Veliki zaokret u liječenju dijabetesa donosi nadu, ali prepreke još koče napredak

Danas, 14. svibnja, po četvrti put obilježavamo Hrvatski dan šećerne bolesti. Procjenjuje se da u Hrvatskoj danas živi oko 400.000 osoba s dijabetesom, a bolest sve češće pogađa i mlađe ljude. Iza nas je godina velikih pomaka, ali i izazova koji još uvijek čekaju rješenje.

Najveća i najvažnija vijest za obitelji djece s dijabetesom tipa 1 jest da je HZZO omogućio inzulinske pumpe bez doplate za svu djecu do 18 godina, kao i za djecu na redovitom školovanju.

Riječ je o tehnologiji koja značajno smanjuje broj uboda, olakšava svakodnevni život i dio brige o dijabetesu preuzima na sebe. Moderni sustavi mogu automatski prilagođavati isporuku inzulina i pomoći u sprječavanju opasnih hipoglikemija tijekom noći.

Za roditelje djece s dijabetesom to nije luksuz, nego velika promjena kvalitete života.

Prije pet godina osobama s dijabetesom tipa 2 na tabletama prepolovljeno je pravo na trakice za mjerenje glukoze – sa 100 na 50 godišnje.

Za mnoge starije osobe to nije bio samo medicinski problem, nego i financijski udar. Dio pacijenata prestao je redovito mjeriti šećer jer si dodatne trakice nisu mogli priuštiti.

Nova odluka HZZO-a donijela je djelomičan povrat prava na 100 trakica godišnje. To se odnosi na osobe koje imaju zabilježene hipoglikemije, kronične bubrežne probleme ili koriste kortikosteroide.

To još uvijek nije povratak starog prava za sve, ali je prvi konkretan korak nakon godina rezanja prava.

Odluke o lijekovima za dijabetes godinama su izazivale nezadovoljstvo među pacijentima i liječnicima. Jedan od najvećih paradoksa bio je taj da u HZZO-ovu Povjerenstvu za lijekove dugo nije bilo nijednog dijabetologa.

Sada je u Povjerenstvo imenovana dijabetologinja Maja Cigrovski Berković, što je važna promjena za struku i pacijente.

Od stručnjaka koji svakodnevno rade s osobama s dijabetesom očekuje se bolje razumijevanje stvarnih problema pacijenata i kvalitetnije odluke o lijekovima i terapijama. Jedna od najvećih tema posljednjih godinu dana je lijek Mounjaro. Riječ je o novoj generaciji terapije za tip 2 dijabetes koja, uz regulaciju šećera, često dovodi i do značajnog smanjenja tjelesne težine te pozitivno djeluje na srce i bubrege.

Postupak stavljanja lijeka na HZZO-ovu listu traje predugo. Za velik broj pacijenata to znači još jednu godinu čekanja terapije koja bi mogla spriječiti ozbiljne komplikacije.

Doplate na Ozempic i Trulicity i dalje su previsoke.

Lijekovi poput Ozempica i Trulicityja više nisu bez doplate kao nekada. Danas pacijenti za njih izdvajaju oko 13 eura mjesečno. To možda ne zvuči dramatično, ali za kronične bolesnike koji istovremeno plaćaju više lijekova i medicinskih pomagala – predstavlja ozbiljan trošak.

Problem je i dostupnost. Ovi lijekovi nalaze se u tzv. trećoj liniji propisivanja, a mogu ih propisivati samo dijabetolozi. Hrvatska ima nešto više od stotinu aktivnih dijabetologa na četiristo tisuća osoba s dijabetesom, zbog čega dio pacijenata do terapije dolazi teško i presporo.

SGLT2-inhibitori danas su jedni od važnijih lijekova za osobe s tipom 2 dijabetesa. Osim snižavanja šećera, dokazano štite srce i bubrege te smanjuju rizik od hospitalizacija i zatajenja organa.

Međutim, problem su doplate. Terapija često stoji oko 28 eura mjesečno, a pacijenti doplaćuju više od polovice iznosa.

To znači da čak i osobe koje imaju dopunsko osiguranje moraju dodatno plaćati lijekove koji im mogu produžiti život i smanjiti rizik od teških komplikacija.

Dijabetes povećava rizik za srčani i moždani udar, zatajenje bubrega, sljepoću i amputacije. Zato osobe s dijabetesom ne traže luksuz, nego pravovremeno liječenje, dostupnu tehnologiju i terapije koje dokazano smanjuju komplikacije.

Hrvatska je ove godine napravila nekoliko važnih koraka naprijed. Vide se vrlo konkretni pozitivni pomaci – od boljeg položaja djece s dijabetesom, preko vraćanja dijela prava na trakice, pa do stručnijeg pristupa odlučivanju o terapijama.

Mnogo problema još nije riješeno, ali smjer je definitivno bolji nego prije. Upravo zato osobe s dijabetesom imaju razlog vjerovati da dostupnije terapije, manje doplate i modernije liječenje više nisu nedostižan cilj, nego realna očekivanja u godinama koje dolaze.