Pandemija koronavirusa još nije završila, a znanstvenici sumnjaju da iduća pandemija vreba iza ugla. Smrtonosne bolesti poput ebole i nipaha, koje su smrtonosne u 75 posto slučajeva, dvije su najveće prijetnje. Ostale opasnosti koje bi mogle zahvatiti svijet ako im se pruži prilika, uključuju ptičju gripu, krimsko-kongoansku hemoragičnu groznicu i kugu, prenosi Daily Mail.
Popis Agencije za zdravstvenu sigurnost Ujedinjenog Kraljevstva uključuje 15 najstrašnijih zaraznih bolesti poznatih i kao zarazne bolesti s velikim posljedicama. Da bi im se dodijelila ova kategorija, moraju imati visoku stopu smrtnosti i uglavnom im je teško prepoznati simptome.
Lokalno stečene bolesti mogu se ponovno pojaviti u zemljama u kojima su prije iskorijenjene ako su prisutni potrebni faktori prijenosa. Podaci su stvoreni kako bi zdravstveni radnici mogli procijeniti rizik infekcije za svaku zemlju. Na popisu Kine našlo se sedam najpoznatijih zaraznih bolesti uključujući tri soja ptičje gripe.
Strah od potencijalno razorne ptičje gripe pojačan je prošli tjedan nakon što se pojavila epidemija među kunama. Znanstvenici desetljećima upozoravaju da je bolest najvjerojatniji kandidat za pokretanje sljedeće pandemije zbog moguće rekombinacije koja bi mogla dovesti do spajanja smrtonosnog soja ptičje gripe sa sezonskom gripom.
Krimsko-kongoanska hemoragijska groznica (CCHF) je virusna bolest koju također uglavnom prenose krpelji, koji mogu biti smrtonosni u čak 40 posto slučajeva. Bolest slična eboli ima slične simptome na početku infekcije uključujući bol u mišićima, bol u trbuhu, grlobolju i povraćanje. CCHF najšire je prijavljivana prijetnja, navedena u 60 različitih zemalja, uključujući Afganistan, Argentinu, Hrvatsku i Portugal.
Teški akutni respiratorni sindrom (SARS) je virusna respiratorna bolest uzrokovana koronavirusom povezanim sa SARS-om. To je raniji, smrtonosniji rođak SARS-COV-2, danas poznatog kao Covid-19, koji je prvi put nastao u Kini 2002. Među najrjeđim bolestima na popisu našle su se: lassa groznica (bolest koju prenose glodavci) u 13 zemalja, marburg u sedam, majmunske boginje u pet i lujo virus u jednoj - Zambiji.
Lassa groznicom moguće se zaraziti nakon izlaganja hrani ili kućanskim predmetima kontaminiranim urinom ili izmetom zaraženih štakora. Kod žena izaziva krvarenje iz vagine i izaziva napadaje, a može se prenijeti i tjelesnim tekućinama. Smrtonosni rođak ebole, marburg, ubije između četvrtine i 90 posto svih koji se zaraze. Zaraženi pacijenti postaju poput duhova s bezizražajnim licima, popraćenih krvarenjem iz nosa, desni, oči i vagine.
Majmunske boginje obično prenose zaraženi glodavci, štakori, miševi i vjeverice. Ljudi se mogu zaraziti ako ih ugrizu zaražene životinje ili ako dodirnu njihovu krv i tjelesne tekućine te ako pojedu zaraženo meso divljači. Ove se boginje uvelike razlikuju od onih koje se prenose među homoseksualcima i šire tjelesnim kontaktom.
Lujo virus prvi put je identificiran 2008. godine nakon kratke, ali teške epidemije u Africi. Ostalih sedam smrtonosnih bolesti s popisa su: kuga, ebola, virus Junin, virus Andes, koronavirus bliskoistočnog respiratornog sindroma (MERS-CoV), virus Nipah i virus Machupo.
104 zemlje nisu zabilježile poznate zarazne bolesti, uključujući Australiju, Francusku, Tongu i Singapur.