Inženjer Arundeep Singh (38) iz grada Khanna na sjeveru Indije, nakon brojnih putovanja svijetom, nekoliko je mjeseci 2015. godine odlučio provesti volontirajući na Medviđi u naselju Katuše kraj Obrovca. Kad je posao zidanja nastambi za životinje završio, a bura dobrano zagrizla kosti, došlo je vrijeme da se vrati natrag u svoj privremeni zadarski stan, piše Zadarski.hr.
U društvu volontera iz Amerike stajao je uz cestu, čekajući kombi koji će ih prevesti do grada. Prije kombija cestom je prošla patrola obrovačke policije koja je primijetila da dva mladića s povećim crnim ruksacima stoje uz cestu, a jedan od njih ima i crni turban na glavi. Zbog nedavnog terorističkog napada u Parizu, učinili su im se sumnjivima pa su ih ubrzo i priveli u postaju.
Unosom podataka u kompjuter i pregledom dokumenata i razgovorom procijenili su da ovi mladići nisu opasni za sebe i okolinu, ali i shvatili da je Arundeep, uz to što je bezopasan, i stručnjak za kompjutore, pa su ga zamolili, da, kad je već tamo, popravi jedan koji se policijskom službeniku upravo pokvario. Arun je prihvatio, u čas posla završio i zaputio se prema Zadru.
Anegdota s policijom
Danas nam Arun ovu anegdotu priča sa širokim osmijehom na licu, govoreći da je to jedino nazovi negativno iskustvo koje je u Zadru i okolici doživio. Ovo je grad po njegovoj mjeri gdje svugdje može biciklom ili pješke, ovdje se zaljubio, ne samo u grad već i u slikaricu Irenu Baković Marušić, proslavio već četiri Nove godine, naučio plivati, progovorio hrvatski, stekao prijatelje i najnovije – osnovao badminton klub.
Simptomatično je da upravo jedan Indijac u Zadru osniva ovakav klub jer upravo se badminton i razvio u drevnoj Indiji još prije 2000 godina, a njegova moderna verzija potječe iz tamošnjeg grada Pune, pa je i sama igra originalno nazvana po gradu -„poona“. Britanska vojska u 19. stoljeću ovu zabavnu igru reketima donijela je u Englesku, a konačno ime kojim se danas služimo dobila je prema rezidenciji vojvode od Beauforta „Badminton House“, koji je ovom igrom često kratio vrijeme sebi i svojim gostima.
- Trenutno Indija ima dvije žene koje su u vrhu svjetskog badmintona, te tri muška igrača u top 20. Najvećoj popularizaciji badmintona Indija može zahvaliti bivšem vrhunskom igraču Pullelu Gopichandu, koji već 15 godina ima i svoju akademiju iz koje izlaze izvrsni sportaši. Ja osobno igram badminton od 15. godine života. U Zadru mi je dugoročan cilj ne baviti se badmintonom samo kao zabavom i rekreacijom, već i kao sportom, jer on to i jest, a u gradu još ne postoji takav klub - objašnjava nam Arundeep.
Njegov klub zove se Badminton Zadar, a pokrenuo ga je zajedno sa Šimom Moričićem, koji je dopredsjednik.
Kao što je rekao, Arun igra badminton skoro cijeli svoj život. Kao prvostupnik igrao je na sveučilišnim turnirima, sve dok nije magistrirao na Inteligentnim sustavima. Budući da mu je posao oduzimao većinu vremena, badminton je nažalost pao u drugi plan. Tako je potrajalo nekoliko godina, dok nije došao raditi u Švicarsku. U Baselu se vratio na badmintonsku scenu, upoznavši grupu entuzijasta koji igraju zajedno.
Pomogao je u osnivanju kluba Basel Badminton Buddies, poznatog kao BBB, i s njima osvojio mnoštvo otvorenih turnira, organiziranih u gradu i okolici. Aktivno je igrao za SC Uni Basel klub za Švicarsku interligu, gdje ga je podučavao švicarski reprezentativac Rémy Matthey de l’Étang. Posjeduje i certifikat Science of training young athletes – Level 1 and Level 2 sveučilišta u Floridi.
Od rujna je postao instruktor badmintona u Zadru, i to u tri termina, srijedom i subotom u dvorani Osnovne škole "Stanovi" i nedjeljom u ŠC "Višnjik", a cilj koji uskoro želi ostvariti je i ulazak kluba u Hrvatski badmintonski savez. Kaže da je interes ljudi u Zadru velik, igra je to u koju se djeca uključuju zbog radosti igre i miksa raznih sportova u jednom, a odrasli najčešće jer ih podsjeća na tu dječju radost igre, na pernatu lopticu kojom su se nekoć po cijele dane dobacivali u svom dvorištu ili parku.
No, nije badminton samo zabava, to je ozbiljan sport za koji je potrebna brzina, snaga, fleksibilnost, eksplozivnost, veća nego u tenisu. Kako od Aruna saznajemo, brzina loptice primjerice, na profesionalnoj razini može doseći i brzinu od 400 kilometara na sat. Muškarci i žene mogu ga igrati zajedno, dob nije ograničavajući faktor za trening, a cijela atmosfera koju Arun stvara u dvorani je pozitivna, nasmijana, vedra... Sa svojim članovima Badminton kluba Zadar sada već uspješno komunicira i na hrvatskom jeziku.
Navikao na buru i jugo
- Učim polako hrvatski, navikao sam se ja i na buru, jugo i maestral (smijeh). Već i prvi put kada sam došao u Zadar prije četiri godine na odmor osjećao sam se jako dobro, kao kod kuće. Svidjela mi se otvorenost i srdačnost ljudi, na primjer, zalutao sam u Varoš u kafić „Doma“ i kad me tamošnja ekipa vidjela, svi su me pozdravili s „Namaste“. Ostao sam se s njima družiti do jutra i nastavljao vraćati svakog dana svog boravka.
Šest mjeseci nakon odmora u Zadru intenzivno sam razmišljao o tome da dam otkaz u BMW-u u Münchenu, što sam na kraju i učinio i doputovao u Hrvatsku, opisuje nam Arun svoj put. Najprije je krenuo volontirati, Medviđa s početka priče iz tog je perioda njegovog lutanja Županijom, a na koncu se skrasio u Zadru.
- Do osjećaja je, mjesta gdje se osjećaš doma. I sam sam iz malog grada, i u takvom se najbolje snalazim. Kroz klub Badminton Zadar želim uvesti badminton u svakodnevni život ovog grada i dodatno povezati ljude kroz zajedničku igru, natjecanja, održavanje dobrog zdravstvenog stanja, istraživanje svojih granica i puno zabave i smijeha! Nadam se da ću upoznati sportaše u vama - kaže Indijac zaraznog osmijeha za Zadarski.hr.