NA METI NASILNIKA

ISPOVIJEST TRANSRODNE AKTIVISTICE IZ ZAGREBA 'Zakoračila sam na Krvavi most, netko je viknuo Romanice, a onda su me napali, bacili na pod...'

Romana Taylor, fotografirana u srpnju 2016.
 Tomislav Krišto / CROPIX

Romana Taylor, transrodna aktivistica i bivša dizajnerica iz Zagreba, nekad je živjela kao žena zarobljena u tijelu muškarca, kao Robert Bantić. Tada je bio poznat i kao Robantico, njegove kreacije nosili su Severina, Josipa Lisac, Massimo, Ivana Banfić i Maja Blagdan, i bio je dio javnog života. Danas, kaže, živi život nedostojan svakog živog bića, a vrijeđanja, verbalno zlostavljanje pa i fizičke napade trpi gotovo svakodnevno.

‘Lako je biti hrabar u Berlinu ili New Yorku, ali budi ti hrabra u Hrvatskoj gdje te na svakom ćošku čeka nekakva neizvjesnost, strah kojega ne smiješ pokazivati, moraš ponosno hodati, biti to što jesi’, kaže Romana za RTL.

Biti to što jesi u Hrvatskoj

Romana je već godinama izložena fizičkom i psihičkom nasilju, a proces promjene spola započela je prošle godine: ‘Govore mi ‘pederu’, ‘nakazo’, ‘sve vas treba ubiti’, ‘odakle ti pravo da ti prolaziš tu pored mene, da ti hodaš’ - to sam puno puta čula.’

‘Prije par dana doživjela sam fizički napad. Zakoračila sam na Krvavi most, netko je viknuo Romanice, ja sam se okrenula, dobila sam dva šamara, bačena sam na pod’, priča Romana i ne može zaustaviti suze.

zagreb 270404
modni kreator robert bantic
foto biljana gaurina
-ziv-
Biljana Gaurina / CROPIX
Robert Bantić 2004.

Ona je nevjerojatna žena - sa svojih 50 godina najstarija je osoba u našoj zemlji koja prolazi proces promjene spola i osnovala je udrugu koja će pomagati svim LGBT osobama, aktivna je volonterka Zagreb Pridea koja je karijeru dizajnerice ostavila iza sebe, rekla je prošle godine u razgovoru za Jutarnji list.

‘Rekla sam idem pješke doma. Želim pješke ići, ako mi je suđeno, suđeno. Ja nikoga ne diram. Ljudi koji su frustrirani, koji mene nazivaju bolesnom osobom, oni su zapravo bolesni u svom srcu, u svojoj duši’, dodaje Romana.

Gotovo 50 godina živjela je kao muškarac. Duboko u sebi, međutim, uvijek je bila žena. S okolinom se kako tako nosi, no silno je boli što joj je obitelj okrenula leđa: ‘Stalno mislim na njih, stalno molim Boga da me prihvate, da me mama nazove konačno. Cijeli život sam u haljinama, cijeli život sam s lutkicama, cijeli život su me zvali pederu, curica su me zvali u djetinjstvu, ona to zna. Stalno gledam sliku braće, mene, moje sestre… Zašto me ne prihvatite? Kako me ne možete razumijeti?’

Romana brata nije vidjela 20 godina, nije bila na vjenčanju braće, a svoje nećake i nećakinje također ne poznaje.

Njezinu video ispovijest pogledajte na stranicama RTL-a.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 00:51