Njegova se egzekucija priprema desetljećima. Ne, taj osuđenik nije čovjek, nego virus Variola vera, uzročnik velikih boginja koje su samo u 20. stoljeću odnijele 300 milijuna života. Zahvaljujući masovnim akcijama cijepljenja, velike su boginje iskorijenjene još 1979., što je velika pobjeda Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Ipak, nekoliko stotina uzoraka variole još je na životu, a te se zalihe zloglasnog virusa čuvaju u specijalnim sigurnosnim uvjetima u američkom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) u Atlanti te u ruskom Državnom centru za virologiju i biotehnologiju (VECTOR) u Koltosovu blizu Novosibirska.
Iako se očekivalo da će krajem svibnja na 67. generalnom zasjedanju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) biti donesena konačna odluka o uništenju mikroorganizma koji je u prošlosti bio sinonim za smrt, to se nije dogodilo. Nakon žustre rasprave zaključeno je da treba nastaviti konzultacije o sudbini preostalih ampula variole.
- Kada bi se ta odluka zasnivala na čvrstoj znanosti, virus bi bio uništen već prije mnogo godina - izjavio je za New Scientist prof. Gareth Williams sa sveučilišta Bristol i autor knjige “Angel of Death: The Story of Smallpox” (Anđeo smrti: Povijest velikih boginja).
Ipak, odluka o varioli manje je znanstvena, a više politička. Iako se slažu da virus velikih boginja treba uništiti, SAD i Rusija već desetljećima tvrde da još nije došlo vrijeme za takvo što. Velike boginje spadaju među najsmrtonosnije bolesti s kojima se suočilo čovječanstvo, a u prošlosti su ubijale i do 60 posto zaraženih odraslih te više od 80 posto zaražene djece. Virus velikih boginja, koji se s oboljele na zdravu osobu širi kapljičnim putem, napada krvne žile u koži, ustima i grlu. Nekoliko dana nakon izbijanja bolesti oboljeli se žale na jaku glavobolju, bol u mišićima i leđima te visoku temperaturu. Po tijelu izbija krupni osip koji se brzo pretvara u plikove. Plikovi se zagnoje i na njihovu se mjestu otvore ranice, od kojih ostaju primjetni ožiljci na licu osoba koje su preživjele velike boginje.
Povijesni izvori govore da je ta bolest harala još u 5. stoljeću prije nove ere. U doba kad su španjolski konkvistadori osvajali Novi svijet, velike su boginje bile snažno biološko oružje za pokoravanje moćnih carstava Azteka i Inka. Primjerice, kada se Hernan Cortes 1519. godine iskrcao na obalu Meksika, predvodio je samo 600 konkvistadora. No, na brodu s njima bila je i roba zaražena variolom pa je buknula epidemija u kojoj je pomrla gotovo polovica azteškoga stanovništva. Na sličan je način i Francisco Pizarro pokorio carstvo Inka. Pizzaro se 1531. godine iskrcao na obalu Perua sa samo 168 vojnika, ali imao je nevjerojatnu “sreću” jer su boginje već 1526. godine stigle kopnenim putem i usmrtile većinu populacije Inka, uključujući i cara Huyanu Capaca.
Početkom 18. stoljeća velike su boginje bile najsmrtonosnija bolest Starog kontinenta i u prosjeku su godišnje odnosile život 400.000 Europljana, među kojima i pet vladara. Među sretnicima koji su preboljeli opaku bolest američki su državnici George Washington i Abraham Lincoln, ali i genijalni austrijski glazbenik Wolfgang Amadeus Mozart. On se zarazio tijekom epidemije 1767. kao 11-godišnji dječak, ali se, srećom, uspio izvući.
Spas od boginja krajem 18. stoljeća donio je engleski seoski liječnik Edward Jenner. On je zapazio da žene koje su muzle krave i zarazile se tzv. kravljim boginjama poslije nisu obolijevale od velikih boginja. Taj koncept imunizacije 1796. prvi je put primijenio kod jednog dječaka i tako ga spasio od smrtonosne bolesti. Jennerova metoda otvorila je put cijepljenju koje je u 20. stoljeću lansirao WHO, a zahvaljujući tome, velike boginje su naposljetku iskorijenjene 1979. godine.
