PROBLEM HIPERAKTIVNOSTI

MATEO (11) IZ RIJEKE MORAO JE OTIĆI IZ TRI ŠKOLE Roditelji: Zbog tog poremećaja kao da u mozgu ima Ferrari s kočnicama bicikla

 Tea Cimaš/CROPIX
Usprkos incidentima u školi djeca ga vole jer je zabavljač, s njim nikad nije dosadno, obožava pričati viceve i oko njega se uvijek nešto događa.

Poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (engl. Attention Deficit Hyperactivity Disorder, ADHD) karakterizira nemogućnost održavanja usmjerene pozornosti, impulzivnost i hiperaktivnost. Jedan je od mitova o ADHD-u da ga imaju samo djeca, no to nije istina. U Hrvatskoj od 2005. postoji udruga Buđenje - za razumijevanje ADHD-a, a od ove godine djeluje i podružnica u Rijeci. Do sada je više od 1300 osoba uključeno u udrugu.

Glavni zabavljač

Među djecom ih tri do pet posto ima ADHD, a kako je živjeti s hiperaktivnim poremećajem doznali smo od obitelji Pavlić iz Rijeke. Jedanaestogodišnji Mateo Pavlić kroz svoju hiperaktivnost prolazi u tjednu toliko životnih situacija koliko prosječno dijete doživi u mjesec, a neka i u godinu dana. Usprkos incidentima u školi djeca ga vole jer je zabavljač, s njim nikad nije dosadno, obožava pričati viceve i oko njega se uvijek nešto događa.

Nepresušna energija

- U proteklih nekoliko godina u udruzi Buđenje upoznao je sebi slične djevojčice i dječake i s njima ostvario odlična prijateljstva. A mi smo išli u Zagreb na predavanja o ADHD-u. Djecu s ADHD-om etiketiraju i kritiziraju gotovo svi, na svakom koraku, većinu vremena, a roditelji su ti koji bi trebali konstantno raditi na otkrivanju talenata i darovitosti svoje djece i puno ih hvaliti i poticati da bi anulirali kritiku okoline. Mateu smo ADHD objasnili da je to kao da imaš Ferrari u mozgu, ali s kočnicama bicikla. No, te se kočnice mogu unaprijediti - govore Mateovi roditelji Sanja i Saša Pavlić. Tata Saša vodi podružnicu udruge Buđenje u Rijeci.

Mateova je energija nepresušna. Trenirao je ronjenje, skokove u vodu, ima zlatnu medalju iz džuda, išao je u školu skijanja, na ples, nogomet, rukomet, penjanje na stijeni, atletiku, godinama ide na robotiku i astronomiju, na rehabilitacijsko jahanje, prošao je i trening sportskog jahanja. Iduće školske godine trebao bi pohađati redovitu nastavu uz asistenta.

- Naša općina ne financira asistente, a Mateu je nasušno potreban kvalitetan asistent kako bi tranzicija iz prilagođenog razreda u redovni prošla uz što manje teškoća - kaže otac Saša.

Mateo ide u peti razred u školi u Drenovi, u poseban razredni odjel s još troje učenika, s defektologicom Barbarom Fistonić. ADHD mu je dijagnosticiran u drugom razredu. Utvrđen mu je i problem sa senzornom integracijom, disleksija i disgrafija. - Otkad je stao na noge bio je nezaustavljiv i neumoran. Ma koliko aktivnosti imao, nije imao potrebu za spavanjem. Problemi su počeli već od vrtića.

