ETIOPLJANKA OTKRILA TAMNU STRANU ATLETIKE Iz afričke bijede pobjegla u bogatu zemlju pa doživjela šok: 'Novac su mi ukrali i navukli me na droge'

Etiopska atletičarka Lily Abdullayeva otkrila je mračnu stranu vrhunske atletike u kojoj afričke trkače često bogatije nacije ‘kupuju’ i iskorištavaju, ispričavši za Guardian mučnu priču kako su joj ukrali novac od nagrada i na prevaru je natjerali na konzumaciju droga nakon što je potpisala za Azerbajdžan.

Novinarka Martha Kelner popričala je s njom u njezinom domu u glavnom gradu Etiopije, Addisu Ababi, gdje živi kao uobičajena pripadnica srednje klase. Majka 13-mjesečnog sina Beheyawa pokazala je novinarki niz medalja i započela priču o mračnoj strani atletike u kojoj bogati arapski i srednjoistočni narodi kupuju afričke trkače da bi ih odbacili kao krpe kad prestanu pobjeđivati: - Ponašaju se prema nama kao prema sportskim robovima.

Još kao dijete Lily je bila jedna od najperspektivnijih etiopskih trkačica, a 2009. godine ju je na lokalnom natjecanju uočio turski trener koji ju je uvjerio da počne nastupati za Azerbajdžan. - Obećali su mi dobru plaću, kuću i skupe automobile ako nastavim pobjeđivati. Ništa se od toga nije dogodilo. Ukrali su mi novce od nagrada, prevarili me da počnem uzimati droge i svakome bih savjetovala da ne pristaje na to.

Lily nije jedina sportašica koja je promijenila državljanstvo zbog sporta. To je sasvim uobičajena stvar, a u samo jednom danu prošle godine, uoči Olimpijskih igara i Riju, 25 sportaša predalo je molbe za promjenu nacionalnosti. Premda nije bilo očitih razloga za takav potez, čini se da države bogate naftom poput Katara, Bahreina i Azerbajdžana tako žele povećati svoje šanse za osvajanje medalja na svjetskim natjecanjima. Prošle je godine na Europskom prvenstvu u Amsterdamu Turska imala najuspješniji nastup osvojivši 12 medalja od čega je šest pripalo kenijskim atletičarima.

Deset puta niža plaća

Međutim, zajednička istraga britanskog Guardiana te njemačkih i nizozemskih medijskih kuća ARD i HMC otkrila je da dio tih atletičara grozno iskorištavaju, uskraćuju im osvojene novčane nagrade, a ponekad ih i smještaju u neprimjerene uvjete. Lily, koja se za Azerbajdžan natjecala pod imenom Layes, kaže da su joj obećali plaću od 300 dolara mjesečno (oko 1900 kn) s mogućim rastom na 1000 dolara (oko 6200 dolara) ako pokaže rezultate. U samo prvih nekoliko mjeseci nastupa Lily je osvojila srebrnu medalju na Europskom juniorskom prvenstvu, no zarađivala je samo 150 dolara mjesečno (oko 930 kuna).

- Nakon osam mjeseci pitala sam trenera zašto ne dobivam 1000 dolara plaće i zaprijetila sam mu da ću se obratiti predsjedniku federacije i pitati gdje je moj novac. Čim sam to izgovorila, on je izvadio novac iz džepa. Ispalo je da je treći mjesec zaredom zadržao moju plaću, ispričala je Lily koja je nastavila nizati uspjehe i promovirati interese azerbajdžanske vlade. Na Europskom prvenstvu u Parizu 2011. osvojila je broncu na 3000 m pa su je treneri odlučili malo ‘pogurati’ za OI u Londonu 2012.

- Premda sam se ozlijedila na Dijamantnoj ligi u Stockholmu 2011., rekli su mi da se moram natjecati. Nakon zagrijavanja trener Mitin Sesak mi je prišao i rekao da otvorim usta. Stavio mi je tabletu na jezik i ja sam progutala. Kad sam skupila hrabrosti pitati što mi je to dao, rekao mi je: ‘To će ti pomoći ako se bojiš, ojačat će te. No, nešto ga je omelo pa je zaboravio da je cijelu bočicu ostavio kod mene. Pisalo je ‘tribulus testosteron’. Potražila sam na internetu moguće nuspojave i jedna je bila neplodnost. To me strašno razljutilo. Borila sam se za bolji život, a ne za probleme u budućem osnivanju obitelji, no njih nije bilo briga. U kampu za treninge u Gruziji Mitin mi je dao neke injekcije. Rekao je da je to tek početak. Ciljao je na Olimpijske igre i Svjetsko prvenstvo jer bi Vlada navodno bila sretnija s medaljama s velikih prvenstava pa je snažnije tablete čuvao, rekla je.

