GOSTOVAO U ZAGREBU

'BIO SAM KUHAR, ASISTENT I PRIJATELJ FREDDIEJA MERCURYJA' Peter Freestone za Jutarnji otkrio zanimljive detalje vezane uz život legendarnog glazbenika

 

Peter Freestone čovjek je koji je poznavao Freddieja Mercuryja u trapericama i običnoj bijeloj majici, u sigurnoj zoni vlastita doma.

Njegov kuhar, osobni asistent i dobar prijatelj bio je uz velikog pjevača 12 posljednjih godina njegova života.
Prošlog je vikenda boravio u Zagrebu, u zagrebačkom Boogaloou prije koncerta Queen Real Tribute benda održao je tribinu na kojoj je fanovima podijeliio sve što ih zanima o glazbenoj ikoni.

Tajming za ovo gostovanje nije mogao biti bolji. Svijet (ponovno) trese Queen groznica, 30 godina nakon smrti njihova pjevača.

Zahvaljujući filmu “Bohemian Rhapsody” Queenove melodije čuju se iz slušalica osnovnoškolaca. Njegova važnost službeno je danas potvrđena i Oscarom, koji je otišao Rami Maleku. U šest mjeseci samo u Zagrebu održano je pet gostovanja njihovih tribute bendova.

Krešimir Blažević iz glazbene knjižare Rockmark kaže nam da su Freddiejeve biografije, ali i ostale memorabilije vezane uz bend bile najveći hit kao pokloni ovoga Božića. Film je veliki uspjeh ostvario i, recimo, u Japanu i Sjevernoj Koreji. U potonjoj zemlji od 51 milijuna ljudi, film je u kinu pogledalo njih 9,4 milijuna, što je gotovo petina stanovništva. U Japanu časopisi za sredovječne muškarce objavljuju članke s trikovima kako više zvučati kao Freddie tijekom pjevanja na karaokama ili team building zabave na poslu.

- Nevjerojatna mi je činjenica da je cijela nova generacija obožavatelja glazbe otkrila dragulje koje je bend stvorio. Počeli su prije gotovo 50 godina! – kaže nam Freestone, koji je Jutarnjem dao ekskluzivni intervju, no objašnjava da je film, osim što je popularizirao grupu, ostavio i druge posljedice.

- Stvorena je cijela nova vrsta 'stručnjaka' za Freddiejev život i Queenovo putovanje, koji se baziraju samo na film, što znači da neki ljudi puno toga propuštaju i ne vide - objašnjava, dodajući da valja naglasiti da film nije striktna biografija, nego da je samo temeljen na stvarnim događajima.

I sam je sudjelovao u njegovom stvaranju, savjetujući redatelja kako da što vjernije prikaže lik Freddieja. Zanimljivo je, primjerice, da je Freestone režiseru Bryanu Singeru otkrio da je Freddie često nosio torbu preko ramena, u kojoj je uvijek imao najnoviji primjerak Architecture Digest magazina, zrcalo i češalj. Iako unutrašnjost torbe Ramija Maleka nikad nije snimljena, i on je nosio iste predmete tijekom snimanja.

- Bilo mi je vrlo čudno gledati film. Mislim da je vrlo dobar. Naravno da postoje neki problemi s vremenskim slijedom događaja, a neke su scene melodramatičnije no što su bile u stvarnome životu, ali sam pronašao dovoljno činjenica da bih vjerovao u njega - priča Freestone.

Kad se sjeti Freddieja, u misli mu dođe slika pjevača u domu, s glavom zabačenom prema iza, dok se smije.

- Kad vidite njegove televizijske snimke, možete primijetiti da je često koristio majicu da bi prekrio zube dok se smijao ili je to činio rukom. Mrzio je svoje zube. Ipak, kad je bio doma s prijateljima, nije ga bilo briga i smijao se od srca - prisjeća se Freestone, koji je u drugim intervjuima često naglašavao da su Freddieju prijatelji bili obitelj. Na kraju krajeva, znao je reći, upravo su to ljudi s kojima provodiš najviše vremena.

