ŽIVOT BEZ GLUTENA Vodič za bezglutensku prehranu: mora se paziti na brojne detalje

Celijakija (glutenska enteropatija) jedna je od najčešćih bolesti crijeva. To je autoimuna bolest u kojoj nakon duljeg ili kraćeg konzumiranja glutena, u ljudi koji ga ne podnose, dolazi do oštećenja sluznice tankog crijeva. Organizam tada proizvodi protutijela koja napadaju njega samog što, ako se celijakija ne liječi, može voditi do teških bolesti i stanja - malignih tumora, anemije, osteoporoze, krvožilnih bolesti, povišenog krvnog tlaka, neplodnosti, niskog rasta...

Sto lica bolesti

Do prije nekoliko desetljeća smatralo se da je celijakija dječja prolazna bolest, pa se oboljele po završetku rasta skidalo s bezglutenske dijete, jer se mislilo da oboljelih odraslih osoba nema. No, danas se zna da je to doživotna bolest, zapravo češća u odraslih nego u djece, većinom genetski predisponirana, uglavnom prisutna od rođenja, s različitim simptomima, ali i dugo vrijeme bez vidljivih simptoma. Kod nekih osoba s genetskom predispozicijom celijakija se ne mora razviti.

Golemi je problem što celijakija ima mnoštvo različitih simptoma i gotovo ne postoje dva oboljela s jednakim pokazateljima bolesti, koja se može razviti na svakom organskom sustavu. Zbog tolike različitosti simptoma, koji u velikom broju slučajeva uopće nisu probavni, često se događa da liječnici i nakon godina neuspješnog liječenja neke tegobe ne posumnjaju na celijakiju.

Osim toga, ni dijagnozu nije lako postaviti. Postoje krvni testovi, no nisu sasvim pouzdani; pozitivan rezultat daje opravdanu sumnju na celijakiju, ali negativan rezultat je nužno ne isključuje. Samo se biopsijom sluznice tankog crijeva može postaviti točna dijagnoza.

Bezglutenska hrana jedini lijek

Lijeka za celijakiju nema. Jedina je terapija bezglutenska dijeta koja mora biti striktna (glutena u prehrani ne smije biti ni u tragovima) i doživotna. Dijeta se ne smije prekidati, jer svaki prekid dovodi do daljnjeg oštećenja sluznice crijeva te do povećane opasnosti razvoja brojnih teških bolesti.

- Bezglutenska zdravstvena dijetoterapija nije nimalo jednostavna. Nakon postavljanja dijagnoze iz korijena se mijenja kompletna prehrana i cijeli način života - upozorava Ružica Lah, predsjednica Hrvatskog društva za celijakiju. - Svaka osoba s dijagnosticiranom celijakijom trebala bi se javiti u naš Celiko centar (Zagreb, Tomašićeva 10), gdje može dobiti prave i precizne savjete o kupnji i čuvanju namirnica, o pripremi hrane, o tome što smije, a što ne smije jesti... To mu ne može reći ni liječnik ni nutricionist. Svaki bi liječnik svakog novog dijagnosticiranog oboljelog od celijakije trebao uputiti u Celiko centar, no, nažalost, liječnici se to često ne sjete učiniti.

Ako pak osoba posumnja na celijakiju, ne smije mijenjati prehranu na svoju ruku - ističe R. Lah. Počne li s bezglutenskom dijetom prije dijagnosticiranja bolesti, može omesti postavljanje prave dijagnoze ili pak zamaskirati sliku bolesti (celijakije ili neke njoj slične).

Kontaminacija glutenom

Oboljeli od celijakije stalno treba učiti, pri čemu je potpora obitelji i Društva iznimno važna. Ako se želi striktno pridržavati bezglutenske prehrane, mora paziti na brojne detalje, pa i na to gdje kupuje hranu bez glutena. Naime, ako stoje uz hranu koja sadrži gluten, bezglutenske se namirnice mogu njime kontaminirati, čak i kroz ambalažu. Tako postaju opasne za oboljelog jednako kao i hrana s glutenom.

