‘Nisam mogla držati žlicu, sama se odijenuti, ali jedna stvar me dotukla... Nakon pet godina pakla napokon živim‘

U dugačkom redu PU osječke umirovljenica Katarina Ozdanovac čeka na ispunjavanje obrasca za osobnu iskaznicu. Red se smanjuje, ruke joj se tresu, a njezine oči zacakle. Osjećaj srama je neizdrživ jer zna da joj tremor ruku neće dopustiti da se potpiše.

Sve što može jest ostaviti otisak prsta, a osoba iza nje mislit će da je nepismena.

U tom trenu čak joj je manji problem što već pet godina nije jela žlicom, pila iz čaše, zakopčala gumbe na košulji, ali i što se svaki dan bori s davanjem inzulina.

Ova 75-godišnjakinja boluje od esencijalnog tremora. To je bolest koja ne ubija, ali uništava svakodnevni život.

To je bolest koja je sada iza nje...

Gospođa Katarina prva je osoba u Hrvatskoj, a i jedna od njih samo nekoliko stotina u svijetu, kojoj je novom neinvazivnom metodom radiokirurškog liječenja uz pomoć Cyberknifea u Specijalnoj bolnici Radiochirurgia Zagreb riješen esencijalni tremor. U mozak, odnosno dio VIM jezgre u promjeru od tri milimetra, iz 178 polja i apsorbiranom dozom zračenja od 130 greja uništen joj je dio koji izaziva tremor ruku.

- Opet normalno živim - odmah na početku nam se pohvalila, iako se potpuni učinak tretmana očekuje tijekom šest mjeseci.

Gospođu Katarinu dočekali smo u Radiochirurgiji kada je došla na svoju prvu kontrolu tri mjeseca nakon postupka. Naime, nakon samog postupka do krajnjeg rezultata obično prolazi do šest mjeseci i u tom se vremenu odrađuju dvije kontrole. Ovo joj je bila prva. Iako još nema punog učinka, kaže, njoj je i ovo dovoljno jer već sada može sve.

Posljednjih pet godina ima problema s tremorom. Koristila je sve lijekove koje joj je propisivala neurologinja.

- Niti jedan od njih nisam podnosila i svaki koji bih pila, povraćala sam - priča nam.

Tremor joj nije došao odjednom, nego se stanje pogoršavalo.

- Govorila sam doktorici da ne mogu piti lijekove. Zadesila me i druga bolest, pa sam izvadila bubreg u listopadu prošle godine, a stanje mi se tada još drastičnije pogoršalo. Nisam mogla normalno živjeti, trebala mi je pomoć, i to konstantna - kaže.

Nije mogla jesti žlicom, uzeti jelo, nije mogla skuhati, skinuti sa štednjaka, nije se mogla odjenuti. Nije mogla piti vodu iz čaše, sve bi prolila po sebi. Žeđ je mogla utažiti isključivo bočicom s nastavkom.

- Kupovala sam majice bez gumba, svašta sam izmišljala. Ali, kad sam išla raditi osobnu, to me dotuklo. Bilo me sram i zamalo sam se rasplakala kad sam morala ostaviti otisak prsta - prisjeća se gospođa Katarina.

Uz to, boluje od šećerne bolesti i četiri puta si mora davati inzulin, a to je za nju bio poseban izazov.

- Imala sam trakice i aparat, ali rukama koje se nekontrolirano tresu to je bila gotovo nemoguća misija. Nisam se mogla uopće ubosti - kaže.

Iako joj sin i snaha žive u neposrednoj blizini, oni rade i nisu mogli biti 24 sata uz nju, pa se morala snalaziti kako god je mogla.

Na jednoj od kontrola rekla je svojoj neurologinji da više ne može. Stanje je bilo sve gore, počela je mršavjeti jer nije mogla normalno jesti.

- Doktorica mi je tada rekla da napokon ima rješenje za mene i da je ono u Svetoj Nedelji. Tada je sve krenulo brzo. Termin je bio odmah i tada su napravili sve pretrage, MR i CT mozga i PET/CT kako bi vidjeli da nemam karcinom jer sam ga već preboljela. Radili su mi masku po mjeri i za osam dana sam došla na tretman - objašnjava.

A onda je u samo 42 minute njezin problem riješen.

Naravno, rekli su joj da je to postupak koji traje i da će poboljšanje dolaziti polako.

Ona je već nakon tri tjedna uzela žlicu u ruku i pojela juhu.