Tete bi se žalile da se ne pridržava pravila, da sve igre moraju biti po njegovom, da drugoj djeci ruši igračke, kasnije da ne želi hodati u grupi prilikom šetnje, da ne želi spavati, zatim je bilo i fizičkih obračuna s djecom, uglavnom svakodnevno zivkanje iz vrtića… - sjećaju se roditelji. Tako je bilo sve do dolaska u vrtić pripravnice Barbare, koja se Mateu jako posvetila, pa se i njegovo ponašanje stubokom promijenilo. Upisali su ga potom u Osnovnu školu Čavle, u razred sa 25 učenika, i nakon nekoliko dana počeli su problemi: pjevanje pod satom, svađe na tjelesnom, hodanje po razredu…

- Kasnije je Mateo dobio asistenticu, ali posve needuciranu, koja nam je slala mailove u kojima je pisalo “da ga treba dobro po guzici pa će biti poslušniji”. Slično je mislila i ravnateljica. U drugom razredu uvjetovali su nam da Mateo prima medikamentoznu terapiju, ali na to nismo pristali pa smo ga upisali u Waldorfsku školu. Ispočetka je bilo odlično, ali onda su se premjestili u manji razred, dobili nove učenike i počeli su novi ekscesi. Neki roditelji počeli su prigovarati kako ne plaćaju školu da bi imali takve probleme u razredu - govori Saša.

Peticija protiv Matea

Premjestili su ga nakon toga u školu Pašac, malu područnu školu s troje učenika. Na žalost, tu su odmah počeli problemi, nastavnica je jednom prilikom izbacila Matea iz razreda, a on je počeo bacati kamenčiće na prozor, kako bi privukao pažnju. Ali, jedan je kamen razbio prozor i to je bio razlog da ostali roditelji više ne šalju djecu u školu i da pišu peticiju kojom traže izbacivanje Matea iz škole ili će oni ispisati svoju djecu. U tom slučaju škola bi se zatvorila i učiteljica bi ostala bez posla. Pod tom ucjenom učiteljica je stala na stranu roditelja.

- Tada smo mi praktično odgajali dijete kod kuće, samo je odlazio u školu na provjere znanja. Na kraju Mateovog trećeg razreda pristali smo na prijedlog liječnika i upisali ga u poseban razredni odjel u OŠ Frana Frankovića, gdje je i sada. Vjerujemo da će iduće godine uz asistenta Mateo uspješno pratiti redovitu nastavu - zaključuje Mateov tata.

Što sve pokazuje da dijete ima ADHD

Za dijagnozu ADHD-a treba biti prisutno barem šest simptoma nepažnje ili barem šest simptoma hiperaktivnosti i

impulzivnosti.

Simptomi nepažnje:

- djeca ne posvećuju pažnju detaljima ili rade pogreške zbog nemara u školskom uratku, poslu ili drugim aktivnostima

- često imaju teškoće u održavanju pažnje pri obavljanju zadaća ili u igri

- često se čini da ne slušaju i kad im se direktno obraća

- često ne prate upute i ne dovršavaju školski uradak, kućne poslove ili dužnosti na radnom mjestu (ne zbog prkosa ili nerazumijevanja)

- često imaju teškoće s organiziranjem zadataka i aktivnosti

- često izbjegavaju, ne vole ili odbijaju zadatke koji zahtijevaju trajniji mentalni napor (kao što je školski uradak)

- često gube stvari nužne za ispunjavanje zadaća ili aktivnosti (igračke, školski pribor i dr.)

- često ih ometaju vanjski podražaji

- često zaboravljaju dnevne aktivnosti.

Simptomi hiperaktivnosti:

- često tresu rukama i nogama ili se vrpolje na sjedalu

- ustaju sa stolca u razredu ili drugdje gdje se očekuje da ostanu na mjestu

- često pretjerano trče u situacijama u kojima je to neprikladno (kod adolescenata ili odraslih može biti ograničeno na subjektivni osjećaj nemira)

- često imaju teškoća ako se treba mirno i tiho igrati ili obavljati slobodne aktivnosti

- često su u ‘punom pogonu’

- često pretjerano pričaju.

Simptomi impulzivnosti:

-često ‘istrčavaju’ s odgovorima i prije dovršetka pitanja

- često imaju teškoća s čekanjem reda

- često prekidaju ili ometaju druge (npr. upadaju u razgovor ili igru).

Na temelju ovih kriterija, postoje tri tipa ADHD-a:

- kombinirani tip (nepažnja, hiperaktivnost-impulzivnost)

- predominantno nepažljivi tip

- predominantno hiperaktivno-impulzivni tip.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2024 09:10