- U Društvu smo napravili test: obično i bezglutensko brašno, oba u neotvorenoj ambalaži, stajala su jedno uz drugo deset dana. Mjerenje je pokazalo da se bezglutensko brašno kontaminiralo glutenom - kaže Ružica Lah.

Osobe s celijakijom moraju detaljno proučavati deklaracije na namirnicama, iako one nisu uvijek precizne. U Celiko centru mogu dobiti točne podatke o tome koji proizvodi kojih proizvođača dostupni na tržištu sigurno ne sadrže gluten.

Brašno na recept

Život oboljelima od celijakije olakšava to što HZZO odobrava određenu količinu bezglutenskog brašna na recept. No, oboljeli ne može uvijek od liječnika dobiti potrebnu količinu - rijetko se propisuje više od 10 kg brašna mjesečno, što je za malo dijete i više nego dovoljno, ali za mladića u razvoju može biti nedovoljno, jer od tog brašna oboljeli priprema kruh, radi tjesteninu, deserte, s njim priprema jela... Stoga se HDC zauzima za to da svatko dobije količinu brašna prema svojim potrebama.

Mnogi oboljeli, svjesno ili nesvjesno, zanemaruju bezglutensku prehranu, upozorava Ružica Lah. Iskušenja o prestanku dijete su česta, posebno ako se neposredno nakon konzumacije glutena ne primjećuju zdravstvena pogoršanja. Nedisciplina je vrlo česta kod tinejdžera koji pate zato što se razlikuju od vršnjaka. No, uvijek treba imati na umu - mnogi simptomi različitih bolesti dugotrajno mogu biti skriveni, a uzimanje glutena povećava rizik od razvoja teških bolesti.

Tipični i netipični simptomi

Tipični simptomi celijakije su: dugotrajni proljev s obilnim, masnim, zaudarajućim stolicama, gubitak apetita, težine i potkožnog masnog tkiva, napuhnutost trbuha, slabost mišića, gubitak raspoloženja. Kod djece su ruke i noge tanje, a trbuh napuhnut - takva tipična slika javlja se nekoliko mjeseci nakon što dijete počne jesti hranu s glutenom.

Česti su netipični simptomi slabokrvnost, nizak rast, odgođen pubertet, bolovi u trbuhu, zatvor stolice, neplodnost, zakasnjela menstruacija, neurološke i psihičke smetnje, osteopenija i osteoporoza, mjehurići na koži... Moguće je i da simptoma dugo godina uopće nema ili su vrlo blagi, pa se ne uočavaju, ali unatoč tome dolazi do oštećenja crijevne sluznice.

Sveprisutni gluten

Gluten je bjelančevina žitarica - pšenice, raži, ječma. Zob (kao ni kukuruz) prirodno ne sadrži gluten, ali se tijekom uzgoja i prerade često njime kontaminira, pa se izbacuje iz prehrane oboljelih od celijakije.

Gluten je dobar nositelj dodataka prehrani (boja, pojačivača okusa itd.), pa se stavlja u brojnu industrijsku hranu, lijekove, kozmetičke proizvode.

Osim, očekivano, u kruhu, pekarskim proizvodima, tjestenini, keksima i sl., glutena ima i u brojnim suhomesnatim proizvodima, senfovima, kečapima, instant-juhama, gotovim jelima, slatkišima itd.

Prisutan je i u brojnim kozmetičkim proizvodima, istina, u tragovima tragova, ali za iznimno osjetljive osobe i to može biti opasno. Na tržištu postoji kozmetika bez glutena, što je posebno važno za proizvode koji se mogu progutati kao što su zubne paste, ruževi, šamponi.

Znak prekriženog klasa

Dijetetski proizvodi, tj. bezglutenske namirnice koje su zamjena za one od običnog brašna (bezglutenska brašna i kruhovi, tjestenine, keksi i drugi slatkiši, mrvice, müsli, dvopek, cornflakes…) proizvedene su od namirnica koje ne sadrže gluten ili onih iz kojih je ekstrahiran. Moraju biti označene znakom prekriženog klasa žita, što je jamstvo da proizvod ne sadrži gluten u nedopuštenim količinama te da je prošao stroge laboratorijske kontrole od uzgoja do pakiranja.