DJEČACI KOJI ŽELE BITI DJEVOJČICE, CURICE KOJE ZNAJU DA SU DEČKI U Hrvatskoj 10-ak djece prolazi promjenu spola

“Najbolja stvar u tome što sam djevojčica je što se sad više ne moram pretvarati da sam dječak.”

Citat je to objavljen na naslovnici siječanjskog broja National Geographica, ispod fotografije Avery Jackson, devetogodišnje djevojčice ružičaste kose, transrodnog djeteta iz Kansasa koje je rođeno kao dječak, a od pete godine otvoreno živi kao djevojčica.

Kontroverzna naslovnica jednog od najpopularnijih časopisa na svijetu, koji je u potpunosti posvećen rodu i njegovu poimanju diljem svijeta, naišla je na duboko podijeljene, ali jednako snažne reakcije: od ponosa i zahvalnosti do čistog bijesa, kako je to u uvodniku opisala glavna urednica Susan Goldberg.

“Svaka čast što ste učinili živote transrodnih osoba vidljivim”, komentar je jednog od čitatelja. Drugi su, pak, počeli otkazivati pretplatu na časopis uz komentare: “Pokušavate oprati mozak mladim ljudima, da pomisle kako je ovakva vrsta degeneracije normalna”.

- Ova je naslovnica u svakom slučaju iznimno važna. Važna je za sve transrodne osobe, a osobito zato što otvara osjetljivu problematiku transrodnosti u dječjoj dobi i sve kontroverze koje ona nosi - smatra dr. Nataša Jokić Begić, klinička psihologinja sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, pionirka u području transseksualnosti u Hrvatskoj.

Svijest o rodu

Transrodnost u dječjoj dobi kod mnogih još uvijek stvara nelagodu, pa i potpunu negaciju, iako je poznato da se svijest o rodu formira u dobi od oko tri godine. Kod jednog dijela djece rod se ne poklapa s biološkim spolom.

U Hrvatskoj se o transrodnosti kod djece već dulje mnogo govori, o toj temi organizirani su stručni skupovi, sazivane sjednice saborskih odbora, a sve zahvaljujući obitelji jednog transrodnog djeteta iz unutrašnjosti Hrvatske, koja je odlučila okrenuti nebo i zemlju ne bi li pomogli svojem djetetu. Nakon mučnih godina uspjeli su - upravo su oni najzaslužniji za današnju kakvu-takvu zakonsku regulaciju i prava koja transseksualne osobe uživaju u Hrvatskoj. Mladić, danas u dobi od 21 godine, rođen je kao djevojčica. Od najranijeg djetinjstva “curica” je govorila roditeljima da je dječak. Vrlo rano se tako počela odijevati i ponašati. Otrpjela je sve brutalne napade vršnjaka i okoline te su roditelji shvatili da nije riječ ni o kakvoj fazi, da moraju pomoći svojem djetetu. Promijenili su joj ime u rodno neutralno (poput Borne, Saše ili Vanje), odveli je nizu stručnjaka, dobili potvrdu da je dijete “zarobljeno u pogrešnom tijelu”, podvrgnuli je hormonalnoj terapiji.

Istodobno su krenuli u pravnu bitku. Željeli su da na djetetovim dokumentima piše ono što ono stvarno jest, rod u kojem živi. Angažirali su odvjetnike, dizali tužbe. Objašnjavali su koliko te mlade osobe pate jer ne mogu službeno biti ono što jesu, s kakvim se depresijama bore. Djevojka iz unutrašnjosti Hrvatske bila je i suicidalna. U to vrijeme jedna mlada, jedva punoljetna transseksualna studentica u Zagrebu ubila se, nakon što nije mogla ostvariti nijedno svoje pravo.

