NADREALNE SCENE

FOTO: NAJVEĆI ULIČNI TULUM U HRVATSKOJ Istražili smo zašto se tisuće mladih svakog vikenda zabavljaju do jutra oko HNK u Zagrebu

 Igor Hanžek
 

Nedjelja je, ponoć, kod Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Dvjestotinjak mladih okupljeno je na ulazu u nacionalni teatar i oko Zdenca života, divlje plešu i navijaju. U fontani je, mokra do gole kože s megafonom u ruci, ulična performerica Jovanka Broz Titutka s prijateljicama. U tijeku je karaoke performans.

- Ako to želite nazvati performans, neka, ali u krivu ste. To je bilo podržavanje kaosa. Divljačina inače ima čudne poveznice i malo opasan kontekst. Svojim rejvovima prikazujem tu energiju i ples u drugom svijetlu! Taj ples nema cenzuru, taj ples daje slobodu da izbaciš dijete iz sebe - govori nam.

Noć prije jednako nadrealne scene. Nakon što su prvaci baleta otplesali svoje na otvorenoj pozornici, oko zgrade HNK se do ponoći skupilo gotovo 1000 mladih. Punkeri, skejteri, šminkeri, alternativci, kulturnjaci, pa čak i poneki sveučilišni profesor. Svi zajedno, na istim stepenicama, dijele piće i cigarete.

HNK je od ukidanja lockdowna tako postao mjesto najvećeg spontanog uličnog tuluma u zemlji. Bez strukture, pravila ili problema, a iz vikenda u vikend on je sve masovniji.

Večeras oko 23 sata na Facebook stranici Jutarnjeg.hr pratite prijenos uživo s najvećeg tuluma u Hrvatskoj.

Policija mlade uglavnom ne rastjeruje, kazališni zaštitari ne prave im probleme, a stanari su dovoljno udaljeni da im ne prigovaraju. HNK je opet, baš kao osamdesetih, ponovno postao zagrebačka špica.

Samo puno masovnija.

Dino Šertović

Evo i sponzora

Drag kraljice izvode karaoke, hip hop bendovi pop up koncerte, a netko dovuče zvučnike pa plato postane disko podij. Špicu su već primijetili i sponzori, pa tako hostese dijele piće, a fotografije se masovno dijele po društvenim mrežama i privlače nove ljude.

Kako je sve počelo, zašto baš tamo i dokad će to trajati, Jutarnjem otkrivaju neki od ključnih aktera ovih spontanih street partyja.

- Da, sve oko HNK vikendom izgleda kao pravi festival. Nedostaju samo ograde i Toi Toi WC-i - govori nam Marko Boko (29), organizator poznatog bračkog Graffiti na gradele festivala, koji je, kako kaže, uz HNK proveo čitavu korona eru, isprativši skok posjetitelja tog Trga s nula na nekoliko stotina po večeri.

- Prije korone, na HNK se okupljala ta neka skejtersko-reperska ekipa. Bilo je tu uvijek nekoliko desetaka ljudi, ali ne baš i stotina, kao što je slučaj ovih dana.

Interesantno, ta ekipa koja se tamo skupljale oduvijek bila percipirana kao neka klošarska ekipa, a eto sada je to postalo trendy mjesto, na koje dolaze svi – kaže Boko koji I sam ondje provodi vikende.

- U ranim danima popuštanja mjera, ljudi su još nekako bili u strahu. Ali, sjećam se, kad su mjere popustile u prvom valu, bio je to petak, čini mi se, skupilo se nešto ljudina HNK. Drugi petak, bilo ih je duplo više. Treći troduplo, a četvrti vikend si tamo imao pravi festival.

Taj put je došla i policija, koja je sve rastjerala, i ja sam bio uvjeren da je gotovo s HNK. No, ljudi su samo nastavili dolaziti i bilo ih je sve više. Sada tamo imaš šminkere, punkere, skejtere i hipstere – govori Boko, dodajući kako je primijetio da na HNK, otkako je postao tako trendy, više ne dolazi ona stara, “core” ekipa koja se prva počela okupljati na prostoru oko HNK.

