NITKO NE ŽELI SPECIJALIZACIJU, NIKAD NAKON RATA NIJE BILO OVAKO KRITIČNO 'Ne daj Bože veće epidemije, nismo spremni, sve bi se moglo urušiti!'

Na posljednja dva natječaja za specijalizaciju iz pedijatrije koja je raspisao KBC Osijek nije se javio nitko. Opća županijska bolnica u Vinkovcima već dvije godine opetovano raspisuje natječaj za tu specijalizaciju, no zainteresiranih nema. To je, kažu pedijatri, postala vrlo neatraktivna specijalizacija, a država istovremeno ne čini ništa na reorganizaciji samog medicinskog sektora, koji se skrbi za najmlađe i najosjetljivije pacijente, piše Glas Slavonije.

- Već 30 godina traje proces da se djeca oduzimaju pedijatrima. Sve je vezano uz odredbu da djecu iznad sedam godina treba prepustiti liječnicima obiteljske medicine jer pedijatara nema dovoljno. Stav pedijatara je da dijete do 18. godine najbolje i najsveobuhvatnije može liječiti pedijatar. Onda imate problem da djecu s teškim kroničnim bolestima nastavlja liječiti liječnik obiteljske medicine, a onda svu tu djeca šalju u bolnicu, jer liječnici za stvari koje bi mogao riješiti pedijatar u domu zdravlja pišu uputnice za bolnicu. Svi se boje liječiti djecu, no nitko ne cijeni pedijatre kao, primjerice, kirurge ili kardiologe. Istovremeno se specijalizacija produžila na pet godina i nema mogućnosti uže specijalizacije, a ako želite ići na subspecijalizaciju, onda su to još dvije ili tri godine. Dio toga odrađuje se u Zagrebu i zamislite što to onda čini obiteljima. Posao je težak jer je svaki pacijent intenzivan, a nad vama bdiju i roditelji djece, te se mladi liječnici teško odlučuju na tu specijalizaciju. Bojim se da će pedijatara biti sve manje i manje - priča dr. Sanja Dorner, predsjednica osječkog ogranka Hrvatskog pedijatrijskog društva.

Pedijatri upozoravaju kako je kvaliteta zdravstvene zaštite djece drastično pala nakon Domovinskog rata.

- Danas nema sveobuhvatne skrbi za djecu. Prije je postojala i školska medicina, kamo su djeca prelazila nakon pedijatra, ali ona tada nije služila isključivo za sistematske preglede. Postojao je dječji dispanzer i tamo su bili liječnici školske medicine i liječnici pedijatrije. Svi su se bavili djecom. Sada smo posve razdvojeni. Primarci su između sebe podijeljeni na domske liječnike i koncesionare, pa imate školsku medicinu i bolničke pedijatre. Oni ne znaju što ja radim, a ja ne znam koje probleme imaju oni. Mala zemlja, a toliko razjedinjenosti. Ne daj Bože veće epidemije, jer ja nisam sigurna da smo mi spremni za nju i da bismo se mogli organizirati - priča dr. Dorner.

U Hrvatskoj liječničkoj komori upozoravaju kako je danas prosjek dobi pedijatra u primarnoj zdravstvenoj skrbi 54 godine, a čak 50 posto pedijatara radi izvan mjesta stanovanja, piše Glas Slavonije.

- Prema našim ocjenama, u primarnoj zdravstvenoj skrbi na razini Hrvatske nedostaje 40 pedijatara. Za sada mreža funkcionira i u cijeloj Hrvatskoj su 283 pedijatra u primarnoj skrbi, a lani su raspisane 52 specijalizacije. No, godišnje jedan pedijatar obavi između 10 i 11 tisuća pregleda. Problem se gleda s dvije strane. S jedne strane imate smanjen natalitet. Došli smo na približno 40.000 novorođenih, a 90-ih smo ih imali oko 56.000. To je velika razlika, a tu je i veliko iseljavanje stanovništa, i tu će vam HZZO reći kako nam možda i ne treba toliko pedijatara. S druge strane, imate visoku životnu dob radnoaktivnih pedijatara i nepostojanje kontinuiteta u slanju na specijalizacije. To znači da bi se mreža mogla vrlo lako urušiti - upozorava dr. Đurđa Španović, predsjednica Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju.