Moja je sestrična skakala u more pa izranjajući porezala nogu na stijeni. Porezotina nije zaslužila filmić na YouTubeu, ali nije baš bila ni mala. Sestrična je pod utjecajem filmova Ralje (od 1 do 4) pobjegla iz mora da krv ne privuče kakvog zalutalog šarkija, pa je odlučila otići do apoteke umjesto da zamotava nogu ručnikom i krvareći po plaži izaziva paniku.
A onda ju je ekipa počela ismijavati. Jer, kao, ona je blesava kontinentalka - pa more liječi sve! Od slomljenog srca do porezotina. Pomaže da rane brže zarastu.
Žena je stoički odslušala one što su joj se rugali i govorili joj da je u 40-oj obična purgerska mamina maza. Zatim ih je stavila na ignore i, kad se već nitko nije ponudio da pomogne, sama otišla do apoteke, kupila flastere, gaze i dezinfekcijsko sredstvo.
Slušajući je, odmah sam se sjetila davnih vremena i davnih ljetovanja. Bila sam prava divljakuša i kao takva sam imala izubijane noge, laktove, hrpe masnica, porezotina, ogrebotina. Još imam neke ožiljke koje od milja zovem Crikvenica ‘79 i Dubrovnik ‘82. I meni su govorili - sve će to more srediti. Tada sam i vjerovala da je stvarno tako.
Sada, puno godina kasnije, više ne vjerujem u omnipotentnost morske vode ni u pitanju srca ni u pitanju rana.
Nema tome dugo čitala sam o nekom njemačkom istraživanju koje je pokazalo da slana voda doista djeluje iscjeljujuće na rane. Iako se nekad mislilo da vlaga otežava zarastanje, pa se inzistiralo na suhoći, sada ispada da vlaga nije loša.
No, pritom se za ispiranje ne koristi voda iz omiljene romantične uvale, nego slana otopina s 0,9 posto soli, dakle fiziološka otopina koja je prosječno četiri puta manje slana od morske vode. I sterilna.
Morska je, kažu njemački doktori, preslana i može imati kontraefekt, pa će rani trebati dulje da zaraste. K tome, u moru može biti i svakojakih patogena. Hop i evo infekcije.
Nakon toga sam pročitala u novinama nešto što je fino zaokružilo cijelu priču: maštoviti vlasnik kuće s bazenom u nekom malom mistu odlučio ispuštati vodu (navodno iz bazena, a ne iz kanalizacije), preko improvizirane cijevi, i to direktno na plažu, na slikama očigledno lijepu plažu s oblucima koju ljudi koriste.
E, sad, na toj plaži ljudi vide što se događa, u more curi prljava voda i bar se mogu buniti. A koliko je mjesta u kojima ne vidimo gdje kanalizacija ulazi u more? Je, super će to zarasti.
Htjela sam, kao i uvijek, znati što o ovoj temi misle stručnjaci, pa sam nazvala dr. Maju Ceković, dermatologinju, ženu koja je uvijek na vrhu lista najboljih liječnika u Hrvatskoj, i po kolegama i po pacijentima.
- Jasno, sve ovisi o tome kakva je rana, koliko je duboka. Nema potrebe komplicirati ako je u pitanju samo površinska - rekla mi je dr. Ceković. - U svakom slučaju ranu treba dezinficirati i staviti flaster, a nije loše koristiti i neku antibiotsku kremu.
Pametno je, kada ih već imamo na raspolaganju, iskoristiti moderna dostignuća - vlažne obloge raznih vrsta, često sa srebrom, koji se mogu kupiti u apoteci.
Oni pomažu bržem zacjeljivanju rana i smanjuju rizik od infekcije. Plus, s njima se čovjek mirno može tuširati i kupati. Praktični su i zato što se mogu prilagoditi veličini rane - objasnila je dr. Ceković.
Našla sam se sa sestričnom na kavi i pokazala mi je svoj ožiljak na potkoljenici. Još je onako roskast.
Zaključila sam da pomalo nalikuje na flaminga na napuhavanje. Njoj je to bilo grozno. Sigurno neće biti moderan sljedeće sezone.