SNIMLJEN I DOKUMENTARAC

ISPOVIJEST NAŠEG NAJTROFEJNIJEG SPORTAŠA 'Nakon 26 odličja, želim biti poduzetnik i roditelj'

 Davor Pongračić / CROPIX
Dokumentarac prati karijeru trofejnog paraolimpijca, ali otvara i važna pitanja sportaša s invaliditetom

Odlazak iz profesionalnog sporta prije četiri godine bila je daleko najteža odluka u mom životu.

Nisam spavao po pet-šest dana, imao sam teške traume, konstantno sam razmišljao jesam li napravio dobar potez. U karijeri koja je trajala gotovo 15 godina uspio sam osvojiti 26 velikih medalja i zaslužio titulu najtrofejnijeg sportaša u Hrvatskoj od njezine neovisnosti. Nije mi bilo lako. Čak se i danas ponekad borim s demonima u sebi, ali siguran sam da sam dobro odlučio. Povukao sam se na vrhuncu svoje sportske karijere i usmjerio svoje snage prema obrazovanju. Bila je to više racionalna nego emotivna odluka i nisam požalio - priča Mihovil Španja, poznati paraolimpijac s kojim smo razgovarali uoči premijere dokumentarnog filma o njegovu životu pod imenom “Skrivena strana medalja”.

Karijera

U filmu koji prati tu iznimnu sportsku karijeru, Španja je, osim presjeka najvažnijih događanja u svojoj plivačkoj karijeri, želio otvoriti i druga važna pitanja, kao što je obrazovanje vrhunskih sportaša, život nakon sportske karijere, izjednačavanja prava sportaša s invaliditetom i ostalo.

Njegova životna priča već je poz­nata, prije je proplivao nego prohodao, sa samo šest mjeseci obolio od dječje paralize nakon što je primio cjepivo, za što je najbolji oblik rehabilitacije bio upravo bazen. S godinu i pol već je samostalno plivao i to je odredilo njegov životni put.

U bazenu je, kaže, tijekom života otplivao gotovo cijelu zemaljsku kuglu, točnije 33 tisuće kilometara. Malo ga se, priznaje, i zasitio, pa u bazen nije ušao pune četiri godine.

Kroz cijelu karijeru trudio se, ne samo rezultatima već i javnim nastupima, ljudima približiti sve ono čime se bave sportaši s invaliditetom i kakve rezultate postižu. To je ujedno i nit vodilja dokumentarca koji prati njegovu iznimnu borbu i uspjehe.

Što znači medalja?

- Medalja ne poznaje ni stupanj invaliditeta ni bilo koju drugu različitost, ona nema samo onu tržišnu, već prije svega sportsku i moralnu vrijednost. To sam pokazao i sam, vjerujem, sa svojih 26 medalja - kaže Mihovil.

U samom filmu s posebnim osvrtom prikazane su njegove pripreme uoči odlaska na Paraolimpijske igre u Londonu, Španjino posljednje sportsko natjecanje u karijeri, gdje su se pokušali osvrnuti na najteže trenutke u pripremama sportaša prije tako velike sportske priredbe, a koje se ni po čemu ne razlikuju od onih koje prolaze sportaši bez invaliditeta. Dokumentarac donosi i intervju s predsjednikom Međunarodnog paraolimpijskog odbora Sir Philipom Cravenom, koji je govorio o percepciji javnosti prema rezultatima sportaša s invaliditetom i općenito olimpijaca i paraolimpijaca.

- Na Paraolimpijskim igrama u Londonu prodano je čak tri milijuna ulaznica, što se ne bi dogodilo da posjetitelji nisu bili sigurni da će vidjeti izvanrednu sportsku manifestaciju. To nisu radili da bi pokazali socijalnu osjetljivost već da bi nazočili najvećem okupljanju sportaša s invaliditetom u svijetu i uživali u sportskoj priredbi. Mislim da su baš te igre u mnogočemu promijenile percepciju javnosti i medija prema sportašima s invaliditetom. Najugledniji britanski mediji poput Guardiana ili Timesa na svojim su naslovnicama veličali uspjehe paraolimpijaca, zato mi je izuzetno drago da sam bio dio te priče - kaže sa sjetom Španja te žali što kod nas situacija još uvijek nije na toj razini. Ipak, naglašava, nije kriva samo javnost ili mediji, odgovornost za to leži i u samim sportašima.

Pozitivna slika

- Mi sami moramo stvarati dodatnu vrijednost na rezultate koje postižemo, trebamo se više promovirati u pozitivnom svjetlu, ali i progovoriti o drugim problemima osoba s invaliditetom. Uvijek govorim kako invalidnine ne rješavaju sve probleme osoba s invaliditetom, mi trebamo iste mogućnosti da sukladno svom znanju i obrazovanju budemo konkurentni na tržištu rada. Ne znam zašto bi neka osoba s invaliditetom i diplomom Pravnog fakulteta bila lošiji ustavni sudac - pita se Španja.

I on se sam nakon odlaska iz sporta posvetio vlastitom obrazovanju. Magistrirao je odnose s javnošću i uskoro će otvoriti vlastitu tvrtku te će svoju poslovnu karijeru, kaže, izgraditi na kvalitetnim temeljima sportske karijere. Njegov posao bit će usko vezan za sport i promociju prava osoba s invaliditetom, ali i edukaciju o tome kako vrijednosti iz sportskog života, kao što su dosljednost, odgovornost, etika i vjera u sebe, primijeniti na život općenito. - Također, jedna od najvećih životnih želja mi je postati otac - zaključuje Mihovil Španja koji je u sretnoj vezi sa Zoranom Marčinko.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 05:29