- Valjda im je dosadilo da svi dolaze na “njihovo mjesto”, pa su otišli negdje drugdje – zaključuje Boko, koji inače radi pri jednoj europskoj instituciji, pa dodaje da je HNK fenomenološki vrlo zanimljiv, jer vraća u vrijeme prije telefona.

- Kada si u centru, i ne znaš gdje ćeš, ili pak čekaš neki dogovor, imaš sat vremena rupe, samo odeš na HNK i tamo ćeš sigurno nekog sresti.

Antonio Peković (24) je već dugo godina jedan od najboljih domaćih skejtera, koji je svoje ime već potvrdio i na međunarodnoj sceni tog ekstremnog sporta, snimajući video-partove za strane produkcije i brendove koji su ga “uzeli pod svoje”.

Skejtanjem se bavi dulje od deset godina, a o njemu redovno pišu i ugledni strani skateboarding magazini. Osim na prostoru pred Muzejom Mimara, Peković je skejtao I na prostoru oko HNK, a tamo revno odlazi i na večernja druženja sa zagrebačkim skejterima i ostatkom alternativne scene.

- Na HNK ovih dana ne skejtam tako puno kao i prije, ali redovno dolazim chillati i piti s ekipom. Sviđa mi se ambijent na tom trgu, pa znamo i dalje snimati neku skateboarding akciju tamo, ali kako nema ozbiljnijih uličnih elemenata, gelendera i puno stepenica, tamo nemam više što toliko skejtati jer sam s godinama napredovao – priča nam Peković, pa se osvrće i na veliki interes Zagrepčana svih generacija, a posebno mlađih, za druženjem na trgu oko kazališta.

- Bilo je toga i prije, ali pojačalo se za vrijeme korone. Ljudi nisu mogli odlaziti u klubove, pa su se spontano počeli okupljati na HNK, ali i kod Mimare te na Džamiji. To su sve prirodna mjesta za cuganje u gradu, već dulje godina, ali sada se počelo skupljati više ljudi, pa su postala zapažena.

Na HNK dolaze i skejteri, i punkeri, i reperi, i niz drugih subkultura i zanimljivo je vidjeti taj susret alternativne scene – komentira Antonio, dodajući kako su spomenuta mjesta, posebno HNK, postali okupljališta mladih jer oni “najčešće nemaju novca da troše u klubovima”.

Zagreb, 110620.
Trg Republike Hrvatske.
Antonio Pekovic, jedan od pokretaca tuluma ispred HNK. 
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX
Antonio Peković, jedan od pokretača tuluma ispred HNK

-Puno puta je ispalo da je provod ispred HNK bio kudikamo bolji od onoga u klubu. Ali, sada je to postalo baš mainstream. Dolazi toliko ljudi, da sam ja smanjio odlaske tamo, jer nemam gdje sjesti. Ekipa brije cijelu noć, a koliko znam, murija ne tjera nikoga.

Zadnji put kad sam prolazio onuda usred noći, bila su tri velika zvučnika, a ljudi su plesali na čitavom prostoru, kao na nekom festivalu – završava Antonio, dodajući kako mu je “super” što s prostora oko HNK nitko ne tjera ljude, kako policija, tako I security spomenutog kazališta.

Miro Modul Petković (40) jedan je od cjenjenijih hrvatskih graffitti umjetnika, koji iza sebe ima dug staž kruzanja po gradu, pa tako i na trgu oko HNK.

- Mi skejteri i graffiteri smo se uvijek okupljali na Mimari, a na HNK smo, zapravo, išli ganjati cure, jer one su odlazile tamo kako se ne bi miješale s dečkima. To su devedesete godine, i tada je sve bilo malo drugačije.

