Počeo ‘rat‘ zbog umjetnog zaslađivača koji navodno može izazvati rak: ‘Sada rade istu stvar kao s pušenjem...‘

Bio je to izum koji se smatrao maltene čudotvornim - supstanca 200 puta slađa od šećera, ali bez kalorija koje su dolazile s njime. Međutim, nakon više od 40 godina upotrebe i rigoroznih testiranja, Svjetska će zdravstvena organizacija aspartam - sladilo koje se može pronaći u otprilike 5000 proizvoda, ali primarno dijetalnim varijantama gaziranih bezalkoholnih pića, jogurtima s niskim razinama masti, niskokaloričnim žvakaćim gumama, kapima protiv kašlja i pahuljicama - u narednim tjednima proglasiti "potencijalno kancerogenim".

Spomenuta vijest velik je udarac za 381 milijardu eura vrijednu industriju dijetalnih pića i milijarde koje se tijekom popodneva opuste uz limenku Coca-Cole Zero.

Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC), međuvladina agencija koja je dio Svjetske zdravstvene organizacije, još nije otkrila kako je došla do zaključka da je aspartam potencijalno kancerogen, međutim smatra se da je odluka djelomično povezana s velikom studijom koja je prošle godine provedena u Francuskoj, a koja je pokazala da se povećani unos aspartama i acesulfama K-a (još jedno umjetno sladilo) povezuje s povećanim rizikom od raka dojke i rakova koji povezani s pretilošću. Druga su istraživanja aspartam povezali s poremećajima raspoloženja, leukemijom, kardiovaskularnim bolestima, migrenama, dijabetesom i nizom drugih oboljenja.

Potrošače ta upozorenja, čini se, ne brinu. Agencija za hranu i lijekove Sjedinjenih Američkih Država (FDA) prvi je puta aspartam odobrila 1981. godine i on se danas nalazi u 95 posto svih gaziranih dijetalnih pića. Kako piše The Telegraph, to bi tržište 2027. trebalo vrijediti 11 milijardi eura. Unatoč tome, žustra rasprava o sigurnosti aspartama ne jenjava.

Oni koje je izjava IARC-a uznemirila sada se pitaju: Ne bi li nas aspartam već ubio da je toksičan?

Cancer Research UK, najveća svjetska nezavisna organizacija za istraživanje raka, tvrdi da je aspartam siguran, a isto tvrde i sva britanska regulatorna tijela te regulatorna tijela u 90 zemalja u kojima se to sladilo koristi. Zato su pobornici aspartama IARC-ovu najavu okarakterizirali kao "glupu" te ustvrdili da se temelji na "diskreditiranim istraživanjima" koja su u suprotnosti s "kvalitetnim dokazima" koji su skupljani desetljećima.

Je li aspartam štetan?

Aspartam se u čovjekovu tijelu razgradi na asparaginsku kiselinu, fenilalanin i metanol, koji se potom razgradi na formaldehid, kancerogenu tvar.

Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) kaže da dnevni unos aspartama ne bi smio prijeći 40 miligrama po kilogramu tjelesne težine osobe. FDA dopušta 50 mg/kg tjelesne težine. Osoba teška 60 kilograma dnevno smije konzumirati 2400 mg aspartama.

Centar za nutricionizam Kendal Reagan u sklopu Sveučilišta Colorado State objavio je u kolovozu 2019. godine da limenka od 12 unci (350 ml) dijetalnog gaziranog pića sadržava otprilike 200 mg aspartama. To znači da spomenuta osoba teška 60 kilograma dnevno može popiti otprilike 12 limenki dijetalnog gaziranog pića.

"Ako govorimo o dozama aspartama koje mi uzimamo, nema konkluzivnih dokaza da je aspartam štetan", rekao je Giles Yeo, profesor molekularne neuroendokrinologije na Sveučilištu Cambridge. "Ljudi se pitaju: je li aspartam štetan? Pravo je pitanje - u usporedbi s čime? Je li bolje popiti čašu vode ili čašu nečega s aspartamom? Naravno da je bolje popiti vode", dodao je Yeo.

Međutim, u drugim je situacijama teže odgovoriti na pitanje - je li aspartam štetan. Čovjek bi pomislio da se rasprava o štetnosti aspartama može uz pomoć znanosti staviti ad acta. Tu stvari postaju još kompliciranije.

