Istraživači sa Sveučilišta British Columbia sve su bliže razvoju inzulinskih tableta koje bi u budućnosti mogle zamijeniti inzulinske injekcije o kojima su ovisni oni s dijabetesom tipa 1. Njihovo tijelo samo ne proizvodi dovoljno inzulina pa ga moraju dobiti na drugačiji način.
- Ovi uzbudljivi rezultati pokazuju da smo na pravom putu u razvoju formulacije inzulina koja se više neće morati ubrizgavati prije svakog obroka. Vjerujemo da će se tako poboljšati kvaliteta života i mentalno zdravlje više od devet milijuna dijabetičara tipa 1 diljem svijeta – entuzijastično je rekao glavni istraživač Anubhav Pratap-Singh za Big Think.
Konačno ‘odredište‘ inzulina je jetra u koju dolazi nakon što se iz crijeva apsorbira u krvotok. Problem je što pilule prije toga trebaju proći kroz želudac gdje se zbog želučane kiseline velik dio inzulina razgradi i tako nikada ne završi u jetri. Inzulinske pilule se razvijaju već desetljećima, a jedan od prijašnjih načina kako doskočiti tom problemu bile su tablete koje sadrže vrlo velike doze inzulina kako bi se dio očuvao i nakon prolaska kroz želudac. Konkretno, tablete su trebale imati čak pet puta više inzulina od injekcija kako bi postigle željeni učinak.
Ono što predlažu istraživači British Columbije ide u drugom smjeru. Njihove bi se tablete razgrađivale već u ustima i tako izbjegle prolazak kroz želudac. Za sada su na British Columbiji proveli istraživanje na štakorima koje je pokazalo veliku uspješnost ove metode - gotovo sav topivi inzulin dospio je u jetru glodavaca, a posebno ih veseli što se njegovo djelovanje pokazalo bržim od drugih tableta u razvoju koje imaju tendenciju polaganog otpuštanja inzulina nekoliko sati.
- Slično brzodjelujućoj injekciji inzulina, naša tableta za oralnu primjenu apsorbira se nakon pola sata, a djelovanje može trajati od dva do četiri sata - rekao je istraživač Alberto Baldelli.
Potrebno je još mnogo istraživanja kako bi ove tablete došle do kliničkog ispitivanja pa, ako rezultati budu zadovoljavajući, i do dijabetičara diljem svijeta. Istraživači su optimistični i uzbuđeni zbog dobrobiti koje će njihove tablete imati na ljude, posebno one koji se boje injekcija, a ovisni su o njima. Tu su i druge prednosti: skladištenje bočica s pilulama puno je jednostavnije jer, za razliku od bočica s inzulinom za injekcije, ne moraju biti u hladnjacima te se ujedno stvara manje otpada zbog prestanka korištenja jednokratnih igala.
Ove tablete s topivim inzulinom samo su jedno od istraživanja koja žele olakšati borbu s dijabetesom. Istraživači s NYU-a u Abu Dhabiju razvijaju sustav oralne primjene inzulina koji koristi "nanoploče" koje taj hormon štite u želucu, a tim na UT Southwesternu razvija injekciju inzulina za osobe s dijabetesom tipa 2 koju bi trebali ubrizgati samo jednom tjedno.