Cure su na HNK vozile disko role, još nisu postojale role kakve poznajemo danas – prisjeća se Modul, dodajući kako je tada živio u Zaprešiću, a u Zagrebu bi provodio čitave dane skejtajući, crtajući grafite i ganjajući cure na HNK.

- Tad je bilo sve nekako raspoređeno. Šminkeri su se okupljali oko Zdenca na HNK. Prepoznavali su se po Nike-icama. Skinsi i pankeri su brijali na Mažurancu, a onda bi skinsi došli tući šminkere na HNK.

FOTOGALERIJA: Kod HNK svakog vikenda se održava najveći ulični tulum u Hrvatskoj

S nama skejterima nisu znali što bi. Nismo bili šminkeri, to je bilo odmah jasno kad si nas vidio, pa nas nisu htjeli tući, ali nismo bili ni skinsi. Jednostavno nisu znali što bi s nama – prisjeća se Miro Modul Petković pa nastavlja o tome kako je, u zadnje vrijeme, shvatio da se subkulturne skupine, ili ono što je od njih ostalo, danas “miješaju” više no ikad prije.

- Danas je to skroz multi-kulti. Svi skupa briju na HNK, i čini mi se da je baš zato toliko ljudi svaku večer prisutno tamo. Nema više odvajanja, nema svatko svoj trg, kao u neko prošlo vrijeme. Svi su na istom mjestu – kaže Modul.

- Čuj, mi smo na HNK brijali davnih dana, početkom dvijetisućitih dok sam ja išao u srednju, tako da za mene nije novost vidjeti ekipu koja se druži na HNK.

Doduše, novost mi je vidjeti 500 ljudi, jer nas se znalo u tim danima skupiti do pedeset – započinje svoju priču o povezanosti s Trgom ispred HNK Sven Tomašević, poznati zagrebački reper i član skupine High 5.

- Dakle, prva faza HNK. Moja srednja škola. Markiramo, odlazimo na HNK. Tamo dolaze i drugi učenici koji markiraju, iz Pete gimnazije, Desete, ali i iz Primijenjene, koja je odmah preko puta.

Znači, mi skupa gubimo dane tamo, a dolaze skejteri, reperi, metalci i punkeri. Ekipa iz tih škola je većinom brijala na to, pogotovo ovi iz Primijenjene – komentira Sven, u reperskim krugovima poznatiji kao Swana.

- Druga faza HNK za mene je bila ona kad smo mi reperi opet počeli brijati na HNK prije 5-6 godina. Imali smo studio u blizini, u Masarykovoj, ali nismo imali klime pa bi ljeti išli u hlad pod zidove HNK.

I onda znaš kako je, jedan povuče drugog, ljudi čuju da se tu skupljaju reperi, pa dođu pozdraviti – nastavlja Swana, pa kreće u pojašnjavanje, kako kaže, “treće faze” druženja ispred HNK.

Zagreb, 110620.
Trg Republike Hrvatske.
Sven Tomasevic, jedan od pokretaca tuluma ispred HNK. 
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX
Sven Tomašević, jedan od pokretača tuluma ispred HNK

- E, onda je sad došla ta korona, buraz. Ljudi su dva mjeseca bili vani, i onda su svi u isto vrijeme izašli van, ali kafići nisu radili pa nisu znali gdje bi. Tada su svi počeli dolaziti na taj HNK i to je postala masovka teža. Buraz, to ovih dana izgleda kao neki sajam.

Nisam baš za to, ali drago mi je da ljudi danas briju ono što smo mi brijali davnih dana. Samo, nas je tada bilo pedeset, a danas je u tom filmu minimalno 500 ljudi, svaku večer vikendom – zaključuje Sven Tomašević.

