Nije sad toliko bitno zašto se to dogodilo, ali čini mi se da s priličnom sigurnošću možemo zaključiti da većina ljudi zagubljeno tumara po vlastitom životu. Većina ljudi nema jasnu ideju tko su, jasnu ideju o tome što ih može usrećiti, jasnu ideju o tome što život zapravo jest. Čini mi se da se prečesto prema vlastitom životu odnosimo kao da nam je prisilno nametnut, kao da je neka smetnja koju moramo što brže odraditi, kao da je generalna proba. Kao da se toliko trudimo preživjeti da smo zaboravili doista živjeti. I onda obično odgađamo život za neka bolja vremena, kad će biti lakše uloviti sreću. “Samo da preživim do vikenda pa će biti lakše. Čim dobijemo djecu, sve će sjesti na svoje mjesto. Samo da promijenim posao pa će sve biti bolje. Samo da nađem kvalitetnog partnera pa ću kona...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....