijenima i Nijemci nisu bili potpuna nepoznanica za mene. Otac je rođen u Nijemcima, kao mladić je otišao u Zagreb i tamo živio. U Nijemcima sam imala baku koju sam posjećivala i tako sam za jednog od posjeta upoznala mladića koji mi je danas suprug. Moj prvi dolazak u Nijemce nekoliko godina nakon rata nije ostavio na mene poseban dojam, posebice zato što sam bila dijete koje je rođeno i živjelo u velikom gradu, a i nikad nisam bila poseban ljubitelj sela. Stoga je upravo moja današnja situacija, dakle život na selu, u velikoj suprotnosti s onim što sam tada zamišljala i da ću biti i gdje ću živjeti. Uvijek sam bila ljubitelj velikih gradova i gužve, strke, žurbe... - priča Katarina Šarkić, diplomirana ekonomistica zagrebačkog Sveučilišta, koja je i prije dolaska u Nijemce radila u turizmu, bila je menadžer u jednom privatnom hotelu. S današnjim suprugom hodala je nekoliko godina, već su deset godina u sretnom braku i imaju djecu.
- Šest godina živjeli smo u Vinkovcima, a nakon što sam rodila drugo dijete odlučili smo se preseliti u Nijemce. Budući da je suprug iz Nijemaca, a i poduzetnik je u Nijemcima, zbog posla i djece odlučili smo doći ovamo. Moj suprug se zna našaliti da me je prvo godinama nagovarao da se preselim u Vinkovce, a onda godinama da dođem u Nijemce, pa sve to ispada kao postupna prilagodba na selo. Danas, eto, nakon toliko godina, mogu reći da odluka napuštanja Zagreba, grada u kojemu sam rođena, studirala, radila, u kojemu mi je sva obitelj i prijatelji, nije bila laka. Prvih nekoliko godina često sam odlazila u Zagreb i “falilo” mi je sve što veliki grad pruža, ali najviše čovjeku nedostaje obitelj – kaže prva osoba turizma u Nijemcima, naturalizirana Nijemčanka, a što se tiče Slavonaca i Srijemaca (Nijemci su u Srijemu), nije joj bilo ništa neobično u susretima s domaćim ljudima, jer poznaje njihov mentalitet odmalena.
- Ljudi su pristupačni, jako su me lijepo primili u Nijemcima i brzo prihvatili, tako da nisam imala nekih kulturoloških šokova, ili posebne prilagodbe. U Zagrebu žive ljudi iz svih krajeva Hrvatske i imala sam mnogo prijatelja iz Slavonije, Dalmacije, Zagorja, pa mi način života, ili neki običaji ljudi izvan Zagreba, nisu strani. Ono što mi se ovdje sviđa jest opušteniji i smireniji život, posebice s obitelji, a to mi je jako važno. Jako je lijepo ovdje živjeti s djecom, jer sve poznaješ, znaš s kim se tko druži, poznaš učitelje, svu djecu i roditelje s kim ti dijete ide u razred. Život je ovdje mnogo sigurniji. Nijemci su smješteni na uistinu lijepom mjestu i dobro su prometno povezani s Vinkovcima, Vukovarom, blizu je autocesta - u Zagrebu si za dva i pol sata. Ako čovjek ima financijsku stabilnost i obitelj, život na selu uvijek je bolja opcija. Ja to mogu danas s pravom reći iz ove pozicije, jer moj je život u Nijemcima lijep. Imam obitelj, posao i prijatelje - kaže Katarina Šarkić.
- Što se tiče posla u Turističkoj zajednici Općine Nijemci, javila sam se na natječaj koji je bio raspisan. S obzirom na to da sam ispunjavala sve uvjete prema Zakonu o turističkim zajednicama i bila jedini kandidat, odlukom Vijeća imenovana sam. Inače sam godinama radila u turizmu, tako da mogu reći da su se nekako sve kockice posložile i profesionalno radim ono što volim. Nijemci su uistinu jedno prekrasno mjesto i u turističkom smislu. Rijetko gdje ima ovakvih ljepota - ispričala je Katarina za Glas Slavonije.
Ističe da joj se posebno sviđaju razne fešte koje ovdje ljudi priređuju, slave sve i svašta, od ribljih i lovačkih večera, do pokladnih jahanja, kirbaja i slično.
- Časte se za sve i svašta. Toga u Zagrebu nema, ljudi su postali sve hladniji i udaljeniji. Ovdje se još uvijek osjeća ta bliskost sa susjedom - kaže Katarina.