‘Bio sam pekar, živio sjajno, a onda prijatelju postao jamac za kredit. Sad jedem u pučkoj kuhinji, evo zašto‘

Sivi je zimski dan u Zagrebu, a kiša neumorno pada dok se ulicom penjemo prema pučkoj kuhinji Doma sv. Antuna na Svetom Duhu. Voda se slijeva niz limene krovove, pa natapa poveću hrpu smeća i kartonskih kutija u blizini. Niz ulicu, iza njih, teku prljavi potoci.

U kuhinji nas dočekuju kuharice i volonteri. Nasmijani su, dobro raspoloženi. Podne će, kreće podjela besplatnog ručka za njihove štićenike. Neki od njih beskućnici, a neki unatoč krovu nad glavom nemaju za ono osnovno- hranu na stolu.

Pričamo s volonterima, žalimo se na vrijeme, ali jedna od njih odmah nas ispravlja.

- Svaki dan je lijep kada možeš pomoći onima koji su nesretniji od tebe, kaže. Ispred kuhinje formira se red. Umirovljenice u šarenim jaknama s kolicima punim plastičnih boca, starci u dronjcima, ali i ...