- A ta prva kava... uf! Pa, svi volimo imati taj ritual kavice. Sad imam sve - smije se i dodaje da više neće morati panično gledati gdje su sin i snaha kada idu na neka okupljanja, kako bi joj pomagali.

Sad može sve: kuha, procijedi kipuću vodu, više se ne boji da će joj ispasti ili da će se opeći.

- Prije to nisam mogla niti sanjati - govori gospođa Katarina, a to potvrđuje i njezin sin Damir.

Govori nam da je prije samog postupka i dolaska u bolnicu bilo jako teško jer nije mogla ništa sama.

- Osnovno nije mogla sama. Sada je nemjerljivo bolje stanje i stalno ide nabolje. Ne mogu govoriti u postocima, ali kako je bilo, ovo je nevjerojatno - ističe Damir.

Poboljšala se kvaliteta života ne samo Katarini, nego i njezinoj obitelji. Stalno su bili u strahu, što zbog drugih bolesti, pogotovo šećera i slabijih nogu. Bojali su se da ne padne jer rukama se ne bi mogla zadržati ili barem ublažiti pad.

U konačnici, teško da bi mogla i nazvati na mobitel.

- Ruke su mi se toliko tresle da bih uvijek birala krivi broj i onda se ispričavala. Sad znam da će mi se javiti sin kad zovem - smije se.

Prim. dr. sc. Ana Mišir Krpan, dr. med, bila je glavna koordinatorica za liječenje pacijentice Katarine, ali, naravno, to je bio timski posao.

- Tremor je relativno čest. Ovdje je konkretno riječ o esencijalnom tremoru, ali postoje i tremori vezani uz Parkinsonovu bolest. I jedan i drugi se mogu radiokirurški liječiti - kaže dr. Mišir Krpan.

Prevalencija, odnosno učestalost tremora raste s dobi, pojašnjava nam liječnica, i dodaje da do pet posto starijih od 80 godina ima tremor, što značajno utječe na kvalitetu života, svakodnevne aktivnosti i funkcionalnost.

- Prva linija liječenja je medikamentozno liječenje koje provode neurolozi. U konkretnom slučaju bila je doc. dr. sc. Svetlana Tomić iz KBC-a Osijek, koja je voditeljica Odjela za neurodegenerativne i neuromuskularne bolesti i ona vodi liječenje tremora - priča dr. Mišir Krpan.

Ako to nije uspješno, nadalje pojašnjava, povećava se doza lijeka i vidi se ima li učinka ili ne.

- Gospođa nije tolerirala lijekove i neki se teže podnose te ih pacijenti ne mogu uzimati. Ipak, to je prva linija obrane - pojašnjava liječnica i dodaje da se njihova pacijentica nije mogla liječiti lijekovima.

Konkretno, imala je mučnine, povraćala bi kad bi popila lijek, a bolest je progresivno napredovala i svakim danom joj je bilo sve gore.

- Sljedeći postupak liječenja je kirurški ili radiokirurški postupak, konkretno kada se ta VIM jezgra u talamusu ciljanim fokusiranim zračenjem uništi Cyberknifeom - pojašnjava liječnica.

Postoji i DBS metoda gdje se postavljaju elektrode u mozak, no to su invazivne metode. Naravno, samim time postoje komplikacije od anestezije, mogućih infekcija i rizika krvarenja.

Dakle, ovdje je riječ o prvom neinvazivnom robotskom postupku uz primjenu umjetne inteligencije. Pacijent dođe, legne, ozrači se ciljano područje i ide doma.

Postavljanje elektroda je značajno skuplji postupak jer se moraju mijenjati, a kod ovog postupka radi se jednom, i to je za cijeli život.

- Učinak je trajan. Klinička studija iz 2022. godine s američkog Sveučilišta Vanderbilt potvrdila je da se radiokirurška talamotomija može raditi bez imobilizacijskog okvira, i to je novo, čak i u svijetu - govori nam dr. Mišir Krpan.

Naime, metoda kojom je riješen problem pacijentice Katarine odobrena je tek u svibnju prošle godine. FDA je dao odobrenje da je radiokirurgija bez okvira, s maskom, učinkovita i sigurna. Dali su zeleno svjetlo da se može provoditi.

Samo osam mjeseci nakon odobrenja Radiochirurgia je imala prvog pacijenta i to rade jedini u Hrvatskoj.