Najveći spektakl koji se posljednjih tjedana dogodio ispred HNK prošlog je vikenda priredila dama koju zovu Jovanka Broz Titutka. Ona je uz megafon te asistenciju dviju kolegica u subotu napravila najluđe karaoke kojima je Zagreb svjedočio, a kojima je klimaks popraćen urlicima okupljene mase bio ni manje ni više nego u Zdencu života.

Jovanki je njezino ime, kaže, urođeno, a “to što zvuči kao jedna dotična gospođa je čista slučajnost! 100%%!”.

Pitamo ju da za one koji nisu bili opiše svoj subotnji performans.

- HNK je postao mjesto gdje se kuha ta sirova energija i želja za spontanim tulumom! Tako da je sasvim logično da HNK dobi tu Jova prljavštinu i rejv energiju. To zapravo nije bila ideja, nego primalni poriv – kaže.

Oduševljena je i ruljom koja se skupila. - Ekipa koja se skupila je bila predivna! Oni koji su se prepustili su bili divlji, a neki su samo gledali i pili. Moram priznat jedno jako sirovo iskustvo i jako otvoreni ljudi. Mislim da je bilo manje ili više oko 100 kaotičara tu vežer! - priča.

HNK, odnosno Zdenac života smješten ispred ove kulturne ustanove, bio je preteča onog što danas zovemo zagrebačkom špicom, a nekada su zvali Duhanskim putem ili Tobacco roadom.

- Zdenac je bio polazišna točka, s koje se onda išlo prema Zvečki i Kavkazu, Blatu... - prisjeća se fotograf Mio Vesović, koji je 70-ih godina bio student Akademije, dodajući da su okupljanja na tome mjestu počela i prije njegovih studentskih dana.

- Kako je Akademija bila u blizini, često sam prolazio ispred HNK. Imali smo fotografske vježbe, pa bismo uvijek išli snimati tamo. Uvijek bi se našla neka lijepa žena za snimiti.

U fotografiji je to bilo vrijeme filma, a tada se odvijao i Novi val, nastajala je ta muzika koja je bila odraz trendova iz inozemstva, ali je imala i nešto lokalno – priča Vesović.

Kaže da se ispred HNK najviše sjedilo za sunčanih dana, a primijetio je da je ovo mjesto ponovno postalo trend.

- Za vrijeme izolacije sam tamo sreo Feđu Gavrilovića kako se ide naći sa svojim studentima. Birtije nisu radile, pa kupiš pivu i sjedneš na sunce. Bio je to humani period za civilizaciju, a sada se sve vraća na staro – kaže Vesović.

Razgovarali smo i s likovnim kritičarom i galeristom Feđom Gavrilovićem, koji kaže da je primijetio poveći broj ljudi oko HNK pred kraj sveopće karantene, kada je svima već dosadilo biti doma.

- Mladi se tamo okupljaju u sva doba dana, ali udarni su termini bili petak i subota navečer, kada je trg disao žamorom. Mislim da se tradicija okupljanja oko kazališta nastavlja, iako su sada kafići otvoreni, zbog jedinstvene atmosfere koju čini arhitektura centra Zagreba noću.

Vikendom navečer tamo se nalaze svi – od pankera do influencera - kaže Feđa, koji i sam ponekad sjedne na Trg Republike Hrvatske.

- Iako na trgu kod HNK ne postoji komocija kao u kafiću, ovo ljeto bi on mogao postati glavno in mjesto u gradu, što samo govori kako urbane cjeline mogu živjeti vlastiti život, neovisan od bilo kakvih planova i projekata.

Možda privatnici i nezavisne udruge primijete potencijal tog okupljanja pa se oko HNK počnu organizirati gastronomski festivali, prodaje koječega ili točenja koktela, ali mislim da to ne bi bilo dobro.

Fenomen je niknuo organski i treba mu dozvoliti da se organski razvija, bez previše vanjske kontrole, koja mu može oduzeti auru spontanosti, nevinosti i nesputanosti, krhku poput sna ljetne noći - smatra Feđa.