- On je, zapravo, bio jako sramežljiv. Nije mogao sam ući u prostoriju punu ljudi koje ne zna. Uvijek je imao nekoliko prijatelja oko sebe, koji bi ga u takvim situacijama prvo upoznali s nepoznatima. Onda je, nakon nekog vremena, rado razgovarao sa svima - priča Freestone, koji se nakon “kraljeve” smrti preselio u Češku.

Iako po prirodi očito nije bio razuzdan, u zlatno doba rock’n’rolla Mercury je itekako partijao. Nismo mogli Freestonea ne upitati je li doista istina da je u svojem domu organizirao lude zabave s golim domaćicama i patuljcima koji hodaju okolo nudeći kokain.

- Freddie je često bio po raskošnim i ludim zabavama, no većinu su njih organizirali drugi ljudi. Na nekima od njih su bili goli pomoćnici za vožnju liftom i služenje toaletom. To je bilo u Roof Gardens klubu, ali Freddie nije osobno dogovarao takve detalje. Drugi event koji ste spomenuli mi nije poznat, no postao je rock legenda, što je u redu - kaže, pa nastavlja:

- Freddiejeve kućne partije njegovi brojni kolega glazbenici zapravo su smatrali prilično staloženima. Jednom je u Garden Lodge pozvao oko 200 ljudi. Bilo je nešto poslije ponoći, pa je došla policija, tražeći da se glazba smanji. Policajci su se na kraju pridružili zabavi na nekih sat vremena, pa sretno otišli svojim putem - prisjeća se.

Freestone, koji je i sam napisao dvije knjige o životu ikone, kaže da je puno takvih, ne uvijek istinitih legendi, proizašlo iz brojnih posthumno objavljenih biografija. Među njima je i prilično raširena priča da je Mercury jednom prilikom maskirao princezu Dianu u muškarca i odveo je u gej klub, gdje su se cijele noći zabavljali a da je nitko nije prepoznao.

- Vrlo mi je žao što moram reći da se to nikad nije dogodilo - tvrdi.

Ipak, daleko od toga da Freddie nije imao poznate prijatelje. Najbliži su mu od showbiz kolega bili Mike Moran i Dave Clark, s kojima se družio do smrti. Freestone živo pamti i Freddiejevu suradnju s Michaelom Jacksonom, u kojoj je posredno i sam sudjelovao u stvaranju glazbe. Jackson i Freddie nisu bili zadovoljni akustikom u studiju dok su snimali duet “Victory”, koji je godinama bio zaboravljen i objavljen je tek prije pet godina. Idealan prostor pronašli su pored studija, u toaletu. Jackson je ušao u malu prostoriju i pjevao, dok mu je Freestone lupao po vratima, držeći ritam. Bilo je još takvih situacija.

Freddie je s Davidom Bowiejem dovršavao “Under Pressure”. Snimanje je s bendom zapravo počeo u Montreuxu, no Bowie je morao ići u New York pa ga je Freddie slijedio.

- Dok smo došli tamo, Freddie je otpjevao dvije trećine pjesme. Dok sam slušao, učinilo mi se dosadnjikavim, ali se nitko nije mogao sjetiti što bi se tu moglo popraviti. Zapravo sam ja predložio da poveća dvije oktave, iako nisam bio siguran da će to uspjeti. Pokušao je, svidjelo mu se, pa je na kraju tako i snimio pjesmu – sjeća se Freestone.

Kako je velikana slijedio i zato što je imao zavidne kuharske sposobnosti, morali smo ga pitati u kojoj je hrani Mercury najviše uživao.

- Ranije je volio hranu s okusom, gotovo do točke u kojoj se njegovi okusni pupoljci tuku s okusima. Rođen je u Zanzibaru, na otočju začina, pa je njegova majka nastavila kuhati s tamošnjim lokalnim sastojcima. Kad se razbolio, kuhali smo blažu hranu jer mu je bilo teško jesti začinjeno – prisjeća se.

Peter čuva brojne uspomene na Freddieja.

- Zadržao sam sve darove koje mi je tijekom godina poklanjao za rođendane i Božiće. Imam predivnu kolekciju Lalique kristalnih životinja, nekoliko satova i lančić od Cartiera te neke komade iz Tiffanyja. Tu su i dva printa napravljena u japanskoj woodblock tehnici – kaže.