Uloga roditelja

Roditelji su željeli da do 16. godine, kad im dijete mora izvaditi osobnu iskaznicu, na njoj ne piše spol: žensko. Imali su podršku pravobraniteljstava, osobito onog za djecu, niza udruga, saborskih zastupnika i, prije svega, struke. Uspjeli su do tog doba uvjeriti tadašnjeg ministra zdravstva Darka Milinovića da promijeni zakonodavstvo i donese pravilnik po kojem osoba koja živi u drugom rodu i ima potvrde stručnjaka može administrativno promijeniti spol i bez operacije ako to potvrdi Nacionalno zdravstveno vijeće. Međutim, vodio ga je akademik Željko Reiner i to vijeće nikada nikome nije dopustilo ovakvu promjenu. Roditelji nisu stali, predali su tužbu Ustavnom sudu. Na proljeće 2014. godine Ustavni je sud odlučio u njihovu korist: tada već punoljetan, taj je mladić bio prva osoba koja je, bez kirurškog zahvata, u dokumentima promijenila spol.

Upravo je ovo, kažu stručnjaci, put koji bi trebali odabrati roditelji transrodne djece: transrodnosti trebaju prići s mnogo paž­nje i mjere, bez zabrana, ali i bez bezuvjetnog podržavanja.

- Relativno velik udio djece, njih nekoliko postotaka, u ranom djetinjstvu izražava ponašanje karakteristično za suprotni spol. Međutim, većina njih na neki način “preraste” transrodnost do polaska u školu. Kad dođu do puberteta, udio transrodne djece izražava se u promilima - kaže dr. Jokić Begić.

Kad malo dijete počinje izražavati želju da se odijeva kao suprotni spol, savjetuje psihologinja, roditelji to nikako ne smiju zabranjivati ni činiti da se dijete zbog toga osjeća loše. Ne smiju ga ni ignorirati, ali ga trebaju držati “u realitetu”.

- To znači da mu vrlo iskreno trebaju objasniti što će mu se događati: ako izađeš odjeven kao djevojčica, vršnjaci će ti se smijati, vjerojatno će ti se rugati, susjedi će te gledati čudno. Neće te zvati ženskim imenom. Okolina se neće ponašati kako ti očekuješ samo zato što ti to želiš - kaže psihologinja.

Ako, unatoč svemu, želja djeteta ne prođe do puberteta, odnosno do 9. ili 10. godine, već postaje sve izraženija, uz sve jači osjećaj nesreće i depresije zbog biološkog spola i sve snažniju zabrinutost zbog promjena koje pubertet nosi (grudi ili mutacija, primjerice), to su jasni prediktori da je dijete doista transrodno.

- Tada je vrijeme da roditelji potraže pomoć stručnjaka kako bi spriječili golemu patnju svojeg djeteta koja će nastupiti započne li kod njega prirodni pubertet - kaže psihologinja.

Dobra iskustva

Dijete treba odvesti multidisciplinarnom timu stručnjaka - endokrinologu, psihologu, psihijatru - koji je u Hrvatskoj ekipiran.

- Pokaže li i obrada stručnjaka da je riječ o transrodnom djetetu, dijete počinje primati terapiju kojom se zaustavlja početak puberteta. Takvu terapiju prima dvije godine, tijekom kojih se radi temeljita priprema djeteta, roditelja, šire obitelji i okoline. Ako je želja i dalje jaka, dijete počinje primati hormone drugog spola kako bi počeo pubertet roda u kojem živi - objašnjava dr. Jokić Begić.

Sve korake definira poseban protokol, a takvu tranziciju trenutačno u Hrvatskoj, kaže, prolazi desetak djece.

- Dosadašnja iskustva su jako, jako dobra, tranzicije prolaze jako dobro, zbog temeljite pripreme okoline na kojoj inzistiramo. Nakon punoljetnosti osobe mogu i na kiruršku promjenu spola, koja se izvodi mnogo lakše jer nikad nisu prošli prirodni pubertet - kaže dr. Jokić Begić. No, kirurška operacija u Hrvatskoj se još ne izvodi niti njezine troškove, koji iznose oko 10.000 eura, pokriva HZZO: ovu operaciju HZZO i dalje tretira kao “estetsku”.