Larisa i Brieuc početkom prošlog tjedna stigli su iz Pariza u Zagreb. Navikli su biti na putu, a svako novo odredište prati i njihov mali, gotovo ritualni test grada: dry martini. Svaki grad, kažu, ima svoj potpis, a oni ga vole otkriti upravo za šankom. U Zagreb su stigli kasno navečer i, prije nego što su se stigli pošteno raspakirati, zaputili se u bar u srcu grada, na Ribnjaku.
"Izvrstan martini imaju. Čak bih rekla da je među pet najboljih koje smo probali", govori nam Larisa dan poslije, dok sjedimo u mirnom, zelenom vrtu Arheološkog muzeja.
No ovo dvoje besprijekorno šik Francuza ipak nisu stigli zbog martinija. U Zagreb ih je doveo miris — točnije, predstavljanje njihova novog parfema Kleopatra.
Larisa Sugaipova i Brieuc Larsonneur vlasnici su Antiparfuma, mladog francuskog niche parfemskog brenda iz Pariza, koji je pokrenut prije godinu dana, a na hrvatskom tržištu prisutan nekoliko mjeseci. Njegova ideja počiva na jednostavnom, ali zavodljivom konceptu: povijest pretočiti u miris. Kolekcija trenutačno broji osam parfema, od kojih je svaki vezan uz drugo razdoblje, osobu ili povijesnu priču.
"Naš koncept volimo opisati kao putovanje kroz vrijeme u bočici. Parfemi su inspirirani poviješću, ali interpretirani na moderan način", kaže Brieuc.
Ni mjesto zagrebačkog predstavljanja nije odabrano slučajno. U Arheološkom muzeju jutro je počelo tiho, gotovo ceremonijalno. Tek nekoliko koraka od gradske vreve, pred nama leži žena koja je živjela prije više od dvije tisuće godina.
Riječ je o zagrebačkoj mumiji. Ne znamo njezino ime, ali znamo da je pripadala kulturi u kojoj miris nije bio tek ukras svakodnevice. Mirisna ulja, smole i pomasti imali su svoje mjesto u ritualima, njezi tijela, društvenim običajima i odnosu prema božanskom. Upravo tu vezu između povijesti i mirisa prepoznao je Borut Mihalić, jedan od najpoznatijih domaćih parfemskih stručnjaka i vlasnik TOP niche parfumerija, osmislivši zagrebačko predstavljanje više kao intiman susret arheologije i parfumerije nego kao klasičnu promociju novog mirisa.
I nekako je sve imalo smisla: pariški parfemski brend opsjednut poviješću, miris nadahnut Kleopatrom i jedno zagrebačko jutro provedeno uz egipatske artefakte, daleko od uobičajenog ritma klasičnih beauty lansiranja.
"Uvijek krećemo od priče. Proučavamo povijesne izvore, arheološke članke i istražujemo koji su sastojci u određenom razdoblju uopće bili dostupni. Nakon toga razvijamo ideju zajedno s parfumerima. Važno nam je i da kolekcija bude raznolika, odnosno da svaki parfem ima drugačiji karakter i može privući različite ljude" – priča Larisa.
Parfem Kleopatra osmislila je francuska parfumerka Emilie Coppermann, koja je ideju Kleopatrinih mliječnih kupki pretočila u kremastu, začinsko-cvjetnu kompoziciju s bademovim mlijekom, jasminom i sandalovinom.
Kada ljudi pomisle na Kleopatru, često pomisle na zavodljivost, seks i luksuz. Zanima nas jesu li se željeli odmaknuti od tog stereotipa. "Ne, uopće ne, dapače. Kleopatra je definitivno parfem koji možete nositi na spoj ili u izlazak", kaže Brieuc.
A može li se senzualan parfem nositi i u ured? Odnosno, postoji li "neprimjeren" parfem za neke prilike. Brieuc tu nema previše dileme. "Vjerojatno postoji, ali zabavno je ponekad i pogriješiti. Ako nikada ne riskirate, postaje dosadno. Parfem bi uvijek trebao biti barem malo neprimjeren."