Kod Freddieja ga je najviše fasciniralo njegovo ogromno znanje o širokom spektru tema.

- Znao je sve o umjetnosti, književnosti i svijetu općenito. Ne znam kako je to uspijevao jer ga u 12 godina nisam nikada video s knjigom u ruci. Listao bi časopise i gledao vijesti na televiziji, ali nikada nije sjeo i koncentrirao se na knjigu. Mislim da ljudi još uvijek pokušavaju shvatiti tko je bio pravi Freddie. Spremni su povjerovati sve što pročitaju. On je jednostavno bio posebno ljudsko biće, koje je imalo fascinantan talent za stvaranje glazbe – zaključuje.

'Zašto ljudi ne vole tribute bendove? Zamislite kako je našem pjevaču kad mora biti jedan od najboljih pjevača u povijesti'

O Queen groznici razgovarali smo i s Ivanom Đerfijem, basistom Queen Real Tributea, koji je i pozvao Petera Freestonea u Zagreb. I sami su, kaže, jako sretni jer su imali priliku biti barem mali dio “Bohemian Rhapsody” priče.

- 20th Century Fox nas je kontaktirao preko svojih zastupnika u Beogradu i na obostrano zadovoljstvo uslijedila je suradnja - nastupili smo na službenoj premijeri filma u Beogradu, a naša su se srca ispunila još jednom nezaboravnom Queen uspomenom - kaže Đerfi, pa nastavlja:

- Sam film je dosta emotivan i podatak da je do sada zaradio preko 800 milijuna dolara po meni je dovoljan parametar koji govori o tome koliko se svidio publici. Ipak, moram priznati da film nije za okorjele fanove jer je dosta događanja u njemu prekrojeno kako bi dramaturgija bila što bolja, jer je bilo potrebno jedan jako dugacak period smjestiti u dva sata filma. Ali film ima drugu svrhu i poruku. Prvenstveno je namijenjen nekim novim mladim ljudima koji su se rodili mnogo poslijee smrti Freddieja Mercuryja, i publici koja nije do sada bila zaljubljena u muziku grupe Queen,” kaže basist koji se “topi od sreće” kad čuje da djeca luduju za filmom.

On i ostatak benda, objašnjava, ipak nisu osjetili pretjerano povećanje potražnje uzrokovano filmskom groznicom jer, kaže, ionako već imaju 80 do sto koncerata godišnje i prilično su zaposleni. Đerfi, koji je u svojem bendu na glasu kao jedan od najvećih fanova grupe iako su svi veliki obožavatelji, misli da Queen nikada nije ni prestao biti aktualan.

- Već desetljećima nove zvijezde neprestano odaju počast njihovoj glazbi. Evo, recimo, najveći konkuretn 'Bohemian Rhapyodyju' je bio 'A Star is Born', a glavna glumica Lady Gaga je svoje umjetničko ime odabrala upravo iz ljubavi prema Queenu i njihovoj pjesmi 'Radio Ga Ga - priča glazbenik.

Osvrnuo nam se i na činjenicu da postoje ljudi koji ipak ne priznaju tribute bendove.

- Tribute bendove ljudi nekako ili vole ili ne vole. Mi možemo reći da je potrebna velika posvećenost, i, prije svega, velika ljubav prema tom bendu da bi ga mogli predstaviti na pravi način. Zamislite kako je našem pjevaču Ivanu Ristanoviću kad mora izaći na pozornicu i biti jedan od najboljih pjevača svih vremena. To je užasno nezahvalan posao. Ipak, polazi nam za rukom da prenesemo barem dio Queenove magije ljudima u publici. Radimo nešto što volimo, počeli smo to raditi zbog sebe, a ne s planom da postanemo ovo što smo danas,” priča. Pored tributea, članovi benda stvaraju i autorsku glazbu, a, kaže svo njihovo djelovanje dio je nastojanja da se odupru pristupanju glazbi kao da je ona proizvod ili fast food. “Baš zato je Queen poseban. Možete ih prepoznati u milijun drugih, a to je u glazbi najvažnije,” zaključuje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2024 00:52