- Naglasila bih drugu stvar, a to je tim. Prvo, tu je neurolog, konkretno doc. dr. sc. Svetlana Tomić koja je napravila selekciju i rekla koji je pacijent optimalan za postupak. Dakle, njezina je procjena bila da se pacijentica ne može liječiti lijekovima, a ima esencijalni tremor - kaže.

Pojašnjava kako je upravo ona provela testove. Tu su crtanje spirale, pijenje iz čaše, potpis i razgovor s pacijentom o tome koliko je funkcionalan. Nakon te indikacije, koju je doktorica postavila, bila je kandidat za postupak radiokirurgije.

- Došla je kod nas i ja sam obavila razgovor s njom. Tu je bio i prof. dr. sc. Josip Paladino, a u timu je dr. Hrvoje Vavro, radiolog koji meni pomaže u traženju mete koju trebam pogoditi. Zatim su tu medicinski fizičari koje je vodio Domagoj Kosmina, koji rade plan zračenja i kako isporučiti dozu zračenja u to što smo mi odredili kao metu. Onda opet provjeravamo i svi potpisujemo plan, a nakon toga radiološki tehnolozi provode zračenje - priča.

No, onda dolazimo do dijela koji je malo kompliciran. Specifično je to što u radiokirurgiji moraju vidjeti metu.

- Dakle, u ovom slučaju imamo situaciju da moramo pogoditi dio u mozgu koji je odgovoran za tremor, a mi ga ne vidimo. Znači, to je u funkcijskoj radiokirurgiji prvi put da ne vidite metu. Ni na magnetu 3 Tesla ni 7 Tesla. Ona se ne vidi, nego se računa. Računa se na tri načina, na više različitih metoda: prva po Schaltenbrandovu atlasu, druga je umjetnom inteligencijom pogonjena deformacija moždanih struktura na specifičnu anatomiju pacijenta i treća je mapiranje aksonskih puteva mozga, tj. traktografija. Sve te tri metode koriste se zajedno kako bi se odredilo gdje se nalazi VIM jezgra - pojašnjava liječnica.

Računa se, mjeri i tada određuju gdje bi ta zona trebala biti.

- Ne vidimo je, nego je gađamo po izračunima - napominje.

Je li vas bilo strah, pitamo.

- Užasno - odgovara.

- A još kad na nju dajete dozu od 130 greja... - govori.

Za primjer, maksimalna doza koju dr. Mišir Krpan daje za zračenje metastaza mozga su 24 greja. Znači, ovo je pet puta više. Da se cijeli čovjek ozrači time, bio bi odmah mrtav.

Atomska bomba, a zona koju trebaju pogoditi je veličine samo tri milimetra.

- To je točkica koju mi označimo, a fizičari usmjere iz 180 različitih smjerova i snopova i gađamo točno u to područje. Na tom mjestu nastane mrtvo tkivo jer ga mi uništimo radiokirurški - objašnjava nam postupak.

Osim za tremor, ova metoda može pomoći i kod drugih stanja.

Funkcijska radiokirurgija se na isti način može koristiti kod neuralgije trigeminusa.

- To je peti kranijalni, najveći živac. Pacijenti zbog pritiska na živac trpe neizdržive bolove, najintenzivnije bolove poznate u medicini. I sada se istim takvim ciljanjem na živac on može ‘presjeći‘ da pacijenta više ne boli - govori liječnica.

Dodaje da se može liječiti i Parkinsonova bolest, ali s malo skromnijim rezultatom. Kod Parkinsonove je bolesti, naime, riječ o cijelom tijelu, a kod esencijalnog tremora dominantne su ruke.

- Prema kliničkim studijama, odgovor pacijenata je izvrstan. Kvaliteta života poboljša se do 60 posto, a tretman djeluje do čak 83 posto pacijenata, što je u mojem poslu golem uspjeh - naglašava dr. Mišir Krpan.

Na pitanje imaju li još pacijenata koje su u međuvremenu tretirali, dr. Mišir Krpan odgovara da ih trenutačno imaju dvoje na čekanju.

Katarina Ozdanovac sretna je da više ne mora živjeti s tremorom.

- Odlučila sam javno izaći jer znam kako je živjeti s tim i želim da ljudi vide da ima nade. Ne daj, Bože, to nikome, ali nisam jedina. Nadam se da će svi ljudi s ovim problemom to riješiti, pa i da ćemo se naći i popiti zajedno kavu - zaključuje pacijentica.