KAMENI SPOTICANJA

Branka su ustaše deportirale u Jasenovac, nije se vratio. Njega i tisuće drugih ne smijemo zaboraviti

Kamen spoticanja za nadrabina Miroslava Šaloma Freibergera

 Goran Mehkek/Cropix
Stolpersteini su malene pločice koja se ugrađuju u nogostupe na prilazima zgrada u kojima su živjeli Židovi, Romi i drugi koji

Branko Nikolić bio je Rom rođen 1900. godine. Drugi svjetski rat dočekao je živeći u Granešini, dijelu Dubrave u kojem se nalazilo "cigansko naselje" kako se navodilo u ondašnjim dokumentima, iako točne lokacije tog naselja nema. Njegovo ime nalazi se danas na malenoj mjedenoj pločici na tlu ispred osnovne škole Granešina.

Svatko može stati na njegovo ime, a mnogi će se spotaknuti na znak sjećanja na čovjeka kojeg su ustaše deportirale u Jasenovac, odakle se nije vratio. Spoticanje prisiljava ljude da ne zaborave imena onih koji su odvedeni u ime zločinačke ideje.

Prema dostupnim dokumentima, Zavod za kolonizaciju Nezavisne Države Hrvatske izvijestio je Ured za kolonizaciju kako nema podataka da je Zavod preuzeo vlasništvo kuća u Granešini koje su bile oštećene uslijed pljačke drvenih dasaka u noći s 12./13. kolovoza 1942. Sudbeni stol u Zagrebu je potom zatražio od drugih institucija da ustanovi tko su vlasnici kuća u "ciganskom naselju".

image

Postavljanje kamena spoticanja za Rome koji su za vrijeme Holokausta stradali na području Zagreba

Davor Pongracic/Cropix

Nikolić je odveden u Jasenovac i nikada se nije vratio. Krajem prošle godine njegovo je ime ispisano na stolpersteinu, kamenu spoticanja postavljenom u znak sjećanja na njega. Tri sata kasnije, netko iz izvadio kamen iz asfalta pred osnovnom školom Granešina.

O Nikoliću vrijedi pisati jer je prošlo točno 77 godina otkako je Crvena armija oslobodila Auschwitz i 7500 logoraša, te je 27. siječanj određen kao dan sjećanja na Holokaust.

Ideja Guntera Demniga

Jedan od načina obilježavanja Holokausta je i postavljanje stolpersteina, kamena spoticanja. Riječ je o malenoj pločici koja se ugrađuje u nogostup na prilazu zgrada u kojima su živjeli Židovi, Romi i drugi koji su tijekom Holokausta završavali u nacističkim logorima, kao i u logorima koje su poput ustaša, osnivali lokalni kvislinški sustavi.

Prvi stolperstein postavljen je u Berlinu prema ideji umjetnika Guntera Demniga, koji ih jedini u svijetu izrađuje, a nakon Berlina se takav način obilježavanja proširio Europom.

image

Gunter Demnig postavlja kamen spoticanja u spomen na Riječane Eugenija i Gianettu Lipschitz

Tea Cimas/Cropix

U Hrvatskoj ih je nekoliko - prvi su postavljeni u Rijeci, a unazad dvije godine postavljaju se i u Zagrebu. Prvi stolperstein u Zagrebu dobila je Lea Deutsch, koja je 1943. strpana u zatvor na Savskoj cesti, a umrla je u svibnju iste godine tijekom transporta u logor. Imala je 16 godina.

Okolnosti o odvođenju Branka Nikolića u Jasenovac dalje govore, između ostaloga, da je ustaška vlast u svibnju te 1942. donijela odredbu o deportaciji Roma u Jasenovac nakon koje su uslijedili valovi progona i deportiranja. Pri transportu u Jasenovac, Romi nisu bili popisivani. Mnogi su do Jasenovca stizali nakon iscrpljujućeg marša, pješice. U logoru su bili podijeljeni u dvije skupine. Nemoćni, bolesni, žene i djeca bili su u skupini 3B, a snažniji i izdržljiviji su bili u skupini 3C. Sva imovina im je pri ulasku u logoru oduzimana, bili su pljačkani.

image

Kamen spoticanja za Leu Deutsch

Damjan Tadic/Cropix

Između ostalog, početkom drugog svjetskog rata ustaške su vlasti u Zagrebu odredile iseljavanje Roma te su oni u velikom broju protjerani s ondašnjeg područja Zagreba i naselili su, između ostalih, i područje Svete Klare. Spomenuta pljačka dasaka govori o tek jednom od ondašnjih događaja, a to je da su kuće u "ciganskim naseljima" bile pljačkane. Grabila se imovina bogatih Roma, a Branko Nikolić kupio je svoju kuću u Granešini. Imovina deportiranih Roma završavala je na dražbama i moguće je da je Sudbeni stol zbog toga tražio podatke o vlasnicima.

image

Postavljanje kamena spoticanja u spomen na članove židovske obitelji koji su tijekom Drugog svjetskog rata iz kuće u Ulici Moše Albaharija 17 odvedeni u nacističke logore

Matija Djanjesic/Cropix

Stradali bez razloga

Pločica Branku Nikoliću, postavljena u Granešini 29. studenog 2021., ukradena je kao i kamen spoticanja za nadrabina Miroslava Šaloma Freibergera postavljena ispred kućnog ulaza u Amruševoj 8 u Zagrebu.

Netko je kamen spoticanja za odvedenog Roma u roku tri sata od trenutka postavljanja uspio izvaditi. Pločica za nadrabina Freibergera postavljena je na samom kraju 2020. godine, a nakon svega sedam dana je devastirana, izvađena i odbačena negdje na Zrinjevcu.

Freiberger je kao nadrabin pomagao Židovima, osiguravao njihov odlazak iz Hrvatske u Palestin i posjećivao one koji su završili u logorima. Te, 1943. godine, već je velik broj zagrebačkih Židova bio nestao, mahom su završili u Jasenovcu. Od predratnih gotovo 12 tisuća preživjelo je oko tri tisuće njih.

image

Kamen spoticanja za nadrabina Miroslava Šaloma Freibergera

Goran Mehkek/Cropix

Stepinac je Freibergera upozoravao da se skloni, čak mu je nudio pomoć, ali nadrabin je htio ostati uz svoju kehilu (pastvu).

Odveden je u noći 3. svibnja 1943., a ubijen u Auschwitzu kada je jednom prilikom protestirao protiv postupanja prema Židovima u logoru.

Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na Holokaust u Zagrebu posljednjih nekoliko godina postavlja stolpersteine u Zagrebu, nastojeći svake godine postaviti po 20 kamena spoticanja.

Nakon što su 2020. postavljani stolpersteini u znak sjećanja na odvedene Židove, prošle godine u znak sjećanja na Rome, ove godine će se kameni spoticanja postavljati u znak sjećanja na Hrvate koje su odvele ustaške vlasti, pretežito antifašiste. Čak i da ih netko krene vaditi, oni će biti vraćeni. Zagreb makar to duguje ljudima koji su stradali bez razloga.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. studeni 2024 02:35