Sa svih nas strana zasipaju upozorenjima o štetnosti tzv. ultra-procesuirane hrane, no znamo li uopće prepoznati o kojim se namirnicama radi i je li baš svaka procesuirana hrana štetna?
Zbog dugačkih popisa sastojaka i upozorenja o ultra-prerađenoj hrani (UPF) možemo steći dojam da gotovo sve što stavimo u košaricu predstavlja potencijalni zdravstveni rizik.
Doista, brojna istraživanja povezuju visok unos ultra-prerađene hrane s pretilošću, kardiovaskularnim bolestima, dijabetesom tipa 2, nekim problemima mentalnog zdravlja i većim rizikom od prerane smrti. No znanstvenici još nisu suglasni oko toga što je točno problem – visok udio šećera, soli, masti i kalorija, sama industrijska obrada hrane ili kombinacija svega toga.
U jednom eksperimentu o kojem je pisao BBC nutricionistica Maeve Hanan, članica Britanskog udruženja dijetetičara, analizirala je jednu svoju tipičnu kupovinu koja je slična onome što obično kupuje jedna prosječna britanska obitelj. Na popisu su bili: grožđe, smoothie od jagoda, banana i jabuka, pita od dimljenog bakalara, margarin s maslinovim uljem, zobeno mlijeko, voćni jogurt od jagode, vegetarijanska zamjena za piletinu, dimljeni losos, smrznuti pileći medaljoni, sladoled od vanilije i čokolade, mljevena junetina, pšenične pahuljice, zobene pahuljice s čokoladom, tortilje i narezani kruh od cjelovitih žitarica.
Iako je dosta od ovih namirnica procesuirano, pa čak i ultra-procesuirano (neprocesuirani su bili jedino grožđe, smoothie, dimljeni losos i mljeveno meso) ispalo je da njezina kupovina i nije bila toliko loša koliko bi se moglo očekivati.
Ultra-prerađeno nije nužno nezdravo
Hanan je kupila i one proizvode koji se mogu svrstati u ultra-prerađenu hranu, ali upozorava da to samo po sebi ne znači da je riječ o nezdravoj prehrani.
„Ovdje postoji dobar spoj namirnica koje pokrivaju sve skupine hrane“, kaže Hanan.
Kao primjer navela je pahuljice koje se često jedu za doručak. Iako ih se smatra ultra-prerađenom hranom, kaže da ih i sama često kupuje svojoj obitelji jer imaju brojne nutritivne prednosti.
„Raste histerija oko ultra-prerađene hrane. Ljudi se boje, no strah od hrane nikad nije dobar“, kaže Hanan. Problem vidi i u tome što se o hrani često govori crno-bijelo – kao da je nešto ili dobro ili loše.
Posebno je analizirala pileće medaljone koje često jedu djeca. Na deklaraciji se mogu pronaći sastojci koji zvuče vrlo „kemijski“, no Hanan ističe da se mnogi od njih koriste iz sasvim konkretnih razloga. Primjerice, određeni vitamini i minerali dodaju se brašnu, dok sredstva za dizanje tijesta služe kako bi paniranje bilo hrskavo i lagano.
To ipak ne znači da su medaljoni nutritivno jednaki običnim pilećim prsima.
„Pileći medaljoni dobar su izvor proteina, ali sadrže više masti i soli nego obična pileća prsa, pa bih ih jela umjereno, kao dio uravnotežene prehrane“, kaže Hanan.
Ako ih dijete jede uz sirovu mrkvu i tjesteninu, dodaje, nema razloga promatrati jedan proizvod izolirano.
„Jedna namirnica ne čini vašu prehranu zdravom ili nezdravom. Riječ je o ravnoteži kroz dulji vremenski period.“
Različiti stavovi stručnjaka
Problem je što se oko nekih stvari niti stručnjaci ne mogu u potpunosti složiti.
Dio znanstvenika smatra da je fokusiranje isključivo na stupanj industrijske obrade hrane pogrešno. Profesor David Julian McClements, znanstvenik koji se bavi hranom, smatra da pojam ultra-prerađene hrane nije dovoljno precizno definiran.
Prema njegovu mišljenju, važnije je gledati nutritivni sastav hrane, a ne samo način na koji je proizvedena.
Neka istraživanja pokazuju da ćemo se od vrlo prerađene hrane lakše prejesti, a druga takvu hranu povezuju s promjenama crijevnog mikrobioma. No McClements upozorava da još nema konačnih dokaza da sama činjenica da je hrana industrijski obrađena nužno šteti zdravlju.
S druge strane, liječnik i autor Chris van Tulleken smatra da industrijska obrada ipak igra važnu ulogu. Tvrdi da prehrambena industrija koristi tehnologiju kako bi proizvodi bili što privlačniji i teže ih je prestati jesti, osobito djeci.
Je li onda svaka ultra-prerađena hrana loša?
Ne nužno. Naime, mnogi proizvodi koji se smatraju ultra-prerađenima istodobno mogu biti praktični, hranjivi i dio uravnotežene prehrane. Problem nastaje kada takva hrana čini velik dio ukupnog jelovnika, osobito ako je riječ o proizvodima bogatima šećerom, soli i mastima.
Industrija hrane odbacuje kritike da njihovi proizvodi namjerno stvaraju naviku prejedanja te ističe da proizvođači posljednjih godina ulažu u zdravije proizvode i smanjuju količine soli, šećera i kalorija.
Rasprava o ultra-prerađenoj hrani još neko vrijeme neće biti gotova jer glavno pitanje još uvijek nema odgovora: je li važnije koliko je hrana prerađena ili sastojci koji se zapravo nalaze na tanjuru?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....