BRAZILSKE OSE UBIJAJU RAK? Znanstvenici šokirani neočekivanim otkrićem koje pruža novu nadu oboljelima

Osa Polybia paulista štiti se od predatora proizvodeći otrov koji sadrži sastojak za borbu protiv raka. Studija objavljena u časopisu Biophysical Journal otkriva kako točno toksin iz otrova, nazvan MP1, selektivno ubija rakom zahvaćene stanice pritom ignorirajući zdrave stanice, objavio je Phys.org.

Toksin MP1 interaktira s lipidima koji su abnormalno raspoređeni na površini stanica pogođenih rakom te stvara rupe kako bi molekule ključne za rad stanica mogle iscuriti van.

'Terapije za liječenje raka koje bi napadale kompoziciju lipida membrane stanice mogle bi biti potpuno nova vrsta lijekova protiv raka', rekao je jedan od autora studije Paul Beales, inače baziran na Sveučilištu u Leeds iz Velike Britanije. 'Ovo bi otkriće moglo biti korisno u razvijanju novih terapija gdje bi se kombiniranjem višebrojnih različitih lijekova moglo liječiti rak napadajući različite dijelove stanica zahvaćenih rakom istovremeno', dodao je Beales.

MP1 djeluje protiv mikrobnih patogena razbijajući membrane bakterijskih stanica. Slučajnim je otkrićem potvrđeno da antimikrobni peptid pokazuje znakove da bi mogao štititi ljude od raka; može spriječiti rast rakom pogođenih stanica prostate, mjehura, a i visoko otpornih stanica oboljelih od leukemije. Do sada nije bilo poznato kako Toksin MP1 selektivno uništava rakom zahvaćene stanice bez da našteti zdravim stanicama.

Beales i koautor studije João Ruggiero Neto s državnog sveučilišta u São Paulu sumnjali su da je razlog zašto je MP1 tako učinkovit u svojim napadima unikatna obilježja membrana stanica raka. U zdravim stanicama fosfolipidi PS i PE nalaze se u unutrašnjem sloju membrane okrenutom prema unutrašnjosti stanice. U stanicama raka, PS i PE su uglavljeni u vanjskoj membrani okrenutoj prema okruženju stanice.

U eksperimentu su umjetno stvorene membrane izlagali MP1 toksinu i pokazalo se da je prisustvo fosfolipida PS i PE povećalo stupanj povezivanja MP1 s membranom da bi to povezivanje rezultiralo stvaranjem rupa na membrani.

'Rupe na membrani su se stvorile nakon svega nekoliko sekundi, a bile su dovoljno velike da proteini i RNA pobjegnu iz stanice', rekao je Neto.

U budućim studijama, istraživači planiraju izmijeniti sekvencu aminokiselina u MP1 kako bi istražili kako struktura tog peptida utječe na njegovu funkciju i kako bi mogli dodatno pojačati selektivnost i jačinu peptida u svrhu liječenja.