Prethodno je 1972. na području bivše Jugoslavije zabilježena posljednja epidemija velikih boginja, o čemu je snimljen i igrani film “Variola vera” u režiji Gorana Markovića. Podsjetimo, jedan se muslimanski hodočasnik s Kosova vratio s hadžiluka u Meki. Kada su se javili prvi simptomi, otišao je u bolnicu u Beogradu gdje liječnici u prvi tren nisu prepoznali variolu. Zdravstvene su vlasti proglasile izvanredno stanje i ograničile kretanje na prostoru cijele zemlje, no zaraza se proširila na 175 ljudi, od kojih je 35 umrlo.
Kada su krajem 1979. godine, kao prva zarazna bolest, iskorijenjene velike boginje, WHO je to trijumfalno proslavio. No, ostao je problem s laboratorijskim uzorcima variole pa su 1983. tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan i sovjetski vođa Konstantin Černjenko s ciljem održavanja ravnoteže između Istočnog i Zapadnog bloka dogovorili da svaka strana sačuva ampule zloglasnog virusa. Iako je u međuvremenu nestalo blokova, raspao se i Sovjetski Savez, a WHO uporno zahtijeva da se preostali uzorci zloglasnog virusa unište, ampule s variolom i dalje se čuvaju. Amerikanci i Rusi to pravdaju opasnošću od bioterorizma. Naime, kada bi se variolu koristilo kao biološko oružje, posljedice bi mogle biti katastrofalne jer sve osobe koje su rođene nakon 1981. nisu cijepljene. Zagovornici održavanja variole na životu tvrde da čuvanje preostalih zaliha virusa, 451 ampule u Atlanti i 120 u Koltosovu, ima svoje znanstveno opravdanje jer bi u slučaju epidemije to pomoglo u razvoju novog cjepiva. No, prof. Williams se ne slaže.
U posljednjih 30 godina preostale zalihe virusa malo su pridonijele znanosti - tvrdi Williams koji je posljednje slučajeve velikih boginja vidio 1977. kada je kao liječnik boravio u zemljama Trećeg svijeta. - Nadam se da nikad više neću vidjeti nijedan slučaj te bolesti. Virus variole je zloduh kojemu ne smije biti dopušteno da iz boce ponovno pobjegne u naš svijet - naglasio je Williams.
Neposredno prije nego što je WHO najavio pobjedu nad velikim boginjama, zabilježen je bijeg opasnog virusa iz laboratorija Sveučilišta Birmingham. Janet Parker, koja je kao medicinska fotografkinja radila na tom sveučilištu, slučajno se zarazila velikim boginjama i umrla, a njezina je majka uspjela preživjeti. Nikad se, međutim, nije otkrilo kako je zlokobni virus pobjegao iz laboratorija.
Da bi preostale zalihe virusa velikih boginja trebale biti uništene, smatra i Donald Henderson, američki epidemiolog koji je vodio WHO-ovu globalnu kampanju cijepljenja 1960-ih godina. Henderson je, također, na poziv jugoslavenskih vlasti 1972. pomagao u suzbijanju epidemije velikih boginja u Beogradu i na Kosovu.
- Hajde da uništimo virus i završimo s tim. Velike boginje su jedna od najstrašnijih stvari koje možete zamisliti - rekao je nedavno Henderson (85).
Zagovornik uništenja variole je i Eckard Wimmer, američki znanstvenik koji je 2002., na osnovi spoznaja o genomu virusa dječje paralize dostupnih na internetu, kreirao njegovu sintetsku inačicu.
No, nisu svi znanstvenici zagovornici variolina uništenja. Dr. Inger Damon, stručnjakinja za variolu s CDC-a u Atlanti, koja ima pristup preostalim zalihama, tvrdi da postoje opravdani razlozi za očuvanje strašnog virusa.
- Naša istraživačka agenda sa živim virusom variole nije gotova. Unatoč značajnim naporima, još mnogo posla mora biti obavljeno prije nego što međunarodna zajednica postane sigurna da posjeduje značajnu zaštitu protiv prijetnji velikim boginjama u budućnosti - zaključila je dr. Inger Damon.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....