Razbijeni zubi, masovne tučnjave, pribijanje uz zaštitnu ogradu, frcanje leda na sve strane i mlaćenje palicom u trku za pakom - tako izgleda gotovo svaka utakmica hokeja na ledu. Ali muška. Ženski hokej, drastično manje zastupljen i znatno manje popularan, puno je nježniji. Umjeren i gotovo elegantan.
U Hrvatskoj postoje samo tri hokejaška kluba koja imaju ženske momčadi: HK Siscia, KHL Mladost i KHL Grič, koji je jedini isključivo ženski klub. Kad se sve zbroji, u Hrvatskoj je ukupno manje od 100 hokejašica. Za usporedbu, u Švedskoj ima čak 3425 registriranih hokejašica na ledu, stoga nije čudno što Hrvati niti ne znaju da ženski hokej na ledu uopće postoji kao sport.
Strani timovi
Za razvoj i popularizaciju tog sporta u Hrvatskoj nužne su stoga inicijative poput turnira u hokeju na ledu za žene koji danas počinje na klizalištu Zagrebačkog velesajma. Organizira ga hokejaški klub Siscia iz Siska u suradnji s američkom neprofitnom organizacijom Women’s World Hockey Invitational. Klub koji broji 30-ak članica osnovan je 2015. godine kada su se sestre, mame, tete, ujne i strine iz Siska okupile i osnovale žensku ekipu kako bi njihove mlađe članice imale klub.
- Zato sam i ja došla u klub. Zbog broja. Nije bilo dovoljno članica da se formira ekipa koja bi se mogla prijaviti na neko natjecanje jer je minimalni broj za ekipu 11 - objašnjava 28-godišnja Karla Vorkapić, tajnica HK Siscia koja i sama rado zaigra utakmicu na ledu.
- Trenirale smo u Sisku dok nije otvorena Ledena dvorana i otad nas Zajednica sportskih udruga šikanira. Već dvije godine ne možemo dobiti termine u Sisku pa onda djevojke treniraju s curama iz KHL-a Grič na klizalištu Zagrebačkog velesajma. Dva puta tjedno putujemo u Zagreb, ponedjeljkom i srijedom u terminu od 23 do 24 sata - objašnjava nam Karla koja se, kao i sve članice kluba, rekreativno bavi hokejom na ledu trenirajući pod budnim okom trenera Branka Lončarevića kojeg svi zovu Lonac. On je ujedno i pomoćni trener ženske hokejaške reprezentacije u kojoj je u posljednjim nastupima igralo čak osam djevojaka HK Siscia, a sisačke hokejašice igraju i u DEBL ligi.
- Usprkos tome što je ženska reprezentacija ostvarivala značajne rezultate niz godina, ženski hokej u Hrvatskoj ne uživa veliku popularnost pa bismo ga htjeli promovirati turnirom. Uključili smo u turnir i utakmicu najmlađih hokejašica u Hrvatskoj, koje su u ovom sportu zastupljene u značajno manjem broju od dječaka - rekla nam je Karla, objasnivši da će na turniru koji traje od danas do nedjelje sudjelovati i timovi NJ Jaguars 1 i NJ Jaguars 2 iz New Jerseyja, Dnipro Squirrels iz ukrajinskoga grada Dnjepropetrovska, Cluster Puck iz Washingtona te HK Siscia 1 i HK Siscia 2 iz Siska.
Teška oprema
Zadnjih deset minuta treninga, pred ponoć, djevojke se međusobno podijele u dvije skupine i odigraju utakmicu noseći na sebi osam kilograma hokejaške opreme koju čine šiceri, tj. štitnici za noge, hlače podebljane na donjem dijelu leđa i iza koljena, plastron na ramenima i dijelu trupa, štitnici za laktove i rukavice, palice, kaciga i klizaljke.