Povijest aspartama čita se kao višedesetljetna borba između laboranata i znanstvenika te giganata industrije hrane i pića koja je dovela do toga da se njegovo odobrenje koje je FDA izdala 1981. godine naziva "jednim od najosporavanijih u njezinoj povijesti". Tvrtka G. D. Searle optužen je za falsificiranje dijela podataka u studijima koje je 1974. poslao FDA-i na odobrenje. Odobrenje je dobio unatoč tome što je FDA-ina radna skupina konstatirala da je istraživanje u najmanju ruku - manjkavo. Međutim, loše je osmišljena i poziv na javno saslušanje koje se trebalo održati 1975. godine. Zabrana reklamiranja aspartama izrečena je tvrtki G. D. Searle koncem 1975. godine, a istraga je trebala utvrditi jesu li dvije od spomenutih studija falsificirane ili nekompletne. Istraga nikad nije pokrenuta, a američki odvjetnik koji ju se trebao voditi zaposlio se u odvjetničkom uredu u vlasništvu G. D. Searlea. Administrator u FDA-i koji je 1983. aspartamu dao zeleno svijetlo otprilike se godinu dana ranije zaposlio u agenciji za odnose s javnošću koja je svoje usluge pružala tvrtki G. D. Searlea. Uz to, G. D. Searle je tijekom većeg dijela procesa odobrenja aspartama (od 1977. do 1985.) vodio Donald Rumsfeld, ministar obrane Sjedinjenih Američkih Država za vrijeme mandata Geralda Forda (od 1975. do 1977.) te za vrijeme mandata Georgea W. Busha (od 2001. do 2006.).

Suptilno i nesuptilno lobiranje

Bliske veze između teškaša industrije i onih koji su zaduženi za provođenje zakona godinama su davale uvjerljivost teorijama da je odobrenje aspartama bila riješena stvar. Kritičari tvrde da pobornici aspartama vuku iste poteze kao i interesne skupine koje su znale za i potom prikrile negativne aspekte cigareta, azbesta i talka. "Ako industrija sponzorira istraživanja, tada su ta istraživanja u skladu s očekivanjima industrije", rekla je Marion Nestle, molekularna biologinja na Sveučilištu New York i autorica knjige Soda Politics: Taking on Big Soda (and Winning).

Nestle kaže da 156 od 168 studija koje su objavljene 2015., a koje su sponzorirale akteri iz industrije hrane i pića, dale rezultate koji su išli niz dlaku onima koji su ih sponzorirali. Analiza 166 članaka koji su objavljeni između 1980. i 1985. pokazala je da su sve studije koje je financirala industrija hrane i pića, njih 92, potvrdile da je aspartam siguran. S druge strane, 84 nezavisne studije govorile su o njegovoj štetnosti.

Pored financiranja istraživanja, tvrtke svoje interese guraju i na suptilnije načine. Coca-Cola je jednoj neprofitnoj organizaciji koja je tvrdila da istražuje pretilost, a koja je promovirala ideju da je povećanje fizičke aktivnosti za zdravlje čovjeka važnije od zdrave prehrane, 2014. godine donirala 1,5 milijuna dolara. Tvrtka je iduće godine Medicinskom fakultetu Sveučilišta Colorado u SAD-u dala milijun dolara kako bi se financirao rad interesne skupine koja je negirala povezanost između gaziranih pića i pretilost. Novac je kasnije - vraćen. Nakon velike istrage novina The New York Times, Coca-Cola je priznala da je između 2010. i 2015. na znanstvena istraživanja i partnerstva potrošila 132,8 milijuna dolara.

Marion Nestle kaže su spomenute taktike slične onima koje je duhanska industrija koristila kako bi osporavala dokaze da pušenje uzrokuje rak pluća. "Prvo ćete pokušati osporiti znanost i reći da istraživanja nisu dovoljno sveobuhvatna i temeljita. Zatim ćete napasti znanstvenike koji se ne slažu s vama i reći da imaju agende te da su šlampavi. Nakon toga, ćete lobirati kako biste bili sigurni da nijedna vlada neće predložiti zakon da se zabrani ono što ne želite da se zabrani", rekla je Nestle te dodala da će u cijelom procesu važnu ulogu odigrati i oni koji redovito koriste te zabranjene proizvode. "Bit će dovoljno predanih dijetalnim gaziranim pićima koji će inzistirati na tome da im se ona ne oduzmu. To će industrija hrane i pića svakako pokušati iskoristiti", ustvrdila je Nestle.