Neka nova policija

Zanimljivo je i da unatoč velikom broju ljudi policija ovdje ne intervenira.

- Sjećam se još prije par godina policija nije trpjela ikakva okupljanja društava u kojima bi netko svirao gitaru, oko Zdenca života, a sada sam vidio kako policajac polagano obiđe trg oko dva ujutro, ili čak kasnije, i pristojno obavijesti klince kako je "tulum gotov" - kaže, dodajući da je u ovome kontekstu zanimljiv i fenomen okupljanja oko Manduševca petkom, "ali tamo ulični muzičari bezuspješno ratuju s obližnjim kafićem".

Ovakva vrsta okupljanja nerijetko dovodi i do raznih spontanih situacija i anegdota.

- Prošle sam subote prolazio ispred HNK i ugledao dvije studentice koje mi inače čuvaju Galeriju Forum. Ustrčale su se okolo uznemirene, jer nisu mogle nigdje isprazniti mjehur. Nisam mogao postupiti drugačije, nego otključati nedaleku Galeriju i ustupiti djevojkama njezin sanitarni čvor.

Mislim da je ovakva improvizacija puno simpatičnija negoli organizirani plastični zahodi koji bi nagrđivali okoliš. Duh improvizacije iz kojega je i nastao fenomen okupljanja kod HNK tjera mlade ljude na snalažljivost i suživljavanje s ulicom, odnosno s gradom, na svijest o vlastitoj urbanoj okolini i zajednici u kojoj žive, na njezino upoznavanje i na snalaženje u njoj - zaključuje Feđa.

- Ako su mladi, ali i ljudi svih generacija, pronašli kazalište i prostor oko njega kao mjesto na kojem se osjećaju ugodno i vole boraviti, meni to može biti samo drago - kaže nam Dubravka Vrgoč, ravnateljica zagrebačkog HNK.

Njoj i njezinom timu je, kaže, upravo to jedan od glavnih ciljeva još od 2014., kada su došli u ovu kulturnu ustanovu.

- Stalno pokušavamo učiniti naše kazalište pristupačnim mjestom. U rujnu 2014. je jedan od naših prvih programa bio Dan otvorenog trga, kada smo programe premjestili van upravo da bismo građanima približili kazalište.

Od prošle subote radimo Ljetne večeri HNK, koje se također održavaju na otvorenom. Pripremili smo taj program za vrijeme pandemije, ne znajući da ćemo moći otvoriti kazalište, a tijekom lipnja ga planiramo nastaviti - kaže nam ravnateljica Vrgoč.

Još jednom naglašava da joj je iznimno drago što njihov trg privlači toliko ljudi.

- Uživamo u činjenici da smo s mladima bliži nego ikad. Očito oko naše zgrade postoji neka posebna energija - smatra. Ipak, naglašava da postoje i određeni problemi koje izazivaju ovakva spontana okupljanja.

- Primarno nas brine što nigdje u blizini ne postoji javni WC. Posebice kada govorimo o kasnim noćnim satima, u blizini nema nijedan otvoreni sanitarni čvor. Neko vrijeme se dosta i šaralo po zidovima, no to je prestalo. U svakom slučaju, nekih velikih problema nema - zaključuje.

Povratak u prošlost

Tu je počinjao put prema Zvečki...

HNK je bio preteča onog što danas zovemo zagrebačkom špicom, a nekada su to mjesto zvali Duhanskim putem.

- Zdenac je bio polazišna točka s koje se onda išlo prema Zvečki i Kavkazu, Blatu... - prisjeća se fotograf Mio Vesović.

- Budući da je Akademija bila u blizini, često sam prolazio ispred HNK. Imali smo fotografske vježbe, uvijek bi se našla lijepa žena za snimiti. Tada se odvijao i Novi val.

- Birtije za korone nisu radile, pa kupiš pivu i sjedneš na sunce. Bio je to humani period za civilizaciju, govori.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 00:23