- Sve je isto kao i u muškom hokeju jedino se razlikuje plastron, zaštita koja dolazi na ramena i preko trupa, no mi koristimo rabljenu mušku opremu. U igri je u ženskom hokeju zabranjen tjelesni kontakt. Nema body checkinga, onog nasilnog pribijanja uz zaštitnu ogradu ili led. Mi igramo lijep hokej. Iako, ima malo podmetanja palica kada sudac ne gleda - smije se Karla. Među 20-ak seniorki HK Siscia su Vedrana i Noa Matak. Obje Siščanke, 42-godišnja mama Vedrana i 14-godišnja Noa u istoj su kategoriji, obje su seniorke, pa redovito zajedno zaigraju na terenu.
- Imale smo prilagodbu prvih mjesec dana pa više nema “mamakanja”, sada je čak i malo smiješno. Jednom sam se zadržala u svlačionici pa se Noa zabrinula i pitala trenera gdje je suigračica Vedrana. Jer na terenu smo suigračice, a doma mama i kći - objašnjava Vedrana koja radi u jednoj banci u Zagrebu. Žene većinom idu na pilates ili zumbu, a ona ide na hokej. Dobro joj to dođe jer se, kaže, ispuše se i provodi vrijeme s kćeri koja usporedno trenira i odbojku.
- Hokej mi je više prirastao srcu. Odmalena sam išla s roditeljima na utakmice Medveščaka, ali nisam tada mogla niti sanjati da postoji ženski hokej - rekla je Noa.
Baš kao što je ona sada zaljubljena u hokej na ledu, tako se i prije niz godina Julija Baždar oduševila gledajući ga na Olimpijskim igrama, a kao i brojni Siščani kliže od malena. No, za treniranje hokeja nije bilo prilike pa se okrenula rukometu kojim se bavila sve do 31. godine. Danas radi u knjigovodstvu i ponovno se okrenula svojoj prvoj ljubavi - hokeju. Hokejašicama je teško jer su u Hrvatskoj tradicionalno popularni nogomet, rukomet i vaterpolo pa one gotovo da nemaju šansu privući veću pažnju.
- Muški sportovi su vjerojatno atraktivniji za gledanje jer su uvijek brži i jači od ženskih, ali za razvoj i polarizaciju ženskog sporta treba mnogo raditi i izvan terena. Primjerice, ako imate trening u 23 sata, ne možete očekivati da će na njega doći ni djevojčica od pet, ni ona od 14 godina - ističe Baždar.
Vrlo rano hokej se svidio i 18-godišnjoj Niki Rimaj, maturantici sisačke Gimnazije, koja se hokejom bavi tri godine, a ni prije toga joj nije bio nepoznat.
Predrasude
- Živim blizu sisačkog klizališta pa sam djetinjstvo provela kližući, a sa svijetom hokeja upoznao me brat - rekla je te dodala s kojim se pitanjem često susreće.
- Svi znaju da je hokej muški i jako grub sport, no nitko nije upućen da ženski hokej uopće ne izgleda tako pa me svi ispituju zar me nije strah baviti se time - kaže Nika. Njezina suigračica, 19-godišnja Ana Marija Antić, također se već susrela s velikom količinom čuđenja i predrasuda.
- Prvo mi nitko ne vjeruje da se bavim hokejom jer što ću ja ovako sitna u tom sportu. No, kada shvate da ne izmišljam, krenu zezancije oko toga da sam opasna hokejašica i da me se boje - ističe Ana Marija koja studira zrakoplovstvo na FSB-u, a hokejom se počela baviti u prvom razredu srednje škole.
- Zavoljela sam sve vezano uz led još s pet godina kada sam prvi put obula klizaljke i stala na led. Klizati me učio samo godinu dana stariji prijatelj. Vjerujem da smo vrlo smiješno izgledali vukući se po Zibelu, klizalištu na kojem su gotovo svi Siščani naučili klizati i zavoljeli te “hladne” sportove poput hokeja na ledu - rekla nam je Ana Marija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....