Jedan od najproučavanijih sastojaka

Don Barrett, odvjetnik koji je za nemar tužio duhansku industriju i koštao je 184 milijarde eura, na situaciju gleda nešto blaže. Iako smatra da je industrija hrane i pića nedvojbeno moćna, on tvrdi da ona nije štetna poput duhanske ili farmaceutske, koje tijekom sudskih sporova s raznim oponentima i zviždačima koriste taktikom tzv. spaljene zemlje. "Nakon 13 godina borbe s velikim duhanskim tvrtkama, mogu reći da čak ni farmaceutska industrija nije zla kao duhanska", rekao je Barrett.

Međutim, Barrett se slaže da će se u slučaju borbe oko aspartama prvo napasti znanost te da će teze o "lošoj" znanosti u SAD-u pasti na plodno tlo jer se Amerikanci i dalje ne slažu s načinom na koji je WHO upravljao covid-krizom. Dapače, francuska studija na kojoj se navodno temelji zaključak IARC-a već se našla na udaru kritika. Napadnute su i dvije studije o štetnosti aspartama koje je 2006. i 2007. u Italiji napravio Institut Ramazzini.

FDA je zbog tih tenzija svoje upute za upotrebu aspartama revidirala pet puta, a EFSA svoje tri puta. Nijedna od tih revizija nije rezultirala promjenom stava.

Pristaše aspartama usporedili su najnoviju objavu WHO-a s onima o štetnosti crvenog mesa i korištenja mobilnih telefona. Ako WHO aspartam u konačnici proglasi potencijalno kancerogenim, sladilo će se naći u društvu još 322 agensa koji se smatraju potencijalno kancerogenima.

"Aspartam je jedan od najproučavanijih sastojaka hrane i više je puta utvrđeno da je siguran. Zato Međunarodno udruženje za niskokaloričnu hranu i hranu s reduciranom količinom kalorija Calorie Control Council brinu neosnovane tvrdnje koje su u suprotnosti s tim zaključkom", rekao je Robert Rankin, predsjednik Calorie Control Councila.

Međunarodno udruženje proizvođača sladila reklo je da će vijesti koje će se objavljivati prije objave izvješća IARC-a dovesti do rasta straha oko konzumacije aspartama. "IARC nije tijelo koje se bavi proučavanje sigurnosti hrane. Nijedan se zaključak ne može donijeti dok se izvješća ne objave", rekla je glavna tajnica Međunarodnog udruženja proizvođača sladila Frances Hunt-Wood.

Institucionalna inercija

Činjenica da FDA, EFSA i brojne zemlje kažu da je aspartam još uvijek siguran smatra se najvećim pečatom odobrenja koji nekom sastojku hrane treba.

Erik Millstone, profesor znanstvene politike na Sveučilištu u Sussexu u Engleskoj, rekao je da je to možda stvar institucionalne inercije jer "države i vijeća ne vole priznati da su pogriješili". On je 2019. proučavao proces potvrde sigurnosti aspartama koji je 2013. provela EFSA, a tijekom kojeg su odbačeni rezultati sve 73 studije u kojima je stajalo da bi aspartam mogao biti štetan. "Ne mislim da ga se trebalo odobriti. Mislim da sada ima dovoljno dokaza koji bi podržali njegovu zabranu", dodao je Millstone.

Ako se pokaže da se aspartam može povezati s rakom, uslijedit će skupa pravna bitka tijekom koje će se te tvrdnje pokušati osporiti.

Umjesto dugotrajnih parnica, Marion Nestle smatra da će se teškaši iz industrije hrane i pića dati u ubrzano mijenjanje recepata. Međutim, to nije uvijek sigurno rješenje. PepsiCo, tvrtka koja posjeduje proizvođača bezalkoholnih gaziranih pića Pepsi, objavila je 2015. da zbog pada prodaje iz svoje dijetalne verzije Pepsija izbacuje aspartam jer su joj potrošači rekli da žele dijetalno piće bez njega. Iduće godine, kada je prodaja nastavila padati, Pepsi se vratio na stari recept. Tvrtka se zbog kontroverze oko aspartama 2020. ponovno vratila mješavini umjetnih sladila sukraloze i acesulfama K-a.

Unatoč tome što sadrže druga sladila, na policama američkih trgovina već su se pojavili proizvodi na kojima stoji da su "bez aspartama". O tome koliko su potrošači ozbiljno shvatili upozorenje IARC-a više će se znati nakon što ono izađe 14. srpnja.

S obzirom na to da su na kocki veliki novci i životne navike, protivnici aspartama i njegovi zagovornici sigurno su se već pripremili za javna sučeljavanja.