Sesaka su u međuvremenu turske vlasti osudile na doživotnu zabranu bavljenja atletikom zbog dopinga.

Lily je azerbajdžansku zastavu napustila nakon četiri godine. Te posljednje godine, 2013., Vlada joj je isplatila 25.000 dolara (oko 150.000 kn) za pobjedu, no sportašica tvrdi da je predsjednik Atletske federacije Azerbajdžana sebi od tog novca u džep spremio 7.000 dolara (oko 43.000 kn) i odbio joj isplaćivati dalje plaću. - Obećao mi je da će mi ostatak novca od nagrade isplatiti kad se vratim u Etiopiju, no to se nikad nije dogodilo, otkrila je Lily.

Obećanje ludom radovanje

Atletska federacija Azerbajdžana odgovorila je Guardianu na optužbe: - Istina je da se gđica L. Abdullayeva natjecala kao atletičarka za Azerbajdžan u periodu od 2009. do 2013. Međutim, moramo istaknuti da nije imala nikakav ugovor s Atletskom federacijom Azerbajdžana. Natjecala se za individualni sportski klub i primila je novčane nagrade. Federacija njezine optužbe o dugovanju odbacuje kao neutemeljene. Što se tiče tvrdnji o korištenju droga, više je puta bila podvrgnuta doping kontroli, kao i svi drugi atletičari, i uvijek je bila negativna. Optužbe smatramo posve neprihvatljivima i time je naštetila reputaciji Federacije i bivših trenera.’

Alex Livesey / Getty Images

Leonard Mucheru vodi utrku na 3000 m u Gatesheadu u Engleskoj 2003.

Nije Azerbajdžan jedina zemlja koja trguje sportašima. Svaka medalja koju je ikad osvojio Bahrein, osvojili su atletičari rođeni u Africi. Leonard Mucheru, kenijski trkač na duge pruge, preselio je u Bahrein 2003. Dobio je primamljivu ponudu, a i u kenijsku je reprezentaciju teško upasti. No, Mucheru je brzo shvatio da su obećanja bila isprazna:

- Počeo sam se osjećati poput roba. Nismo smjeli ići u dućane, zabavljati se… Odmah su nam uzeli putovnice. Htio sam odbiti jer svaki mjesec moram obitelji slati novac, ali su mi oni rekli da ionako ne smijem napuštati hotelsku sobu. Obećali su mi da ću promjenom državljanstva dobiti ugovor, no nikad nisam ništa potpisao. Ozlijedio sam se 2006. i cijelu godinu mi nisu isplatili ni dolara.

I Bahrein je odbacio ove optužbe navodeći da službena prijava nikad nije podnesena. Atletska organizacija iz Kenije prošle je godine prezentirala izvještaj navodeći korupciju vezanu uz sport u zemlji. Guardian, koji je u posjedu izvještaja, piše da se radi o optužbama za udruživanje vladinih službenika i jednih i drugih zemalja koji ‘prodaju’ sportaše i pregovaraju o cijenama ovisno o materijalnom statusu sportaša i njegovoj produktivnosti.

Mucheru smatra da je najveći problem nedostatak edukacije mladih sportaša kojima se obećaje bolji život, šanse i prilike, a na koncu se sve svede na prevaru i manipulaciju.

U veljači ove godine Međunarodni atletski savez zaustavio je promjene nacionalnosti kod atletičara složivši se da se radi o sustavu otvorenom za iskorištavanje i manipulaciju. Predsjednik organizacije Sebastian Coe rekao je da će postaviti stručno povjerenstvo koje će do kraja godine donijeti nova pravila, napomenuvši između ostalog: ‘Stvar je izmakla kontroli. Sportaši nisu predmeti za trgovinu. Oni su ljudska bića i želimo najbolje od atletičara.’

Što se tiče Etiopljanke Lily ova je odluka donesena prekasno. Ozljeda pete spriječila ju je da se dalje posveti profesionalnoj atletici. - Dala sam sve od sebe za Azerbajdžan. Mukotrpno sam trenirala i trčala odlično, a oni su se prema meni ponijela kao prema smeću.