Znači, Kleopatra onda može u ured? "Ako želite da vam šef klekne pred noge – svakako", odgovara i prasne u smijeh.
Sličan pragmatizam imaju i prema sezonalnosti parfema. Ideja da određeni miris pripada isključivo ljetu ili zimi oboma djeluje pomalo zastarjelo.
"Ponekad vam baš tijekom hladnog i mračnog dana treba miris koji podsjeća na proljeće", kaže. A ako je nešto danju preintenzivno, dodaje Brieuc, uvijek postoji večer. Larisa pritom spominje Le Jardinier, jedan od njihovih svježijih, cvjetnijih mirisa, koji prirodno priziva proljeće i toplije dane, ali ne vidi razlog zašto ga netko ne bi nosio usred zime.
Larisa objašnjava svoj parfemski temperament.
"Ne volim takozvane "beast mode" parfeme ni ideju da miris prije mene uđe u prostoriju. Ne želim smetati ljudima oko sebe", kaže, objašnjavajući da parfem nanosi prilično diskretno.
Brieuc je tu njezina potpuna suprotnost. On se ne brani od malo teatralnosti.
"Volim da se parfem osjeti i da ostavi trag", smije se.
U toj maloj razlici između njih dvoje zapravo se krije i cijela čar parfema – nekome je intiman detalj, drugome produžetak karaktera. No parfem ionako nikada nije samo ono što piše na bočici; mnogo toga događa se tek kada dotakne kožu. Temperatura zraka i temperatura kože, objašnjavaju, utječu na način na koji se miris razvija, pa ista kompozicija na dvije osobe može zvučati gotovo kao dvije različite priče.
A što se tiče vječnog pitanja kako ga učiniti dugotrajnijim, Larisa spominje poznati trik s hidratiziranom kožom. Parfem bi se, kaže, na dobro hidratiziranoj koži trebao dulje zadržavati. "Ali iskreno, mi to baš i ne radimo", dodaje iskreno. "Jednostavno ponovno nanesemo parfem", konstatira sa smijehom.
Kad ih pitamo vrijedi li u svijetu parfema jednostavno pravilo da viša cijena znači i bolju kvalitetu, oboje odmah odmahuju glavom. Skuplje ne znači automatski bolje, slažu se oboje. Larisa pritom priznaje da joj pretjerano slatke kompozicije često djeluju manje sofisticirano, iako su upravo takvi mirisi posljednjih godina vrlo popularni. Prednost niche parfumerije, smatraju, prije svega je u većoj kreativnoj slobodi nego u nekoj automatskoj superiornosti nad dizajnerskim kućama.
"Kvalitetnih parfema ima i izvan niche segmenta", kaže Brieuc.
"Na kraju je miris izrazito subjektivan. Ne morate voljeti svaki parfem i to je sasvim u redu."
Njihova kolekcija to, uostalom, gotovo namjerno provocira. Mirisi su vrlo različiti, nerijetko polarizirajući, jer prate gotovo dvije tisuće godina povijesti i ne pokušavaju svima ugoditi na isti način.
Razgovor o favoritima hrvatske publike brzo se vraća na Le Jardinier, jedan od njihovih najtraženijih mirisa na domaćem tržištu.
Inspiriran vrtovima Versaillesa, cvjetan je, ali dovoljno karakteran da se ne izgubi u moru ugodnih, lako nosivih kompozicija. Ipak, njihov bi idealan način upoznavanja s brendom bio kronološki: krenuti od Basquea i zatim prolaziti kroz cijelu liniju, miris po miris, kao kroz kratku lekciju iz povijesti.
A nose li, unatoč svemu, još uvijek dizajnerske parfeme?
Nekada jesu. Danas gotovo isključivo vlastite. Dijelom iz lojalnosti, a dijelom i iz vrlo praktičnog razloga: stalno rade na novim formulama s parfumerima i neprestano ih testiraju na vlastitoj koži.
"Već imamo poprilično puno posla s našim vlastitim mirisima", kaže Larisa uz smijeh.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....