U nastavku donosimo:
- priču povjesničara i vojnog stručnjaka Marija Werhasa o prekidu i povratku radu nakon teške bubrežne bolesti
- kako je kućna hemodijaliza promijenila svakodnevicu i otvorila prostor za istraživanja i nove projekte
- iskustva s višemjesečnom edukacijom u KB Dubrava i podrškom medicinskog tima
- što znači ponovno planirati putovanja i posao uz aparat u vlastitom dnevnom boravku
- razloge zbog kojih mu je cilj transplantacija te gdje danas vidi sljedeće korake
Godinu dana Mario Werhas nije napisao gotovo ni retka.
Za čovjeka koji je cijeli profesionalni život proveo među arhivima, dokumentima i knjigama to nije bio samo zastoj u radu. Bio je to trenutak kada je prvi put shvatio da mu bolest nije uzela samo bubrege. Uzela mu je osjećaj da je još uvijek čovjek kakav je bio.
Sada se ponovno vraća poslu, istraživanju i planovima. Nekoliko puta tjedno u vlastitom dnevnom boravku priključi se na uređaj koji, umjesto njegovih bubrega, pročišćava krv, a onda nastavlja ondje gdje je prije godinu dana bio prisiljen stati. U njegovu se stanu ponovno gomilaju knjige, stručni članci i dokumentacija za novi istraživački projekt koji mu je odobrilo Ministarstvo obrane. Na poslu je ponovno među kolegama, vraća se istraživanju i prvi put nakon dugo vremen...
