Ena se borila, svima pomagala i tješila one kojima je teško: ‘Samo da su moje bakice sretne‘

Svatko tko je ikada upoznao Enu Šarac (26) reći će vam sa stopostotnom sigurnošću da anđeli postoje. Mlada Osječanka bila je anđeo za života, a ove je nesretne subote samo dobila krila.

Njezino tijelo izmučeno brojnim bolestima, nažalost, nije izdržalo nakon posljednje teške operacije glave.

"Enica, najveća i najčistija duša ovog svijeta, postala je nebeski anđeo. Čuvaj svoje roditelje koji će teško ovo preživjeti. Čuvaj svoje anđele", napisali su u subotu na Facebooku nakon 20 sati prijatelji Enine obitelji.

Prije desetak dana bris glave je otkrio da ju je napala bolnička bakterija MRSA.

Zahvat je bio u prošlu srijedu u KBC-u Sestara milosrdnica u Zagrebu, a trajao je 13 sati. Eni su otkazivali organi jedan za drugim. Liječnici su se svim snagama borili za voljenu lavicu, ali spasa nije bilo.

Život ove djevojke bio je sve samo ne lak. Prvog dana 2. razreda osnovne škole oboljela je od tumora na mozgu, a brojne strašne dijagnoze su je pratile čitavog života. No, baš nijednom nije skinula osmijeh s lica.

Najhrabrija djevojka na svijetu

Trpjela je nezamislive bolove, posljednjih mjeseci mogla je spavati samo u sjedećem položaju, ali je svejedno bila najhrabrija i najstrpljivija djevojka na svijetu.

Kad je vidjela malenoga Leona pod ruševinama u Petrinji nakon strašnog potresa, poželjela mu je odmah pokloniti Play Station koji je baš dobila.

"Jučer sam se zarekla da ga nikada više neću igrati samo da svi budemo dobro i zdravi i to je to. Molim Vas ako itko zna ime ovog dječaka da mi javi. Taj strah u njegovim okicama ne mogu zaboraviti i poklanjam mu od srca novi PS4 i sve igrice i joysticke i punjač za njih i sve sa slike sve je novo. Roditelji su mi ga kupili za Božić na 24 rate da skratim vrijeme u krevetu, ali ne mogu kada mi je to dijete stalno u glavi. Pomozite mi samo da dođem do njega. Molim vas, ljubavi malena javi se kada bude sve dobro da se igraš u svom domu. Žao mi je svih i pomogla bi svima ali ispunite mi moju želju molim vas", napisala je Ena, kojoj je bilo puno važnije da ne vidi bol kod drugoga nego kod sebe.

'Ja i moje bakice'

Dok bi bila hospitalizirana uvijek je tješila svoje cimere u sobi. Posljednjih godina je često znala biti sa starijima od sebe, ali i o tome je uvijek govorila nježno. "Ja i moje bakice. Samo da su mi one sretne".

Kroz život je Ena prošla tri sepse, šest kirurških otvaranja glave, operaciju noge, godinu i pol je bila prikovana za invalidska kolica, a dobila je i dijabetes. 2017. godine joj je otkriven i neoperabilni tumor na kralježnici te nova dijagnoza - akutna mijeloična leukemija.

"Vidim da ste u frci zbog mojih dijagnoza, ali znate mene… pa moram ja držati sve u stanju pripravnosti", javila se nakon toga u svom stilu iz bolnice svojim brojnim pratiteljima od kojih su joj mnogi postali prijatelji.

Ena, koja je sebe nazivala Šašavicom, nikada nije imala problem sa svojim stanjima. Ni kad je ostala bez kose, ni kada je završila u kolicima. Na kemoterapiju nije htjela ići bez majice na kojoj piše 'Na kemoterapiji sam, pa što?! '.

Puno je izostajala iz škole i nikada nije živjela bezbrižno kao vršnjaci, ali je uvijek naglašavala da je sretno dijete. I bila je, uz golemu ljubav mame Biserke i tate Đure. Dok je tata radio, mama ju je pratila u stopu na cijelom njezinom putu, a ako ne bi mogla biti uz svoju djevojčicu u bolnici spavala bi na klupi blizu njezinog prozora.

Uvijek je pomagala potrebitima

"Kad smo jednom došli u bolnicu rekli su 'Kod nas nije običaj da mama bude 24 sata uz dijete'. Mama je rekla da mi nismo tu zbog običaja. Treći dan su joj donijeli ležaj", prisjećala se Ena.

U travnju je bila u bolnici, a kratko se vratila kući dok je čekala nalaz punkcije koštane srži kako bi liječnici utvrdili što joj se događa u organizmu. Čim je došla kući, neumorna Ena je roditeljima napravila ručak i ispekla tri gužvare. Obožavala je kuhati, praviti kolače i mijesiti tijesto za svoje ukućane.

Iako je sama trpjela goleme boli i roditelji su joj bili na rubu egzistencije zbog velikih troškova liječenja, Osječanka je uvijek pomagala onima kojima je trebalo. Za svakoga je našla riječ utjehe, a mnogima bolesnima je pomagala svojim savjetima.

Prije nego bi išla u bolnicu bi se oboružala knjigama i sve bi detaljno 'proguglala' da bude spremna za razgovor s liječnicima.

"Kad trebam ići kod doktora sad mi već kažu, jao, nemoj kod nas, mi ne znamo s tobom, kod tebe sve naopačke", govorila je uz svoj zarazni osmijeh.

Godinama je zapisivala sve što je prolazila za knjigu koju je nazvala 'Kroz pakao s osmijehom'. Nažalost, nije ju završila.